Pobjeda Zohrana Mamdania u New Yorku nije samo lokalni politički događaj.

To je znak da muslimani više ne stoje u sjeni, da ne govore tiho, da ne traže dozvolu da postoje.

Ovo je trenutak u kojem muslimanski identitet prestaje biti sumnja — i postaje vrijednost.

Godinama smo živjeli pod nevidljivom presudom: da se musliman mora opravdavati, dokazivati, objašnjavati.

Mamdani je razbio tu šutnju.

Nije tražio da ga gledaju manje kao muslimana.

Tražio je da ga gledaju više kao čovjeka.

Rumi je rekao: “Zakleo sam se sebi: dok sam živ, neću odstupiti od Pravog puta.”

Mamdani nije Rumi.

Ali je pokazao da duh Rumijeve zakletve može živjeti u prostoru politike.

U prostoru gdje se bori za svakog čovjeka.

Za svakog građanina. Bez razlike.

Njegova pobjeda ne znači „pobjedu muslimana nad drugima“.

Naprotiv.

Znači povratak muslimana među druge — bez straha.

Znači da muslimanski glas može biti glas jednakosti.

Da muslimanska prisutnost može biti korist za sve.

Danas, iz Sarajeva, osjećam da nisam daleko od New Yorka.

Jer svjetlost, kada se jednom upali — više ne priznaje granice.

I kažem ovo bez trijumfalizma: Ovo nije pobjeda nad nekim. Ovo je pobjeda nad šutnjom.

Nad stidom.

Nad unutrašnjom sumnjom.

Zora je počela.

Ne bučno.

Ne agresivno.

Nego dostojanstveno.

A dostojanstvo je uvijek početak slobode.