Ne znam kako se Suad Kurtćehajić izjašnjava i koje državljanstvo danas ima, ali znam da je u ratu odbio državljanstvo Bosne i Hercegovine, jer Bosna i Hercegovina nije njegova država zbog čega nije želio da učestvuje u njenoj odbrani. Tačnije izbjegao je opću mobilizaciju koju je proglasilo Predsjedništvo RBiH, a njega je rat zatekao u Sarajevu gdje i živio. Kurtćehajić je rođen u Bijelom Polju, Crna Gora, koja je tada bila u SR Jugoslaviji, koja je po presudama MKSJ bila agresor na BiH. Poslije rata u državi BiH Kurtćehajić je, kao diplomirani pravnik, izgradio karijeru kao profesor u Sarajevu, s tim da je, koliko mi je poznato, doktorirao u Bihaću.
Titulu akademik, kako se predstavlja, nije dobio od Akademije nauka BiH, kao recimo profesor FPN Ćurak, nego od privatnog udruženja građana – Bošnjačke akademije nauka kojoj je cilj “okupljanje naučnih i umjetničkih potencijala bošnjačkog naroda…“, što mu je, također, omogućila ova država koja po zakonima dozvoljava i registraciju takvih udruženja. I to su činjenice koje niti komentarišem niti imam potrebu.
Da mi je prije samo mjesec dana neko rekao da ću ja početi pisati i baviti se bošnjačkim identitetom, nasmijala bih se. Jer ne smatram da sam uz sve institucije i pojedince koje bi trebalo time da se bave ja pozvana da o tome govorim, a i nisam vidjela potrebe jer nisam nikad imala problema sa svojim identitetom: vjera, islam, dakle muslimanka sam po rođenju, moja etnička pripadnost je Bošnjakinja, moja nacionalnost/državnost je Bosanka i Hercegovka.
Kao novinar nikad nisam pisala tekstove o Bošnjacima, time su se bavili neki drugi, “umni ljudi“, ali jesam, kao neko ko iskreno vjeruje u građansku državu pisala bezbroj tekstova o kategoriji ostalih poštujući pravo tih ljudi da se tako izjasne, zagovarajući njihova prava, kao što sam napisala bezbroj tekstova o presudama Evropskog suda za ljudska prava, uvijek jasno i kategorično zagovarajući njihovu implementaciju. I jednaka prava za sve građane države BiH. U svim tekstovima uvijek sam se zalagala za državu BiH. I od toga nikad neću odustati.
Ironija je da me Sebija Izetbegović natjerala da se bavim ovom temom. Tada sam prvi put iznijela javno svoje stavove otvarajući pitanje Bošnjaka koji ne pripadaju nacionalnim strankama, ali ne podržavaju ni one koje ih podstiču da se odreknu svog identiteta da bi bili politički, državotvorno opredijeljeni. I navela da se Bošnjacima nameće jedna od najopasnijih zamki: ili si Bošnjak ili si Bosanac, a jedno je u suprotnosti s drugim! Što je danas najveća LAŽ. Ono o čemu ja govorim i na št aukazujem nema u porukama ni jedne “strane“.
Vidjela sam problem u novoj potpuno nepotrebnoj podjeli Bošnjaka, svako ima pravo i slobodu na svoj identitet i da glasa za koga hoće. Ali, s obzirom da su Bošnjaci u ovoj zemlji i dalje najbrojniji narod, narod koji je bio najveća žrtva u ratu, koji je najdržavotvorniji u BiH, političke stranke se, nažalost, igraju njihovim emocijama, još uvijek svježim ranama i tjeraju ih da se opredijele.
Narod koji se jedinstveno, jasno i glasno opredijelio kad je bilo najteže: mi smo za Bosnu i Hercegovinu.
Drugi problem koji sam vidjela je da pojačana srpska i hrvatska nacionalna politika vješto koristi te rasprave između Bošnjaka, te podjele i dodatno ih raspiruju: Ne jer žele jaču državu BiH, nego da je dodatno oslabe i završe planove o etničkoj podijeli BiH. Nažalost, i politički potezi kojima svjedočimo idu u tom pravcu.
Sve to me je natjeralo da pokušam objasniti. Da ljudi shvate ako ih već tjeraju da se dijele, koji je njihov izbor i zašto. Da imaju informacije, činjenice i da onda mogu slobodno, kako žele donijeti odluku i o tome ko su i za koga su. A ne zbog toga što se političke partije u Sarajevu otimaju oko njihovih glasova za vlast i svoje fotelje, a nacionalisti iz Beograda i Zagreba, uz brojne pojedince u BiH, dodatno raspiruju te podijele, pa i mržnju unutar Bošnjaka, sve igrajući na kartu ljubavi, mira, države… Koliko god se ne slagali s ovim što pišem, samo pogledajte ko se danas bavi u javnom prostoru pitanjem bošnjačkog identiteta, ili još bolje ko se ne bavi? I koliko je to ili nije povezano s politikom.
