Viktor Orbán se prilijepio uz bok Donaldu Trumpu iskazujući mu preveliko uvažavanje a suočio se sa promijenjivom politikom svog saveznika i to ga je baš žestoko uzdrmalo. Nadao se da će Budimpešta biti prijestolnica mirotvornog skupa koji bi zauzdao Ukrajinu u ratu koji joj je nametnula Rusija. Američki predsjednik se međutim odlučio još dok pripreme nisu ni počele da odustane od ovog mirovnog projekta. Trumpu je postalo jasno, a o čemu pišem kontinuirano, da na ruskoj strani ne postoji iskrena želja za okončanje rata. Orbánu koji je odmah potrčao da se predstavi kao mirotvorac zastao je dah nakon neočekivanih vijesti iz Amerike, a njegov ministar Péter Szijjártó u početku je ublažavao ovu negativnu inerciju riječima da će se sastanak ipak održati. U međuvremenu je Trump zatražio od svojih evropskih saveznika da prekinu uvoz ruske nafte, što je naišlo na negativan prijem Mađarske koja nastoji istrajavati na svojoj politici oslanjanja na uvoz ruskih energenata. Ne da nije smanjila ovisnost nego je i povećala svoje zahtjeve prema Rusiji o čemu najbolje govore brojke. Povećala je sa 64% prije početka ruske agresije na Ukrajini na 86% u 2024. godine. Suočen sa velikim pristiskom iz Washingtona, premijer Orbán se našao u zanimljivoj i rekao bih kontroverznoj situaciji. Ne želi da se odlijepi od Putina, sa kojim održava redovite veze i nastoji da održi ekonomske odnose. Ovo se posebno odnosi na energetiku. Na drugoj strani našao se pod direktnim „udarom“ Washingtona koji od njega traži da odustane od svoje tvrdoglave energetske politike. Orbán je stalno proglašavao Amerikance pobornicima mira i da je on na njihovoj strani spram Bruxellesa. Dok je postojala „ljubav“ između Trumpa i Putina sve je bilo lakše, ali sada sve postaje mnogo teže. Nakon pressinga iz Amerike koji je stavio na muke mađarskog premijera, Orbán je promucao nekoliko rečenica kojima je izrazio svoj otpor ovom zahtjevu Washingtona, ali to je stidljivo rečeno, u smislu „ovaj potez je otišao predaleko“. Orbán se nada da će 7. novembra kada će doći Trumpu u Ameriku pronaći nekakav model za prevazilaženje sankcija Mađarskoj. Ali, ako se prate Orbánove izjave postaje jasno, da će Mađarska nastaviti kupovinu nafte na ruskom tržištu. On se tvrdoglavo pravda da je jednostavno primoran oslanjati se na rusku naftu i plin, jer će u suprotnom ugroziti svoju energetsku sigurnost. Mađarski političari izjavljuju kako moraju ostati oslonjeni na naftovod Družba što nije tačno, jer bi uvoz nafte preko Hrvatske i ukapljenog plina preko Poljske zapravo bio rješenje. Ali, zasada ovo pitanje se ne razmatra. Optužbe zvanične Budimpešte da Hrvatska iskorištava kriznu situaciju i nameće ratnu taksu na sirovu naftu nisu po svemu sudeći utemeljene a izrekao ih je ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó zaključujući da bi oslanjanje mađarske opskrbe na hrvatski sustav bilo opasno, rizično i neodgovorno. Jasno je da u mađarskom slučaju nisu dominatni ekonomski nego politički motivi.

Predstojeći razgovori Orbána sa Trumpom mogli bi imati smjer da se ne isprovocira šef vodeće zemlje svijeta. Prema mojim izvorima Orbán će u Washingtonu prezentirati mađarski plan o postepenom smanjenju oslanjanja na ruski plin i naftu tako da Budimpešta dobije predah odnosno ublažavanje ovog radikalnog američkog stava.

Na međuarodnom planu Orbán se uzda da će doći do održavanja samita Trumpa i Putina. Ako dođe do tog summita bi to moglo osnažiti Orbánovu međunarodnu ulogu, a na unutrašnjem planu pomjeriti glasačko tijelo u njegovu korist nakon učestalih vijesti o padu popularnosti vladajućeg Fidesza i jačanja lidera opozicione Tisza-e Pétera Magyara. Što se tiče Bruxellesa tamo se očekuje vijesti o padu Orbanove vlasti na izborima 2026. godine.

Mađarska je zanimljiva tema kojoj ću se vraćatai naredih dana.