"Na današnji dan, 9. novembra 1993. godine, u improviziranoj školi na Alipašinom Polju, u ulici Trgu ZAVNOBIH-a na broju 18, učiteljica Fatima Gunić u ruci je držala kredu, a oko nje su sjedili učenici, sretni što su u školi i što bar na trenutak mogu zaboraviti užase kojima su bili okruženi.
Istovremeno će neko, s položaja agresora u Nedžarićima, ispaliti granatu koja će tog dana na najužasniji način prekinuti jedan školski čas.

Učiteljica će umrijeti s kredom u ruci, a živote će izgubiti i mališani koje je voljela i učila da budu radoznali, bolji ljudi – Adis Mujala, Vedad Mujkanović i Feđa Salkić. Vedad Mujkanović umrijet će s olovkom u ruci…

Dženana Tanović, majka ubijenog Vedada, ranije se prisjetila ove, najbolnije priče njenog života: "Geler granate pogodio je mog Vedu u glavu dok je prepisivao pjesmicu s table. Dan prije bio je sretan, jer mu je učiteljica zaključila sve petice. Imao je samo devet godina i devet mjeseci, a danas bi bio odrastao čovjek."

U masakru su još teže ili lakše ranjena još 23 učenika.

Danas ta škola nosi naziv Fatima Gunić, po učiteljici koja je ubijena sa svojim učenicima tokom školskog časa. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene su 42…", objavio je FB profil Grad Sarajevo.