U šovinističkim intelektualnim krugovima države Srbije, omiljena je krilatica koja kaže da su za velikosrpstvo učinila više trojica književnika nesrba, nego svi srpski književnici zajedno. A, tu trojku čine redom, Njegoš, Andrić i Selimović! I zaista je tako. „Gorski vijenac“ kao temelj, a „Na Drini ćuprija“ i „Derviš i smrt“ kao nadgradnja, čine građevinu zla kojom se četnici ponose. Ogromna mržnja spram ljudi koji su drugačijeg vjerskog ubjeđenja, tačnije rečeno prema muslimanima, koja se kao smrdljivi gnoj cijedi iz ovih tegobnih projekata, odavno je zapoganila i još uvijek truje um i muti razum onih koji ih čitaju bez predznanja. Najvažnija činjenica koja i dan danas najviše glorifikuje pomenutu trojicu je to, što su različite nacionalnosti. Prvi od njih Crnogorac, drugi Hrvat, a treći Bošnjak. Za svu trojicu njih islam je ogromno zlo, a njegovi sljedbenici su opasni, ružni i prljavi pagani koji zaslužuju istrebljenje!

Poznato je iz kojih sve razloga bošnjački intelektualci nijemo prelaze preko očigledne činjenice da je njihov narad žrtva učestalih genocida koji se nad njim konstantno vrše. Istina o izvorima mržnje, koju, i ptice na granama znaju, za njih kao da je totalna nepoznanica. U nastojanju da sačuvaju svoju poziciju, položaj, funkciju, titule, katedre i sve ostale benefite, oni mudro šute. Oni žmire i zaobilaze sve teme koje bi ih mogle dovesti u konfrontaciju sa dušmanima naše države, a alibi im je da ne žele narušavati međunacionalne i dobrosusjedske odnose! Njihov životni moto je, ne talasaj!

Ali, ima još nešto gore i pogubnije po Bošnjake. Među njima su se pojavili novinari, književnici i profesori koji na sebe preuzimaju ulogu advokata pomenute trojke nesrba! U odbrani onoga što se odbraniti ne može, koristi se jedan te isti argument. Oni, za sve ljude koji prepoznaju i osuđuju mržnju i zlo napisano u navedenim nedjelima pomenute trojke, kažu da su nepismeni i da ne znaju čitati, odnosno, ne razumiju napisano! Ovu tvrdnju brane svojim titulama i zvanjima i tako, koristeći svoje društvene pozicije, iz njima poznatih razloga, oni se svim žrtvama ove agresije morbidno, smiju u lice. Šehidi, logori, masovne primarne, sekundarne i tercijalne jamne grobnice, silovanja bošnjačke djece, žena i muškraca i logori smrti, za njih ne postoje. Zahvaljujući njihovom bezobrazluku o kome se ne govori, glave su podigli prikriveni dušmani Bosne koji su uposlenici javnih glasila. Sve su češće na programima, navodno, edukativne tv emisije o Ivi Andriću i Meši Selimoviću. Inertna bosanska javnost, po običaju, spava i čeka da neko sankcioniše te podvale. Međutim, to se na ovim prostorima nikada nije desilo. U Bosni možeš, kako hoćeš. Možeš jednog od tih beskarakternih ljudi pozvati i na jubilarno obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici da učestvuje u programu i govori o toj kosmičkoj bošnjačkoj tragediji. A, zna se da je taj novinar odani „fan“ ideologa zla, Ive Andrića i jedan od onih koji nam kaže da, kod čitanja njegovih podvala u romanima, ne znamo pravilno okrenuti knjigu, pa su nam zato i zaključci naopaki! Možeš jednog od njih imenovati i glasnogovornikom u najvećoj bošnjačkoj stranci! I tako dalje i tako redom. Neće ti niko ništa.
Zato, samo naprijed, dušmani naroda svog!