Kolumne
NE U NAŠE IME!
|
|
Autor: Dženana Karup Druško
Objavljeno: 07. November 2025. 12:11:28
“Ja sam musliman“! Jasno. Glasno. Visoko podignute glave poručuje Zohran Mamdani.
“Ja sam demokratski socijalist“, kaže Mamdani. Vjeruje u pluralizam, ljudska prava, vladavinu prava, ekonomsku i društvenu pravdu, smanjenje nejednakosti… On vjeruje u pravedno i solidarno društvo. On je porazio Trumpa kad je bio najjači. Mamdani postaje moj uzor, moja nada. Zalagao se u kampanji za sve vrijednosti u koje i sama vjerujem. I on više nije nada, on je potvrda da može drugačije, da borba nikad nije uzaludna.
Pa da nastavimo. A poručujem vam pojačajte zvuk!
Već odavno znam da je mnogima u Sarajevu važnije šta kaže neki Savo nego ja. Pokušala sam razumjeti da mnogi ne znaju i ne shvataju zašto mene i mnoge Bošnjake vrijeđaju i uznemiravaju simboli kao što je kokarda, i objasniti im. Ali, vidim injženjering ne staje… A meni nije prvi put da vodim ovakve bitke.
Razumijem zašto sarajevskim medijima nije važno šta ja pišem… ne ukpalam se ja baš u uspostavljene narative. Ali, jedno je ako mene ugledni sarajevski medij ignorira, jer ih ne zanima zašto mene kao Bošnjakinju iz Foče, Bošnjakinju koja je rat provela u Sarajevu, uznemirava i vrijeđa kokarda, ali potpuno je drugo kad Radiosarajevo, jedan od najčitanijih sarajevskih portala, objavi tekst/pismo koje je napisao neki potpuno nebitni i nepoznati Savo Nikolić iz Srbije koga promoviraju kao nosioca pomirenja, hrabrog Srbina koji je, eto, sad stao u odbranu djevojke “koju je nazvao njegovim saborcem, a koja je, kako je naveo, napadana na račun svog postupka jer je 'Muslimanka sa hidžabom' dozvolila da je zagrli 'Srbin sa šajkačom'“. Istakao je, po Radiosarajevu, da je njihov zagrljaj “simbol ljubavi i pomirenja“. I zamolio sve da prestanu s podjelama… a “ljubav će pobijediti“! Radiosarajevo je uredno prenijelo i šta Savo dozvoljava, a šta ne dozvoljava jer se, kako tvrdi Savo, od “12. aprila rodilo novo savezništvo koje je nakon mnogo godina ponovo vraćeno, jer mi želimo da živimo u ljubavi, miru i slozi“.
Zašto uopće reagira? Pisao je nakon moje objave koju su pročitale desetine hiljada ljudi u regionu. Šta je problematično u tom viralnom snimku da je imao potrebu da se oglašava, čitatelji Radiosarajeva ne znaju, jer toga nema u tekstu, ali iz navedenog mogu zaključiti da se Savo brani od onih kojima smeta zagrljaj Muslimanke i Srbina. Vrlo opasna podvala!
Od tog snimka, koji je postao viralan otvorene su dvije diskusije, jedna vjerska u kojoj učestvuju ljudi bliski vjeri, koja mene niti zanima niti imam išta s njom. Rekla sam: zagrljaj, super, mladi i treba da se grle. Druga je oko simbola koji se koriste u tom novom “pomirenju“ u koju sam se itekako uključila. Ta druga rasprava je puno zeznutija, moraš biti dobro “potkovan“ da bi se usudio uopće ući u nju.
Savo se, eto, kako nam saopći Radiosarajevo, bori za mir i ljubav a protiv podjela koje mnogi zagovaraju među kojima je imenovao posebno Elvedina Pezića. Od ranije poznatog po radikalnim stavovima. Još jedna savršena podvala onih koji povlače konce jer tu je zamka za one kao što sam ja, identificiraju te s tim Pezićem, čije stavove niti čitam niti me zanimaju, ono malo što sam vidjela sigurno ne podržavam.