Koliko je ovo važna tema svjedoči broj vas koji je to pročitao. Teške teme, duge objave na FB. I hiljade i hiljade ljudi koji su podržali. Da se razumijemo, među kojima nisu svi Bošnjaci.
To su dva ključna razloga zašto sam istupila u javnost i rekla da sam Bošnjakinja/Bosanka. I objasnila da je to moja pripadnost narodu i da to ne isključuje moje bosanstvo, nego upravo suprotno da je to jedno tkivo.
Istupila sam u trenutku kad se puno toga lomi oko Bosne, u Sarajevu, unutar BiH, u regionu, pa i na međunarodnom planu, što se ne smije ni isključiti ni podcijeniti iz razgovora o ovom veoma važnom pitanju.
Kako sve pratim, zbog profesionalne deformacije, nekim krajem oka sam vidjela i raspravu koju je nametao Kurtćehajić o izboru Bošnjak/Bosanac u šta se nisam upuštala. Prvo bilo mi je nebitno po broju i strukturi reakcija na njegove objave i teze, bez obzira što je o tome često govorio i po nekim medijima. Drugo, da me niko nije pogrešno shvatio, ali meni kao ponosnoj Bošnjakinji/Bosanki zaista ne može niko nametati to ko sam i šta sam ko se nije rodio u BiH. Bez obzira koliko dugo živio u BiH. S druge strane nisam primijetila da se on angažirao oko pitanja crnogorskog identiteta koji je kao i bošnjački na meti velikosrpske politike.
Ali, ne bih ja ulazila ni u šta oko toga, fakat me ne bi zanimalo, puno ljudi priča svašta, da se upravo sada nije pojavio veliki intervju s Kurtćehajićem, toliko važan da je objavljen čak u dva nastavka (već odavno ukinuta praksa u medijima, jer ljudi ne vole duge tekstove?) u kome nam objasni kako su Bošnjaci najveća opasnost za Bosnu i Hercegovinu!?
Kako se u intervju bavi Bošnjacima, dakle i sa mnom, jer ne da se izjašnjavam nego se i javno deklariram kao Bošnjakinja/Bosanka, napisat ću šta o tome mislim kao Bošnjakinja/Bosanka. Iznosim svoje mišljenje i svoje stavove, ne želim ulaziti ni u kakvu raspravu s Kurtćehajićem, iako me pokušavao uvući više puta, a dobro se znamo. On je rekao šta misli kao profesor, a ja ću reći šta ja mislim kao Bošnjakinja/Bosanka.
Nabraja on neke izvore, autore, nadugo i naširoko, iznosi i brojne neistine, ali neću ulaziti u to, iako se njegove teze mogu pobiti i na taj način, navođenjem nekih drugih autora i izora. Ovdje je puno važnije pitanje: zašto je opasno to što nama Bošnjacima/Bosancima Kurtćehajić nameće u javnom prostoru kao profesor i akademik?
On kreće od toga da u BiH postoji identitetska kriza i da se to prelama i na “aktuelnu bosansku krizu“. Pročitate i shvatite da se ta identitetska kriza kojom se on bavi odnosi isključivo na Bošnjake i da su oni glavni krivci što je “Bosna izgubila šansu da izgradi modernu, integrativnu naciju“.
Prvo, iznositi neutemeljenu pretpostavku da su Srbi i Hrvati u BiH 90 posto spremni na bosanski identitet, po njegovom mišljenju, ali ih odvraća bošnjački, i da Bošnjaci trebaju da se odreknu svog identiteta u ime Bosanstva, pa će onda krenuti u Bosanstvo i Srbi i Hrvati, ne samo da je pogrešna teza, nego i opasno podmetanje. A, kamo sreće da je tako kako on priča.
Po Kurtćehajićevim tezama ispada da su krivci za etničku podjelu zemlje Bošnjaci. Najbrojniji narod koji je branio državu. Armija RBiH, u kojoj je bilo najviše Bošnjaka uz sve druge kojima je BiH domovina, jedina je vojska u BiH koja je položila zakletvu da će braniti državu.
Kurtćehajić ignorira, da ne kažem negira, da nisu Bošnjaci ti koji su stvorili etničke podjele nego velikosrpski i velikohrvatski projekti koji su zbog toga izvršili i agresiju na BiH, uz jake srpske i hrvatske snage u BiH, a Bošnjaci su u ratu morali braniti vlastiti opstanak i svoju državu uz sve druge koji BiH vide kao svoju domovinu. U haškim presudama je ovo decidno utvrđeno među političkim ciljevima projekata Zagreba i Beograda koji su se svom snagom obrušili na BiH.
Ako bih bila maliciozna rekla bih da njegova teza ima uporište upravo u tim velikosrpskim i velikohrvatskim projektima. Tako da, koliko god njegova teza na prvi pogled i površnim čitanjem izgledala dobronamjerno i pomirujuće, to je opasno iskrivljavanje historijskih činjenica i zamjena uzroka i posljedice. Da je Kurtćehajić u pravu, ne da ne bismo imali entitete u BiH, nego danas ne bi svjedočili sve jačim zahtjevima za odcjepljenje RS i uspostavljanjem trećeg, hrvatskog entiteta. A ni blokadama državnih institucija.
