U sarajevskoj Dječijoj kući, prostoru koji je uobičajeno ispunjen igrom i dječijim glasovima, večeras (02.12.2025.) je bio sasvim drugačiji ton. Umjesto dječije graje, holom su odzvanjali pozdravi, stisak ruku saboraca, prepoznati pogledi i tiha uzbuđenost onih koji znaju da je svako novo okupljanje privilegija koju nisu svi dočekali.

Pod motom „Herojstvo i žrtve za Sarajevo, za Bosnu svoju“, u prostorijama Centra za djecu i omladinu Novo Sarajevo održana je Svečana akademija povodom 33. godišnjice formiranja „Prve slavne-viteške brigade“ Armije Republike Bosne i Hercegovine. Brigade čije ime, možda više od bilo čega drugog, otkriva ono što je bila: Slavna po svojim djelima, Viteška po svom odnosu prema borbi, narodu i zemlji koju je branila.


Dok su se gosti okupljali, moglo se primijetiti da su mnogi od njih, iako je prošlo više od tri decenije, i dalje nosili isti izraz u očima, onu posebnu kombinaciju ponosa i tihe tuge koja krasi ljude koji su preživjeli ono što se preživjeti ne bi smjelo. Neki su, prvi put nakon dugo vremena, sreli lica s kojima su dijelili rov, hladnoću, komad hljeba i strah koji se nikada nije priznavao naglas.

Na početku Akademije, u dvorani je zavladao mir. Mir kakav znaju samo mjesta gdje se čuva sjećanje.


Na sceni su se redale fotografije ratnih dana, imena teritorija na kojima je brigada ostavila trag, i imena ljudi koji su ostavili sebe. Publika se nije javljala aplauzom na svaku sliku. Nekad je šutnja snažnija.

Povod okupljanja bio je jasan, ali njegova simbolika mnogo šira od godišnjice. Malo je jedinica u Armiji Republije BiH koje su ponijele dva najčasnija naziva „Slavna“ i „Viteška“, nazivi koji se nisu dijelili olako niti prema političkoj potrebi, već prema onome što je jedinica dokazala na terenu, u borbi, i u odnosu prema civilima i zarobljenicima.

I one su bile pripadnce Prve slavne viteške brigade

Upravo na to je podsjetio Nusret Aganović, predsjednik Udruženja „Prva slavna-viteška brigada“, udruženja koje je organizovalo ovu Akademju.

-Ovo je jedna od najčasnijih jedinica Armije Republike BiH, rekao je Aganović, čvrsto i jednostavno, kao neko ko zna da je svaka velika istina najjača kad se izgovori bez ukrasa. Dala je nemjerljiv doprinos odbrani Sarajeva i drugih dijelova naše zemlje. Nikada nije ostavila iza sebe mrlju koja bi ukaljala njen obraz i njenu čast. Naš dug prema poginulim saborcima jeste da čuvamo njihovo ime, njihov trag. Sloboda koju živimo, ona je temelj u koji si oni ugradili svoje živote.

O ratnom putu brigade govorio je i jedan od njenih ratnih komandanata, brigadir Mehemed Cero, čovjek čiji glas danas nosi težinu uspomena.


-Na ratnom putu ove brigade 624 pripadnika položila su svoje živote, kazao je, a dvorana je ponovo utonula u onu posebnu vrstu tišine koju osjetite samo kad se govori o nečemu što boli, a što je istovremeno izvor najvećeg ponosa. Više od 2.000 boraca ranjeno je u odbrani grada i države. Za brigadu koja je, od prvog do posljednjeg dana, bila na najtežim linijama, brojke govore više nego ijedna rečenica. Ali nisu samo brojke te koje svjedoče o veličini jedinice. Čak 71 pripadnik brigade odlikovan je najvišim ratnim priznanjem „Zlatnim ljiljan“. Malo koja jedinica u cijeloj Armiji RBiH ima takvu statistiku. A među njima troje nosi i najviša državna odlikovanja: Enver Šehović, heroj oslobodilačkog rata, Fadila Odžaković Žuta, heroina čiji lik danas stoji u simboličnom redu najhrabrijih, dobitnica ordena „Zlatnog grba s mačevima“ i Ibrahim Dervišević, odlikovan ordenom „Zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem“. Brigada jeučestvovala u svim ključnim ofanzivnim operacijama Armije Repubike BiH i gdje god je odlazila, bilježila je samo pobjede.