Problem je za mene nastao kad je u svu ovu priču o zagrljaju i "pomirenu" uvučena BiH, preko mreža a onda i medija. Jasno je da cilj i jeste BiH, a ne Novi Pazar koji za Beograd odavno nije bitan.
Zanimljivo da Sadmir Mustafić, imam, mualim i hatib pri Medžlisu islamske zajednice Livno (kako mu piše na FB) danas napisa: “… Studenti mjenjaju svijet… Mi kad se probudimo možda vas uzmemo za primjer.“ Imam je objavu započeo s čuđenjem “kako javnost može biti tako okrutna…“ oko “slučaja mlade djevojke sa hidžabom“.
Evo, preporučujem ovom imamu da pita Bošnjake Podrinja, ako nađe Bošnjake u Podrinju, zašto su “okrutno“ reagirali, zašto njih kokarda asocira na zlo, na ubijanje Bošnjaka, silovanja, etničko čišćenje?! Da mu objasne zašto ne misle da se pomirenje može graditi s kokardom koju je ponosno nosio i mladi Milan Lukić dok je vršio zvjerske zločine po Višegradu?! Ne znam zašto je ta djevojka plakala u Savinom zagrljalju, ali znam zašto su Bošnjakinje Podrinja plakale… Znam kako su Lukići, s kokardama spaljivali žive ljude u Višegradu. Znam kako su moje Fočanke silovali oni koji su nosili kokarde. Znam da je Jasmina Ahmetspahić, 24-ogodišnja Višegrađanka, skočila kroz prozor i ubila se kako bi izbjegla silovanje Milana Lukića koji je oteo od roditelja, sve s kokardom na kapi!
Okrutno je TO zaboravljati! Surovo je onima koji se toga sjećaju i koji to znaju danas spočitavati da su “okrutni“ jer iz svog iskustva znaju da pod kokardom nema ni mira ni pomirenja!
Ja sam reagirala upravo zbog kokarde. Koja se u tekstu Radiosarajeva ne spominje, i ne vidi na slici koju su objavili. Uz to tekst je pun podvala za one koji znaju, a očito je iz pisma tog balavca da ga je pisao neko puno iskusniji od njega. Uz riječi ljubav, mir, zagrljaj, vrlo vješto su ubačene i riječi “saborac“, “simbol“, “podjele“, “savezništvo koje je vraćeno“, “sloga“, “POMIRENJE“. Zašto Savo nigdje ne spomenu kokradu? Što ne objasni zašto je nosi i šta ona simbolizira? Što ga novinari nisu to pitali? I s kim se Savo miri i zašto? S kim je to on, propovjednik ljubavi, bio u sukobu i kad? Ko je srušio savezništvo pa ga oni sad vratiše?
Razumijem da ljudi u Sarajevu ne znaju šta je kokarda, ili ideologija Draže Mihailovića, i da ih puno i ne zanima, ali da ne znaju osnovne informacije o ratu 90-tih, da su s tom kokardom silovali i ubijali u Podrinju, Foči, Višegradu, Bijeljini… to više ne želim da razumijem!
S obzirom da su sarajevski mediji najmanje kritični prema protestima u Beogradu, za razliku od drugih u regionu, podsjetit ću da je hrvatski Nacional još prije nekoliko mjeseci pisao da su studenti “prešli crvenu liniju od 'istine i pravde' do šajkače i kokarde: studentski prosvjedi u Srbiji postali manifestacija nacionalizma“. Da je njemački DW također pisao o tamnoj strani “studentskog pokreta“ objavljujući izjavu novinara Mihaela Martensa: “… u studentskom pokretu, koji i dalje predstavlja glavnu pokretačku snagu protesta, prevlast je odnio velikosrpski nacionalizam koji podsjeća na rane godine vladavine srpskog huškača Slobodana Miloševića početkom devedesetih“.