U osnovi modela koji nam u javnom prostoru nameće Kurtćehajić je: Bošnjaci treba da se odrekne bošnjaštva, da bi možda onda i drugi pristali biti Bosanci. Bosanstvo se ne može graditi brisanjem jednog naroda, nego uzajamnim priznanjanjem svih. Bosanstvo može postojati samo ako postoji narod/narodi koji ga nose. Bošnjaci ponosno ističu da su Bosanci i Hercegovci, dok mnogi Srbi i Hrvati od Daytona jačaju svoj nacionalni identitet povezan ne s BiH nego s maticama u Srbiji i Hrvatskoj što je rezultiralo time da danas u javnom prostoru mnogi Hrvati i Srbi iz BiH ne priznaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu i svoju domovinu.
Druga opasna zamka Kurtćehajićevog modela je to što je on u opširnom intervju nabacao svega, ali nije razjasnio šta on misli kad govori bošnjački identitet, što će sigurno mnoge dodatno zbuniti jer on prepliće, ne objašnjava, muslimane (kao vjersku skupinu), Bošnjake (kao etnički narod) i Bosance (kao zajednički nacionalni/državni identitet)
Zagovaranje građanskog koncepta, brisanjem Bošnjaka i njihovim ugrađivanjem u građansku kategoriju u praksi ne znači apsolutno nikakvo jedinstvo, niti zajednički identitet, nego dodatno razjedinjavanje, slabljenje i nestanak Bošnjaka kao naroda.
Bošnjaci nemaju rezervnu domovinu i oni najjače zagovaraju Bosnu kao državu, domovinu. Ako se Bošnjaci odreknu bosanstva, oni se odriču države, a ljudi su ginuli za svoju državu odbijajući da pristanu da je to prostor koji treba podijeliti između Zagreba i Beograda. Bosna ne može postojati bez Bošnjaka koji vjeruju u nju, narod koji ima svoju historiju i tradiciju kao i drugi narodi koji žive u BiH.
Tako da ovo nije nikakav izbor nego opasno nametanje konstruisanog, vještačkog, nepotrebnog izbora da Bošnjaci moraju birati između bošnjaštva i bosanstva! To nije nikakav izbor između dvije ideje, nego pokušaj brisanja identiteta.
Ovdje moram primjetiti još jednu važnu činjenicu: ko danas čuva istinu o onome što se dogodilo Bosni, o ratu, opsadi Sarajeva, otporu, odbrani, genocidu, i na sve one koji su pod zastavom Bosne i Hercegovine branili državu?!
U praksi vidimo kako to se to radi i koliko su Srbi u RS i Hrvati koje predvodi HDZ spremni na zajednički identitet, i to kroz njihovo političko i institucionalno djelovanje, kroz obrazovanje. I to su, na žalost svih nas u BiH koji je smatramo svojom državom i domovinom, činjenice.
Zajednički identitet Bosanski, što automatski znači i jaču zajedničku državu Bosnu i Hercegovinu, ne gradi se brisanjem postojećih identiteta (i naroda) nego građenjem zajedničkih vrijednosti koje povezuju sve ljude koji BiH smatraju svojom domovinom: jednakost pred zakonom, zajednička historijska svijest o antifašizmu i ZAVNOBiH-u, priznanje i prihvatanje Bosne kao države svih njenih građana.
Ali to znači i suočavanje s prošlošću, odustajanje od velikosrpskih i velikohrvatskih planova, prestanak negiranja, i prihvatanje međunarodnih presuda koje su utvrdile istinu o agresiji i genocidu. To su stvarni problemi Bosne i Hercegovine, a nedostatak je političke i moralne hrabrosti da se to jasno i glasno kaže.
Da ponovim: etnički i državni identitet nisu u suprotnosti. Ne isključuju jedan drugog, nego se nadopunjuju, jer ne postoji država bez naroda koji je doživljava svojom, niti narod koji može opstati bez države koja mu garantuje ravnopravnost i sigurnost.
Zamjena imena, Bošnjaka Bosancima, po Kurtćehajićevom modelu ne rješava probleme BiH niti pitanje Bosanstva, nego otvara nove sukobe oko tumačenja historije, legitimiteta, identiteta. Bošnjaštvo nije vjerska pripadnost, nego političko-historijski identitet naroda.
Kurtćehajićeva vizija “bosanske nacije“ podsjeća na pokušaje stvaranja “jugoslavenskog naroda”, što je vjerojatno mnogima privlačno, jedinstvo, pomirenje, rješenje.
Ali, ko je, kako i zašto razbio tu Jugoslaviju? Koje su posljedice toga? Ne možeš graditi i jačati državu brisanjem onih koji su bili najbrojniji u njenoj odbrani.
Ako se Bošnjaci brišu kao narod neće ostati jedinstvena građanska država nego prostor, teritorija između Beograda i Zagreba koji to godinama i pokušavaju postići.
Brisanje bošnjaštva pod krinkom bosanstva je najperfidniji oblik političke neutralizacije Bosne.

Copy paste: