Nisam htio da odgovaram Maxu Primorcu, hrvatskom desničaru, koji je neučtivo i nikako u stilu američke demokratske prakse odgovorio na moju kolumnu Nacionalistički lobisti napadaju Bosnu i Hercegovinu“ /17.7.2025./ svojim kontratekstom u istom listu. Iako me je uvodu okvalificirao kao komunističkog djelatnika, ja njemu ne odgovaram nikako da je on ustaški eksponent. Jer, to nije moj stil. Da podsjetim. U kolumni Oslobođenja uradio sam analizu hrvatske i srpske politike u BiH gdje sam pisao o djelatnosti Maxa Primorca i srpskog lobistu Roda Blagojevića, bivšeg guvernera Ilionoisa koji je završio osramoćen prodajom senatorskog mjesta u državi Illinois i za korpupciju je bio osuđen na 14 godina. Trump ga je početkom 2020. pomilovao. Ovaj dvojac po instrukcijama iz Zagreba i Beograda (ima isti cilj) da radi na ukidanju OHR-a, eliminaciji stranih sudija iz Ustavnog suda i preustroju države u tri etnička „rezervata“.

Glavni hrvatski lobista je Max Primorac. Uostalom, Primorac to jasno ističe u svojim istupima, a posljednji put je govorio na saslušanju pred pododborom za Evropu (u Kongresu). On na saslušanju (sa notom koju namjerno izostavljam, a prisutna je u Thompsonovim
pjesmama), veli da "30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i milijardi dolara koje su uložile SAD, BiH je propala država“, u kojoj su odnosi, veli, zbog nepovjerenja njenih konstitutivnih naroda narušeni, ekonomija se raspada, država je u dugoročnoj krizi. Svim snagama Primorac se zalaže za treći hrvatski entitet i povezan je s nacionalističkim Zagrebom. Njegova viđenja slažu se u dlaku sa viđenjima srpske nacionalističke strane kada je pitanju BiH. I pticama na grani jasno je da su ova dvojica nacionalista pod direktnim uticajem svojih matica i da rade na rastakanju dejtonske BiH. Primorac podržava Trumpa jer smatra da će na taj način ubijediti američkog predsjednika u svoju pravnu kvalifikaciju, koju su Amerikanci kod sebe odbacili prije 250 godina, traži prestanak “političkog ponižavanja Hrvata”, čije predstavnike vele “biraju brojniji Bošnjaci”. Nije, međutim, rekao ništa novo što dosada nisu „natrunili“ Čović, Cvitanović, Zovko i ostala bulumenta “nabrijanih” Hrvata koji u svojim krugovima psuju i od tave držak pokojnom Ashdownu i živom Petritschu. Ne sjećam se da su glasno prigovorali kada je Petritch smijenio Jelavića s dužnosti člana u Predsjedništvu BiH i vođstva u HDZ-u zbog pokušaja osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH (tzv. Herceg-Bosne) kojim je ugroženo ustavno uređenje države. Sada se projekat koji je vodio Jelavić otvoreno nagovještava pobijedničkim. Ovdje se dobro zna da se recentni šef „razbijačkog“ orkestra nalazi u Zagrebu i da se zove Andrej Plenković. Zagreb je slavio kada je visoki predstavnik pod direktnim pristiskom iz Banskih dvora nametnuo antiliberalne izmjene izbornog zakona koji je osigurao prerogative vlasti malenom HDZ BiH, koji danas kontrolira politički i svaki drugi život u BiH. Plenkovićeva vlada nije ni krila da na političkom “povodcu” drži Schmidta, koji je predano radio na oživotvorenju hrvatskog koncepta u Federaciji BiH premda je Bundestag donio u julu 2022. rezoluciju kojim su ovi zahtjevi označeni kao “nacionalistički”. Sada i on smeta. Ima li i jedne države u svijetu (ako postoji) u kojoj bi recimo njen „gubernator“ (Schmidt) mogao suspendirati Ustav na jedan dan da bi omogućio pogodnosti jednoj partiji (HDZ-u), čime je učvrstio podjele umjesto da radi na stvaranju uslova za stvaranje inkluzivnog društva, za izgradnju moderne države BiH i obnove nekonfliktnog društva.

