U posljednje vrijeme svjedočimo jednoj zabrinjavajućoj pojavi: pojedini Bošnjaci (Fatmir Alispahić i ostali), često iz neznanja, a ponekad i iz pogrešno shvaćene političke strasti, zagovaraju takozvano “historijsko preispitivanje” sudskih presuda međunarodnih sudova — onih istih presuda koje utvrđuju genocid, agresiju, udružene zločinačke poduhvate i druge najteže oblike međunarodnih zločina.

Neovisno o njihovim motivima, posljedice takvih narativa su uvijek iste: relativizacija konačnih presuda i slabljenje pravnog temelja na kojem stoji bosansko pravo na istinu i pravdu.

Oni koji insistiraju na “historijskoj reviziji”, očito ili ne razumiju, ili se prave da ne razumiju, fundamentalnu razliku između dvije stvari koje nikada ne smiju biti pomiješane: Sudska presuda – pravna istina

Sudska presuda nije mišljenje, nije stav, nije narativ. Ona je pravno obavezujuća činjenica donesena na osnovu dokaza, svjedočenja i procedura. Presuda o genocidu nije simbolička etiketa — ona je činjenično i pravno utvrđena istina. Jednom kad je sud zaključio, priča je završena.

Suprotno tome, “historijska presuda” je samo metafora. Ona nema pravnu moć, ne obavezuje nikoga, i ne može poništiti sudsku presudu. Historija se može raspravljati i preispitivati, ali historijska interpretacija ne može dirati u pravno utvrđene činjenice.

Zašto je ovo opasno?

T Opasno je zato što se time ruše temelji na kojima Bošnjaci brane istinu o genocidu i udruženom zločinačkom poduhvatu.

Ako sâmi relativiziramo sudske presude, makar i površnim pričama o “historijskoj reviziji”, potkopavamo vlastite argumente protiv onih koji genocid negiraju iz neprijateljskih pobuda.

Otvaramo prostor agitatorima da zbunjuju javnost i dijasporu. Pod krinkom “preispitivanja” ili “obrane naroda”, šire se ideje da se presude mogu “popraviti”. To je pravna neistina — i opasna neistina. Historija bez suda je fantazija.

Nakon sudskih presuda sve “alternativne istine” prelaze u sferu spekulacija, mitomanije i konfuzije. Sudske činjenice nisu tema za debatne večeri, nego za poštovanje.

Sudske presude su naš štit, a ne teret. One su jedini međunarodni instrument koji potvrđuje istinu o genocidu i sprječava negatore da prepravljaju povijest po svom nahođenju. Zato je neodgovorno igrati se s tim temeljima.

Možemo raspravljati o kontekstu, motivima i posljedicama, ali ne smijemo raspravljati o činjenicama koje je sud pravno utvrdio. Sve van toga je magla. A magla je najopasnija kada se servira narodu koji traži istinu i sigurnost. Naročito ako tu maglu širi Fatmir Alispahić kroz svoj takozvani „Defter hefte“ na što želim posebno upozoriti naše džemate u bošnjačkoj dijaspori da ne nasjedaju na Fatmirovu maglu iza koje se krije lična korist i ništa više.

Vrijeme je da jasno kažemo: ko zagovara “historijsku reviziju” sudski potvrđenih činjenica o genocidu u udruženog zločinačkog poduhvata, svjesno ili nesvjesno pomaže negatorima. A to nijedan savjestan i odgovoran čovjek ne bi smio raditi.

Allahu Svemogući, zaštiti nas od onih koji šire fitnu – konfuziju među našim narodom!