Razumijem da neke Sarajlije možda i ne znaju ko je pucao na njih. Zahvaljujući braniteljima koji su bili na linijama dok je gradska raja grad branila kulturom.
Šta mislite zna li naš heroj Safet Zajko, nosilac najvećih priznanja, naš zlatni ljiljan, komandant sa Žuči protiv koga je ratovao? Zna li da su na drugoj strani bile i jedinice Vojske Jugoslavije, veterani koji su danas uz studente, studenti ih dočekuju zagrljajima? Ne možete Zajka pitati jer je on život dao za ovaj grad. Pitajte generala Aliju Ismeta? Pitajte ostale komandante sa Žuči? U Podrinju? Koji su živi, koji znaju? Njih ništa ne pitate? Ne znate? Ne zanima vas? Ali vas zanima šta kaže Savo i to našoj omladini objavljujete jer kako sami kažete Radiosarajevo čitaju najviše mladi?!
Senada Zaimovića ne zanima zašto meni kao Bošnjakinji smeta kokarda? Crnogorca Darka Šukovića zanima. Podgorička Antena M je objavila moj status s FB o tome. Nije objavila Savino pismo.
Bila sam pristojna objašnjavajući zašto mi smeta kokarda. Sad ću biti brutalna - kao što su bili brutalni svi oni koji su iz Srbije na mene krenuli zbog te moje objave negirajući presude, genocid, ismijavajući naše žrtve, mene omalovažavajući i ponižavajući, ismijavajući “muslimane“… i to vam je direktna posljedica tog “savezništva“ i “pomirenja“, to su ti novi diskursi o pomirenju. Samo jedna, jedna osoba bila je ljubazna, razumije, shvata, Bojana Vatić. Niko se nije ni sjetio da me ljudski upita zašto mi to smeta. Ne želim ni ponavljati sve odvratne uvrede koje su pisali.
Bit ću brutalna i prema svima onima u BiH koje očito nije briga kako se ja i hiljade drugih Bošnjaka osjećamo kad vidimo kokardu, ali i dalje istravaju na "zagrljaju": SVI vi koji podržavate pomirenje sa simbolima kao što je kokarda, ne podržavate vi nikakvo pomirenje – podržavate četničku ideologiju Draže Mihailovića i svega onoga što su četnici radili, i podržavate sve one zločince koji su u ratu devedesetih s kokardom počinili stravične zločine nad Bošnjacima!
Zašto sarajevski mediji koji aplaudiraju tom “zagrljaju pomirenja“ nisu prenijeli objavu Bojane Vatić, mlade Novosađanke, koja je jasno i javno zauzela stav na svom FB: “Kokarde i hidžab NIKADA NE IDU ZAJEDNO. Dželati i žrtve nikada ne idu zajedno. Samo otrežnjenjem i istinom bez revizije istorijskih činjenica možemo dalje a tu kokardi mesta nema. Ona je sramna prošlost Srbije. Bila i biće!“ Zašto ne promovirate poruke ovih mladih ljudi iz Srbije, nego nam namećete simbole zla kao vrijednosti i simbole pomirenja?!
Objava stavova Save s kokardom je jednostrano izvještavanje, nikako profesionalno, pa čak ni “neutralno“ čemu su sarajevski mediji često skloni. S obzirom da sam se novinarstvom, ozbiljnim novinarstvom, društveno odgovornim novinarstvom bavila kad oni nisu ni postojali, ponešto znam i o pisanju i o uređivačkoj politici. A postoji i kodeks časti novinara.
Krajnje je vrijeme da se otvori pitanje odgovornosti medija.
Uz velike slobode, novinari i mediji imaju i veliku odgovornost. Zaboravili?
Ući u ovako složenu i tešku temu, kojoj je samo povod taj “zagrljaj pomirenja“ u najmanju ruku je neprofesionalno, da ne kažem nešto puno gore.
Žao mi je što je to portal koji je meni bio najdraži, koji sam uvijek otvarala prvi, više puta u toku dana, portal čija mi je aplikacija bila prva. Više nije. Vi ste napravili svoj izbor. Ja svoj.
