Čini se da je ismijavanje političkih protivnika postalo nova politička strategija Trojke, kojom pokušava prikriti vlastitu nesposobnost i izostanak konkretnih rezultata.

Nakon što je o tome zauzeo “stav“ na FB, Damir Mašić (SDP) danas je ponovio, ovaj put preko Face TV, kako je “uloga hrvatskog lobiste Maxa Primorca predimenzionirana“ i kako mu se “neopravdano poklanja toliko medijske pažnje“. Objasnio nam je i da se radi o “prosječnom plaćeniku koji je usput i elementarno neinformisan“, a on zna jer ga je upoznao, kao, uostalom i “nebitna“ Zovko. Usput je Mašić objavio svoju sliku iz Washingtona, što je naglasio i na TV.

Činjenica je da Mašić jeste bio u Washingtonu, očito na račun države, ali da je Primorac govorio pred američkim Kongresom i da je sa njim bila i Zovko. Je li Mašić govorio pred Kongresom?

Ovaj nemušti i politički nizak pokušaj diskreditiranja Zovko i Primorca – uz očiglednu namjeru da se prikrije vlastiti nerad i politički neuticaj SDP-a i Trojke – možda bi i prošao da su njihove poruke izgovorene na nekim marginama, a ne na mjestima gdje se donose odluke i oblikuju strategije. Zaokret američke politike već je vidljiv, a iz zapadnih ambasada u Sarajevu već se puštaju probni baloni o preustroju Federacije.

O tome Mašić ne govori. Umjesto toga, s “visine“ sarajevske vlasti ismijava aktere koji djeluju na međunarodnoj sceni, bez ikakvog ozbiljnog suočavanja s onim što su oni zaista govorili i bez argumentiranog pobijanja njihovih poruka. Ne odgovara na ključna pitanja: zašto i kako se američki Kongres koristi za narative koji idu u korist HDZ-a; otkud baš Primorac i Zovko da „izvještavaju“ Kongres o Bosni i Hercegovini; ko u BiH opstruira implementaciju evropskih presuda i u kakvoj su suprotnosti te presude s “rješenjima“ Primorca i Zovko? O ulozi Hrvatske u ratu u BiH? Kakva je njena uloga bila u Daytonu i zašto gaje morao potpisati Tuđman - možfa kao strana u sukobu? Šta o tome kažu haške presude? Ko blokira provođenje Dejtonskog sporazuma?

To neznanje, a ne neznanje Primorca i Zovko, koji usput itekako znaju šta, kako i zašto pričaju, u stvari najbolje pokazuje nivo znanja i sposobnosti sarajevskih političara. Ovakvim izjavama Mašić pokazuje svoje neznanje o tome kako se vode ozbiljne političke utakmice, i domaće i međunarodne, i kako se gradi politički uticaj, jer nije relevantan onaj ko je “bio u Washingtonu“, nego onaj ko diktira i nameće poruke.

Mašić ismijava i činjenicu da Hrvatska plaća Primorca, pritom zaboravljajući da njega plaća država Bosna i Hercegovina – da putuje u Washington i tamo, navodno, zastupa interese ove zemlje. A kao šef Kluba zastupnika SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i član Komisije za sigurnost, bio je dužan ostvariti neuporedivo veći politički domet od jednog lobiste koji je, btw, kako je i sam Mašić priznao s istim tim “nebitnim“ Primorcem učestvovao na istom „okruglom stolu“.

Nameće se legitimno pitanje: ako su, po Mašićevoj logici, “nesposobni“ lobisti danas politički uspješniji i vidljiviji od “sposobnih“ političara na vlasti – čemu nam onda takvi političari uopće služe? Ili su mediji krivi za sve – pišu o nesposobnim a ne o sposobnim?!

Ismijavanje Primorca koji je govorio pred američkim Kongresom vrlo loše o BiH, kao i jučerašnje Konakovićevo ismijavanje kandidature Kovačevića za Predsjedništvo BiH, ne da nije duhovito nego pokazuje da političari Trojke ne shvataju ozbiljno ni procese, ni institucije, a ni političku težinu situacije. Konaković i Mašić kreću od toga da su oni ti koji određuju šta je važno, a šta “smiješno“, što nije ništa drugo nego podcjenjivanje javnosti i pokazatelj nedostatka državničke svijesti.

Kada ministar vanjskih poslova i visoki parlamentarni funkcioner odgovaraju na krize – ismijavanjem, to šalje jasnu poruku da vlast nema ni kapacitet, a ni namjeru da vodi ozbiljnu politiku.

Copypaste:


Naslov je redakcijski