Dragi moj brate i prijatelju, hadži Ahmede,
teško je srcu naći prave riječi kada se oprašta od čovjeka kakav si bio ti. Neke ljude pamtimo po riječima, neke po djelima, a rijetke – poput tebe – po tišini u kojoj su živjeli svoju vjeru, moral i odgovornost prema ljudima. Ti nisi tražio priznanja, ali si ih zasluživao svakim svojim korakom.

Pamtim te kao uzornog insana u vjeri i ahlaku, kao preciznog i pouzdanog radnika, kao vjernog i lojalnog suradnika u misiji islama i zajedničkog dobra. Bio si čovjek koji je nosio brigu za islam i muslimane, često tiho, ponekad i kritički, ali uvijek iskreno i s nijjetom dobra. Volio si hodže – nekad, možda, i više nego što zaslužuju – ali ta tvoja ljubav nije bila slijepa, nego odgovorna i bratska.

Posebno mjesto u tvom životu imala je misija rahmetli hadži Salima Šabića i izgradnja Zagrebačke džamije. Tu si bio ono što si uvijek bio: oslonac, čuvar povjerenja i čovjek na kojeg se moglo računati bez rezerve. Kao dugogodišnji glavni imam Zagrebačke džamije, imao sam čast da te poznajem blisko, da osjetim tvoju iskrenost, predanost, pobožnost i izuzetnu preciznost u poslu. Cijenio sam tvoju kritičku notu, jer ona nije bila izraz nezadovoljstva, nego brige – brige za islam, za Zajednicu i za budućnost muslimana.

Tvoj životni put svjedoči o širini tvog angažmana i dubini tvoje odgovornosti. Od rodne Bosanske Kostajnice, preko obrazovanja i rada, do Zagreba – svugdje si ostavljao trag služenja. Bio si aktivan u Islamskoj zajednici, u humanitarnom radu, u organiziranju vjeronauke, mekteba i takmičenja, u Mešihatu, Saborima, Merhametu, u obnovi porušene džamije Azizije, u političkom i kulturnom organiziranju Bošnjaka, u kriznim vremenima i u hadžijskoj radosti. Sve si to radio bez galame, ali s velikom odgovornošću i disciplinom.

Žao mi je, iskreno i duboko, što nisam u mogućnosti da prisustvujem tvojoj dženazi. Ta me nemoć posebno boli. Zato se, evo, na ovaj način opraštam od tebe, dragi moj hadži Ahmede. Odlaziš, ali ostaješ u našim dovama, sjećanjima i u svemu dobrom što si iza sebe ostavio. Tvoje kćeri Amra i Amira mogu biti ponosne što su imale takvog babu, tvoja rodbina može biti sretna što je imala takvog rodjaka, a svi mi možemo imati čast što smo te imali za brata i prijatelja.

Molim Milostivog Allaha da ti oprosti grijehe, primi tvoja dobra djela i obraduje te Firdevs-i Džennetom. Od mene imaš moje iskreno i bratsko: halal olsun, moj brate i prijatelju. Amin!

El-Fatiha!