Podsjetit ću kako je veliki Ed Vulliamy pisao izvještavajući i opisujući pokolje u Bosni: postoje trenuci u historiji kad ne možeš biti neutralan, jer “neutralnosti gdje neutralnost nije neutralnost, suučesništvo je u zločinu“, žestoko se boreći protiv nametnutih narativa čak i njegove (britanske) vlade po kome su zločine činile podjednako sve strane.
Relativiziranje i negiranje kokardi i veterana koji su ubijali po Bosni u studentskim protestima u Srbiji, relativiziranje je i negiranje prošlosti o stradanju Bošnjaka u Bosni. Jer kokarda je vrlo jasan simbol te velikosrpske ideologije. Koja ponovo otvara rane. Reagirati na ove pokušaje relativiziranja je moja obaveza prema našim žrtvama, to je pitanje dostojanstva, poštovanja prema svima onima koji su bili žrtve te ideologije.
Vama koji branite četničke simbole i predstavljate nam ih kao “mir“, “ljubav“, “pomirenje“ kojima suprotstavljate neke radikale iz Bosne a vi ste naravno iznad toga, evo vam fotografije tih četnika. Nasuprot njima su Bošnjaci, ne radikali, zatucani kako to želite pokazati. Već Bošnjaci, pametni i obrazovani koji ne nasjedaju na beogradske podvale, a vidim to im najviše smeta.
Moja kćerka, mlada obrazovana Bošnjakinja, Sarajka, Bosanka, sarajevski student, ing. IT, nema apsolutno nikakvih dilema i problema sa svojim identitetima, sve to je ona. Vi bi ovakvoj sarajevskoj mladosti da suprotstavljate tog srbijanskog mladog četnika sa šajkačom i kokardom koji vam priča o miru i ljubavi?!
Ponovit ću vam: O multietičnosti još uvijek možete samo učiti od Bosne i Hercegovine, čak i nakon što ste je razrušili, čak i sa njenim još uvijek otvorenim ranama. Oprostiti ne možete u naše ime.
Preneseno sa FB profila:
“Ja sam demokratski socijalist“, kaže Mamdani. Vjeruje u pluralizam, ljudska prava, vladavinu prava, ekonomsku i društvenu pravdu, smanjenje nejednakosti… On vjeruje u pravedno i solidarno društvo. On je porazio Trumpa kad je bio najjači. Mamdani postaje moj uzor, moja nada. Zalagao se u kampanji za sve vrijednosti u koje i sama vjerujem. I on više nije nada, on je potvrda da može drugačije, da borba nikad nije uzaludna.
Pa da nastavimo. A poručujem vam pojačajte zvuk!
Već odavno znam da je mnogima u Sarajevu važnije šta kaže neki Savo nego ja. Pokušala sam razumjeti da mnogi ne znaju i ne shvataju zašto mene i mnoge Bošnjake vrijeđaju i uznemiravaju simboli kao što je kokarda, i objasniti im. Ali, vidim injženjering ne staje… A meni nije prvi put da vodim ovakve bitke.
Razumijem zašto sarajevskim medijima nije važno šta ja pišem… ne ukpalam se ja baš u uspostavljene narative. Ali, jedno je ako mene ugledni sarajevski medij ignorira, jer ih ne zanima zašto mene kao Bošnjakinju iz Foče, Bošnjakinju koja je rat provela u Sarajevu, uznemirava i vrijeđa kokarda, ali potpuno je drugo kad Radiosarajevo, jedan od najčitanijih sarajevskih portala, objavi tekst/pismo koje je napisao neki potpuno nebitni i nepoznati Savo Nikolić iz Srbije koga promoviraju kao nosioca pomirenja, hrabrog Srbina koji je, eto, sad stao u odbranu djevojke “koju je nazvao njegovim saborcem, a koja je, kako je naveo, napadana na račun svog postupka jer je 'Muslimanka sa hidžabom' dozvolila da je zagrli 'Srbin sa šajkačom'“. Istakao je, po Radiosarajevu, da je njihov zagrljaj “simbol ljubavi i pomirenja“. I zamolio sve da prestanu s podjelama… a “ljubav će pobijediti“! Radiosarajevo je uredno prenijelo i šta Savo dozvoljava, a šta ne dozvoljava jer se, kako tvrdi Savo, od “12. aprila rodilo novo savezništvo koje je nakon mnogo godina ponovo vraćeno, jer mi želimo da živimo u ljubavi, miru i slozi“.