Prisutne su pozdravili i Omer Osmanović, Ministar za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo i Samir Suljević, dopredsjednik Općinskog vijeća općine Novo Sarajevo. Iskazali su svoju spremnost da se putem projekata memorije čuva istina o historijskom putu ove jedinice.

-Borci „Prve slavne-viteške brigade“ nisu bili neki izmišljeni likovi, rekao je Omer Osmanović. Oni su bili istinski heroji koji su srcem branini svoj toprak i svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu. Otuda zaslužuju da njihovo herojstvo, kroz memoriju sjećanja, prenosimo mladim generacijama kako bi one, na temelju tih sjećanja, crpili snagu kojom će sutra, ukoliko zatreba, braniti svoju domovinu od nasrtaja zluradih, sa istim onim žarom kako su je, tokom odbrambeno-opslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, branili naši najčasniji sinovi.

Nusret Aganović Aga

Na Svečanoj akademiji, zaslužnim kolektivima, institucijama i poedincima, „u znak zahvalnosti za nesebičan doprinos u radu Udruženja „Prva slavna-viteška brigada“, uručene su prigodne Zahvalice, dok su Almir Hukelić Aka i Emina Porča, izvođenjem prigodnih numera, „počastili“ prisutne.

U povodu obilježavanja ove značajne godišnjice Udruženju su pristigle brojne čestitke. U jednoj od njih, onoj od člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirevića se, između ostalg kaže:

-S ponosom se prisjećamo herojskih podviga „Prve slavne-viteške brigade“ i njenih boraca, čije su pobjede imale ključni značaj u odbrani Sarajeva i očuvanja slobode naše domovine. Njihova hrabrost i odlučnost u najtežim trenutcima ostaje svijetli primjer patriotizma i predanosti, te najbolji putokaz budućim generacijama. Naša je obaveza da čuvamo uspomenu na herojsku prošlost i da gradimo stabilnu, sigurnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj će svi ljudi živeti dostojanstveno i u miru. Dužnost nam je da sjećanje na hrabre podvige „Prve slavne-viteške brigade“ prenosimo budućim generacijama, te zajednički gradimo jedinstvenu, slobodnu i demokratsku BiH.


Po završetku Svečane akademije, formalni dio se pretvorio u ono što mnogi zapravo najviše čekaju: druženje. U malim grupicama, uz kafu, uz zagrljaje i prisjećanja, ponovno su se otvarala sjećanja na dane kada je svaki minut mogao biti posljednji.

Posebnu pažnju budile su pripadnice ove brigade koje su se jedva branile od onih koji su sa njima željeli fotografiju „za uspomenu i dugo sjećanje“

U jednom uglu sale vođen je razgovor o prvim danima opsade, u drugom se prepričavala akcija koju su svi znali, ali je uvijek neko dodao detalj koji ostali nisu znali. Negdje je pao i tihi smijeh, onaj oprezni, koji dolazi kad se ljudi sjete nečega što je tada bilo teško, a danas je gotovo nevjerovatno.

Samir Suljević

Simbolična nit obilježavanja dana brigade započela je jučer. Predstavnici Udruženja obišli su spomen-obilježja, mezarja i groblja širom Kantona Sarajevo, položivši cvijeće i proučivši Fatihu poginulim saborcima. To su ona mjesta na kojima se tišina drugačije čuje i gdje cvijet položen na hladni nišan ima veću težinu nego sve riječi svijeta.

Trideset tri godine su prošle, ali za mnoge od ovih ljudi, rat se nije završio ni onog dana kad su puške utihnule. Ono što ostaje jesu imena. Pamtimo ih. Ono što ostaje jesu priče. Prenosimo ih. Ono što ostaje jeste obaveza generacijama koje dolaze da znaju ko je stajao između slobode i tame.

Omer Osmanović

„Prva slavna-viteška brigada“ nije samo vojna formacija. Ona je dio identiteta Sarajeva, dio kolektivnog pamćenja ove zemlje.

Njena godišnjica zato nije samo prolaz vremena, već podsjetnik da sloboda ima cijenu i da su je neki, svojim životima, platili za sve nas.

Mehemed Cero Almir Hukelić Aka i Emina Porča