Prije 32 godine, režim tadašnje SR Jugoslavije pod vođstvom Slobodana Miloševića i režim Republike Hrvatske pod komandom Franje Tuđmana pokušali su orkestriranom vojnom agresijom primorati Bošnjake da se odreknu Bosne, teritorije na kojoj su oni bili i do danas ostali, jedini autohtoni narod, te ih natjerati da zauvijek odustanu od svoje države koju su oni osnovali kao kraljevinu Bosnu, još davne 1377 godine. Ishod je poznat. Nisu uspjeli.

U međuvremenu, ti jalovi pokušaji njihovih naslijednika nisu ni za trenutak prestajali. Iako su Srbi 1995. godine dobili Rs, ipak je i taj manji entitet ostao u sastavu integralne države Bosne i Hercegovine. Od tada, svaka vlada Srbije iz petnih žila nastoji da dio Bosne proglašen za Rs, otmu, otcijepe i kasnije pripoje Srbiji. Bez uspjeha. Hrvati su takođe planirali da otmu dio teritorije Bosne i Hercegovine, i čak su je unaprijed nazvali “Herceg-Bosna“. U Makedoniji bi rekli: “Nerođenom Petku kapu skrojili!“

Ovih dana se oglasio izvjesni Maksim alias Maks Primorac, Hrvat iz SAD i otvoreno zatražio treći entitet, ekskluzivno za Hrvate – razumije se, računajući da planiranu teritoriju Hrvati koji tu žive, otmu od Bošnjaka, s tim da je otcijepe od države Bosne i Hercegovine i kasnije pripoje Hrvatskoj. Reći ćete: ni prvi, ni posljednji parazit kome je nalo sve što mu daš, horan da otima Bosnu od dobrodušnih merhametli Bošnjaka. Prije njega, tu istu ljubav da otmu tuđe, koja se inače naziva lopovluk iz pohlepe, demonstrirali su mnogi čelnici HDZ iako ne tako nesuvislo kao Maksim i sa daleko većom političkom težinom od njega. Primjerice, Dragan Čović, koji i dalje pjeva ovu istu pjesmu političkih hijena i čini sve što može protiv Bosne i Hercegovine, države čiji je i sam nevjerni građanin.

Na ove lopovsko pohlepne zahtjeve Maksima Primorca ne bi vrijedilo trošiti vrijeme da nisu izazvali pažnju, pa čak i paniku nekih istaknutih Bošnjaka, a time i zatalasali javnost. Precjenjujući sposobnosti M. Primorca, oni ga opominju da ne gura Bošnjake u rat, a u njegovom lupetanju vide pakleni planu za uništenje Bosne i Hercegovine. Uz duboko poštovanje za patriotske motive koji su ih podstakli, nema sumnje da pohlepni lopovluk gospodina Maksima Primorca nije nikakva prijetnja za budućnost Bošnjaka i opstanak Bosne i Hercegovine. Da se razumijemo: prijetnje jesu realne i više nego ozbiljne. One traju bez prekida sa oscilacijama koje variraju prema političkim prilikama u regionu, i trajaće još dugo. U skladu sa svojim skromnim mogućnostima moja skrušena malenkost ukazuje na te prijetnje već punih 25 godina. Na žalost, malo ko se na to obazirao, a i oni koji jesu, nisn vidjeli nikakvu opasnost u tim nastojanjima. Biće bezbeli da im je gospodin M. Primorac oči otvorio!? Čudno, jer svima treba biti jasno da gospodin Maksim Primorac nije čak ni glasnik/teklić iz centara moći iz kojih dolaze te realne prijetnje.

“Sačuvaj nas od nevidljive opasnosti, dragi Bože!“

Što se tiče gospodina Maksima Primorca, on nije nikakva opasnost. Ni vidljiva, ni nevidljiva. Čak ni kada bi mogao ostvariti svoj maksimum. A ne može. Jer da bi Maksim dostigao maksimum, nedostaje mu ono najvažnije, sadržano u dva slova: “um“! Možda je gospodin Maksim povjerovao da Bošnjake može primorati da Hrvatima daju treći entitet zato što se on preziva Primorac, ali ako je to u pitanju, prevario se. Ni on, ni bilo ko od majke rođen, kako god se zvao, ne može primorati Bošnjake da se odreknu jedne stope zemlje Bosne. I kad bi ih (ne daj Bože), neka svjetska sila na drugi kraj svijeta sve premjestila, Bošnjaci bi sa sobom svu Bosnu tamo odnijeli!

Zato i jeste davno rečeno: “Bez Bošnjaka, nema ni Bosne!“