Zašto uopće reagira? Pisao je nakon moje objave koju su pročitale desetine hiljada ljudi u regionu. Šta je problematično u tom viralnom snimku da je imao potrebu da se oglašava, čitatelji Radiosarajeva ne znaju, jer toga nema u tekstu, ali iz navedenog mogu zaključiti da se Savo brani od onih kojima smeta zagrljaj Muslimanke i Srbina. Vrlo opasna podvala!
Od tog snimka, koji je postao viralan otvorene su dvije diskusije, jedna vjerska u kojoj učestvuju ljudi bliski vjeri, koja mene niti zanima niti imam išta s njom. Rekla sam: zagrljaj, super, mladi i treba da se grle. Druga je oko simbola koji se koriste u tom novom “pomirenju“ u koju sam se itekako uključila. Ta druga rasprava je puno zeznutija, moraš biti dobro “potkovan“ da bi se usudio uopće ući u nju.
Savo se, eto, kako nam saopći Radiosarajevo, bori za mir i ljubav a protiv podjela koje mnogi zagovaraju među kojima je imenovao posebno Elvedina Pezića. Od ranije poznatog po radikalnim stavovima. Još jedna savršena podvala onih koji povlače konce jer tu je zamka za one kao što sam ja, identificiraju te s tim Pezićem, čije stavove niti čitam niti me zanimaju, ono malo što sam vidjela sigurno ne podržavam.
Problem je za mene nastao kad je u svu ovu priču o zagrljaju i "pomirenu" uvučena BiH, preko mreža a onda i medija. Jasno je da cilj i jeste BiH, a ne Novi Pazar koji za Beograd odavno nije bitan.
Zanimljivo da Sadmir Mustafić, imam, mualim i hatib pri Medžlisu islamske zajednice Livno (kako mu piše na FB) danas napisa: “… Studenti mjenjaju svijet… Mi kad se probudimo možda vas uzmemo za primjer.“ Imam je objavu započeo s čuđenjem “kako javnost može biti tako okrutna…“ oko “slučaja mlade djevojke sa hidžabom“.
Evo, preporučujem ovom imamu da pita Bošnjake Podrinja, ako nađe Bošnjake u Podrinju, zašto su “okrutno“ reagirali, zašto njih kokarda asocira na zlo, na ubijanje Bošnjaka, silovanja, etničko čišćenje?! Da mu objasne zašto ne misle da se pomirenje može graditi s kokardom koju je ponosno nosio i mladi Milan Lukić dok je vršio zvjerske zločine po Višegradu?! Ne znam zašto je ta djevojka plakala u Savinom zagrljalju, ali znam zašto su Bošnjakinje Podrinja plakale… Znam kako su Lukići, s kokardama spaljivali žive ljude u Višegradu. Znam kako su moje Fočanke silovali oni koji su nosili kokarde. Znam da je Jasmina Ahmetspahić, 24-ogodišnja Višegrađanka, skočila kroz prozor i ubila se kako bi izbjegla silovanje Milana Lukića koji je oteo od roditelja, sve s kokardom na kapi!
Okrutno je TO zaboravljati! Surovo je onima koji se toga sjećaju i koji to znaju danas spočitavati da su “okrutni“ jer iz svog iskustva znaju da pod kokardom nema ni mira ni pomirenja!