Pravda bez pravde. Ono što se dogodilo pred Evropskim sudom za ljudska prava također je tragično. Tamo je Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava poništilo prvostepenu presudu u predmetu "Slaven Kovačević" zbog diskriminacije pri izboru članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda BiH, te utvrdilo da je on zloupotrijebio status žrtve. Veliko vijeće se tako „posulo po glavi“ i „ispravilo“ prvostepenu odluku, drugim riječima „dokazalo“ da tamo sjede uslovno rečeno „diletanti“ koji nisu primijetili nepravilnosti već su odmah „prihvatili“ predmet i donijeli presudu u korist Slavena Kovačevića. Ovo je rezultat lobiranja službenog Zagreba koji je pojačao diplomatske pristiske i kampanju koristeći svoje prednosti članstva u zapadnim vojno-političkim savezima. Primorcu aktivno pomaže bivša ambasadorica BiH Željana Zovko (od koje je „namuzla“ velike pare), dok je u isto vrijeme bh. politika potpuno „umrla“. BiH se nalazi u vrlo opasnoj i teškoj situaciji o čemu pišem u Oslobođenju više od pet godina. Vlast u Sarajevu, koje Hrvati i Srbi nazivaju Bošnjacima (iako nisu) sada se našla na vjetrometini bez iskrenih prijatelja. Čak smo „izgubili“ (ne bukvalno), npr. UAE, koji su u međuvremenu postali veliki prijatelji sa srbijanskim „dvorom“, što se vidi iz njihovog glasanja u UN o srebreničkom genocidu u maju ove godine. Bez obzira što će oni koji ne vole Aliju Izetbegovića kazati da govorim pristrasno o njemu, činjenica je da je prvi predsjednik znao pronaći ljude koji će raditi za BiH a koji nisu nužno morali biti članovi SDA. Takvih sada nema a ako i ima oni se brzo „gase“ zbog naslijeđene bošnjačke politike da u diplomatiji igraju poslušni a ne kompetentni. Ovo je trenutak kada bh. vlast mora reagirati promptno, jer kasno će biti ako nam stranci iz neprincipijelnih razloga odluče skrojiti sudbinu. Nagovještaji toga već odavno postoje. Jer, je sada u međunarodnoj zajednici mnogo više nenaklonjenih BiH nego onih koji se zalažu za očuvanje koncepta građanske države. Oni su naprosto izvrvili iz svojih mišijih rupa. Njemačka univerzitetska profesorica Marie-Janine Čalić nedavno je u magazinu Zeit napisala izrazito otrovan tekst o Sarajevu, koje se, kaže, „pretvara u bošnjačko-muslimanski grad i da je njegov multireligijski karakter nestao“. Ne treba zanemariti ni bošnjačke konvertiteske snage, koje su pod uticajem srpskog Memoranduma 2 vidjele priliku da razvale BiH.

Koriste se sva sredstva za obmanjivanje ino javnosti. Primorac se služi flagrantnim lažima. On traži “obnovu glasačkih prava Hrvata” koja su ugrožena zbog “bošnjačkog preglasavanja”. Iznosi tvrdnju da je broj Hrvata u BiH opao za 62% od 1991. godine. Podaci, međutim, kažu: Hrvata je 1991. bilo 760.852, a 2013. godine 544.780. Od 1991. do 2013. broj Hrvata u BiH je opao je za 216.072 osobe, znači manje ih je za oko 28,4% i nastavit će padati zbog iseljavanja (najviše u Hrvatsku i zemlje EU) i zbog negativnog prirodnog priraštaja. Tako je isto i sa ostalim narodima.
Od dolaska nove američke administracije Hrvati su (kao i Srbi) krenuli u pojačano lobiranje ne bi li okrenuli Trumpa protiv građanskog koncepta na kojem je kod njih sazdano američko društvo. Koriste sva sredstva pa i ordinarne laži. U desničarskoj štampi, uporno deklariraju da u BiH Iran stvara “novi Hezbolah”, jer dobro znaju našta su Amerikanci osjetljivi. Pišu tako o tobožnjem naoružavanju džihadista u borbi protiv katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba , kako Iran naoružava terorističke grupe i ostale pikantereije iz specijalnog rata. Iako znaju da BiH nema nikakvih veza sa Irancima ovi nacionalistički proxiji smatraju korisnim pisati laži. Naša politika prema Iranu promijenila se od kasnih 1990-ih kada je predsjednik Izetbegović posjetio Ali Hameneiju u Teheranu. Sudjelovao sam u tim razgovorima kao savjetnik predsjednika BiH. U knjizi Alija izbliza napisao sam da je prilikom razgovora sa Ali Hamneiem „Izetbegović dobro birao svaku riječ, jer je bio pod pritiskom Amerikanaca oko statusa Irana u BiH“, koji su od nas otvoreno tražili da ‘napustimo’ Iran. Od tada smo se orijentirali na Zapad i SAD iako je to vrijeme političkom scenom vladala SDA.
Sve što je Primorac „natrunio“ Amerikancima potpuna je obmana. Hrvati grozničavo traže svoju priliku. Govore, pišu i agitiraju, indicije pretvaraju u „istine“. Pominju „mekušce“ u američkoj politici, Bidena, Obamu i Clintona i kažu da će “nacionalni interes Amerike biti mnogo bolje zaštićen kada se napusti neuspješna politička popuštanja Iranu koju su vodili raniji predsjednici i zamijeni novim strateškim partnerstvom” sa „globalnim silama“ Srbima, odnosno Hrvatima. Sugerira se Trumpu partnerstvo koje bi bilo ukorijenjeno na “zajedničkim judeo-kršćanskim vrijednostima i zajedničkim interesima koji čine temelj neraskidivog savezništva Amerike i Izraela”. Krenuli su od narativa Bijele kuće, podilaze Trumpu, a Srbi su isposlovali oslobađanjenje „Dodika & com“ sa crne liste. Činjenica je da je BiH je ostavljena na goloj ledini sa nepovoljnim odlukama međunarodne zajednice, prije svega EU, koja zapravo ne zna kako riješiti 30-godišnju krizu. Imperativ je BiH da pod hitno potraži lobiste u inostranstvu, o čemu, bez da iko čuje, pišem i govorim već nekoliko godina.