Ja sam reagirala upravo zbog kokarde. Koja se u tekstu Radiosarajeva ne spominje, i ne vidi na slici koju su objavili. Uz to tekst je pun podvala za one koji znaju, a očito je iz pisma tog balavca da ga je pisao neko puno iskusniji od njega. Uz riječi ljubav, mir, zagrljaj, vrlo vješto su ubačene i riječi “saborac“, “simbol“, “podjele“, “savezništvo koje je vraćeno“, “sloga“, “POMIRENJE“. Zašto Savo nigdje ne spomenu kokradu? Što ne objasni zašto je nosi i šta ona simbolizira? Što ga novinari nisu to pitali? I s kim se Savo miri i zašto? S kim je to on, propovjednik ljubavi, bio u sukobu i kad? Ko je srušio savezništvo pa ga oni sad vratiše?
Razumijem da ljudi u Sarajevu ne znaju šta je kokarda, ili ideologija Draže Mihailovića, i da ih puno i ne zanima, ali da ne znaju osnovne informacije o ratu 90-tih, da su s tom kokardom silovali i ubijali u Podrinju, Foči, Višegradu, Bijeljini… to više ne želim da razumijem!
S obzirom da su sarajevski mediji najmanje kritični prema protestima u Beogradu, za razliku od drugih u regionu, podsjetit ću da je hrvatski Nacional još prije nekoliko mjeseci pisao da su studenti “prešli crvenu liniju od 'istine i pravde' do šajkače i kokarde: studentski prosvjedi u Srbiji postali manifestacija nacionalizma“. Da je njemački DW također pisao o tamnoj strani “studentskog pokreta“ objavljujući izjavu novinara Mihaela Martensa: “… u studentskom pokretu, koji i dalje predstavlja glavnu pokretačku snagu protesta, prevlast je odnio velikosrpski nacionalizam koji podsjeća na rane godine vladavine srpskog huškača Slobodana Miloševića početkom devedesetih“.
Razumijem da neke Sarajlije možda i ne znaju ko je pucao na njih. Zahvaljujući braniteljima koji su bili na linijama dok je gradska raja grad branila kulturom.
Šta mislite zna li naš heroj Safet Zajko, nosilac najvećih priznanja, naš zlatni ljiljan, komandant sa Žuči protiv koga je ratovao? Zna li da su na drugoj strani bile i jedinice Vojske Jugoslavije, veterani koji su danas uz studente, studenti ih dočekuju zagrljajima? Ne možete Zajka pitati jer je on život dao za ovaj grad. Pitajte generala Aliju Ismeta? Pitajte ostale komandante sa Žuči? U Podrinju? Koji su živi, koji znaju? Njih ništa ne pitate? Ne znate? Ne zanima vas? Ali vas zanima šta kaže Savo i to našoj omladini objavljujete jer kako sami kažete Radiosarajevo čitaju najviše mladi?!
Senada Zaimovića ne zanima zašto meni kao Bošnjakinji smeta kokarda? Crnogorca Darka Šukovića zanima. Podgorička Antena M je objavila moj status s FB o tome. Nije objavila Savino pismo.
Bila sam pristojna objašnjavajući zašto mi smeta kokarda. Sad ću biti brutalna - kao što su bili brutalni svi oni koji su iz Srbije na mene krenuli zbog te moje objave negirajući presude, genocid, ismijavajući naše žrtve, mene omalovažavajući i ponižavajući, ismijavajući “muslimane“… i to vam je direktna posljedica tog “savezništva“ i “pomirenja“, to su ti novi diskursi o pomirenju. Samo jedna, jedna osoba bila je ljubazna, razumije, shvata, Bojana Vatić. Niko se nije ni sjetio da me ljudski upita zašto mi to smeta. Ne želim ni ponavljati sve odvratne uvrede koje su pisali.
Bit ću brutalna i prema svima onima u BiH koje očito nije briga kako se ja i hiljade drugih Bošnjaka osjećamo kad vidimo kokardu, ali i dalje istravaju na "zagrljaju": SVI vi koji podržavate pomirenje sa simbolima kao što je kokarda, ne podržavate vi nikakvo pomirenje – podržavate četničku ideologiju Draže Mihailovića i svega onoga što su četnici radili, i podržavate sve one zločince koji su u ratu devedesetih s kokardom počinili stravične zločine nad Bošnjacima!
Zašto sarajevski mediji koji aplaudiraju tom “zagrljaju pomirenja“ nisu prenijeli objavu Bojane Vatić, mlade Novosađanke, koja je jasno i javno zauzela stav na svom FB: “Kokarde i hidžab NIKADA NE IDU ZAJEDNO. Dželati i žrtve nikada ne idu zajedno. Samo otrežnjenjem i istinom bez revizije istorijskih činjenica možemo dalje a tu kokardi mesta nema. Ona je sramna prošlost Srbije. Bila i biće!“ Zašto ne promovirate poruke ovih mladih ljudi iz Srbije, nego nam namećete simbole zla kao vrijednosti i simbole pomirenja?!
Objava stavova Save s kokardom je jednostrano izvještavanje, nikako profesionalno, pa čak ni “neutralno“ čemu su sarajevski mediji često skloni. S obzirom da sam se novinarstvom, ozbiljnim novinarstvom, društveno odgovornim novinarstvom bavila kad oni nisu ni postojali, ponešto znam i o pisanju i o uređivačkoj politici. A postoji i kodeks časti novinara.
Krajnje je vrijeme da se otvori pitanje odgovornosti medija.
Uz velike slobode, novinari i mediji imaju i veliku odgovornost. Zaboravili?
Ući u ovako složenu i tešku temu, kojoj je samo povod taj “zagrljaj pomirenja“ u najmanju ruku je neprofesionalno, da ne kažem nešto puno gore.
Žao mi je što je to portal koji je meni bio najdraži, koji sam uvijek otvarala prvi, više puta u toku dana, portal čija mi je aplikacija bila prva. Više nije. Vi ste napravili svoj izbor. Ja svoj.
Podsjetit ću kako je veliki Ed Vulliamy pisao izvještavajući i opisujući pokolje u Bosni: postoje trenuci u historiji kad ne možeš biti neutralan, jer “neutralnosti gdje neutralnost nije neutralnost, suučesništvo je u zločinu“, žestoko se boreći protiv nametnutih narativa čak i njegove (britanske) vlade po kome su zločine činile podjednako sve strane.
Relativiziranje i negiranje kokardi i veterana koji su ubijali po Bosni u studentskim protestima u Srbiji, relativiziranje je i negiranje prošlosti o stradanju Bošnjaka u Bosni. Jer kokarda je vrlo jasan simbol te velikosrpske ideologije. Koja ponovo otvara rane. Reagirati na ove pokušaje relativiziranja je moja obaveza prema našim žrtvama, to je pitanje dostojanstva, poštovanja prema svima onima koji su bili žrtve te ideologije.
Vama koji branite četničke simbole i predstavljate nam ih kao “mir“, “ljubav“, “pomirenje“ kojima suprotstavljate neke radikale iz Bosne a vi ste naravno iznad toga, evo vam fotografije tih četnika. Nasuprot njima su Bošnjaci, ne radikali, zatucani kako to želite pokazati. Već Bošnjaci, pametni i obrazovani koji ne nasjedaju na beogradske podvale, a vidim to im najviše smeta.
Moja kćerka, mlada obrazovana Bošnjakinja, Sarajka, Bosanka, sarajevski student, ing. IT, nema apsolutno nikakvih dilema i problema sa svojim identitetima, sve to je ona. Vi bi ovakvoj sarajevskoj mladosti da suprotstavljate tog srbijanskog mladog četnika sa šajkačom i kokardom koji vam priča o miru i ljubavi?!
Ponovit ću vam: O multietičnosti još uvijek možete samo učiti od Bosne i Hercegovine, čak i nakon što ste je razrušili, čak i sa njenim još uvijek otvorenim ranama. Oprostiti ne možete u naše ime.
Preneseno sa FB profila:
