Jedna od najdramatičnijih svjetskih kriza odvija se danas na prostoru Južne Amerike. Više od 20 godina Venecuela, kao naftni div, nalazi se u epicentru zbivanja na udaru Washintona. Ovo traje praktično od 2000. godine kada je uspostavljen režim Hugo Cháveza a neprekinuta kriza sa raznim ocilacijama traje posebno od vremena njegovog nasljednika Nicolasa Madura, koji, da kažem i to, nije u BiH popularan jer je taj režim u UN glasao protiv rezolucije o Srebrenici. Ali, zbog poštenja i pravde želimo reći da je njena nezavinost, teritorijalni integritet i suverenitet ugrožen od moćne sile sa sjevera, SAD. Venecuela je tako postala poprište i simbol dramatične međunarodnih krize svjetskih razmjera u kojem učestvuje Amerika sa svojom ratnom silom. Najprije su Amerikanci razmjestili svoje pomorske i vazdušne snage u zonu Karipskog mora, približili se Venecueli, stavljajući to u kontekst borbe protiv ilegalne trgovine drogama protiv SAD. Pri tom je američka flota potopila jedan venecuelanski ribarski brod što je sve skupa stvorilo veliku napetost u Južnoj Americi. Bilo je i mrtvih. Očito su Amerikanci željeli isfabricirati sukob. Retorički rat SAD traje i sa Kolumbijom, susjedom Venecuele, koja se također u Washingtonu tretira kao izdanak socijalizma. Ova zemlja se zajedno sa Venecuelom posmatra kao gorljivi protivnik Amerike, posebno u slučaju događaja na Bliskom isto kada je predsjednik Gustavo Petro istupio hrabro protiv Izraela, a to ti je kao guranje prsta u jednom američko oko. Kolumbija se također optužuje za kriminalne aktivnosti povezane s ilegalnom proizvodnjom i trgovinom droge.

Sada da se vratimo događajima u Venecueli, zemlji koja je rastrzana hiperinflacijom, kolapsom javnih službi i masovnim iseljavanjem. Naravno, ne treba imati iluzija da Madurov režim nije represivan. Opozicionari bježe glavom bez obzira iz zemlje uz blagoslov SAD, jer postoji intenzivan sukob između vlade Nicolása Madura i opozicije. Sukob sa opozicijom započeo je kada se Juan Guaidó-a proglasio za privremenog predsjednika Venecuele, što je prekinulo normalnu diplomatsku komunikaciju. Nakon što je Dinorah Figuera izabrana početkom januara 2023. za predsjednicu IV Nacionalne skupštine u egzilu, Madurov režim je izdao nalog za njeno hapšenje. Ovo sve je izazvalo velike proteste i represiju režima. Odnosi Venecuele i SAD postali su krajnje napeti i oni se manifestiraju kroz prijetnje, uzajamno izbacivanje diplomata, sankcije SAD-a protiv Venezuele zbog kršenja ljudskih prava i demokratskih standarda. Politika SAD-a prema Venezueli postala je mnogo oštrija sa stabiliziranjem Madurovog režima. Amerikancima su preostale sankcije koje su postale centralni instrument. Za to vrijeme život u Venecueli postao je oskudan i težak i može se reći da Venecuela prolazi kroz dramatične trenutke. Najprije dolazi do pada hiperinflacija, pad proizvodnje nafte i masovno iseljavanje građana. Milioni Venecuelanaca su napustili zemlju. Opozicija konstantno kritizira vlast predsjednika Madra zbog nedostatka transparentnosti, slobode i jednakosti, pri čemu se trvdi da opozicija ne može slobodno da sudjeluje na izborima. Kritičari venecuelanske vlade zbog toga dovode u pitanje legitimitet režima a ovo opet otvara prostor za direktan međunarodni pritisak i potencijalnu intervenciju. Trumpova administracija u prvom mandatu nije isključivala vojnu opciju, ali je odustala pa se sve svelo na sankcije, podršku opoziciji i diplomatski izolacionizam. Tako na primjer 2018. godine Trump je potpisao izvršni dekret kojim se zabranjuje Madrovoj vladi da rasprodaje kritične finansijske aktive Venecuele a sankcije su proširene 2019. godine na naftnu industriju i na pojedince. Iste godine SAD ne tretiraju više Madura kao legitimnog predsjednika i pokušavaju ga ukloniti sa vlasti ovim ili onim sredstvima. Stalno se ta prijetnja kretala između retorike i opcije vojne intervencije. Kasnije pod Bidenovom administracijom nastupa “popuštanje” , pa američka kompanija Chevron dobija licencu da proizvodi i izvozi naftu iz Venecuele, u zamjenu za obećanja o demokratskim reformama. I ovo je trajalo dok Trump nije preuzeo vlast po drugi put, pa je onda ukinuo ove licence pod izgovorom da režim predsjednika Madura nije ispoštovao uslove. Eskalacija rizika je tako postala neizdržljivo velika. Venecuela se našla pod velikim vojnim pritiskom. Ali ne lezi vraže. U ovaj Gordijev čvor se upetljala i Rusija djelomično zbog Ukrajine, kako bi skrenula pažnju javnog mnjenja sa događaja koji su je koštali ugleda. A kada se u slične događaje upetlja neka velike sile to postaje svjetska opasnost. Miješanje druge sile proizvodi mnoge rizike i moguće neželjene nepredvidive posljedice. Rusija je u zvaničnom saopćenju „potvrdila svoju čvrstu podršku venecuelanskom vođstvu u odbrani njenog suvereniteta“. Na aerodorom u Caracasu sletio je odmah zatim ruski transportni avon Il-76 koji može prevesti do 50 tona tereta ili 200 ljudi. Zrakoplov je letio zaobilazno koristeći prostor za Rusiju prijateljskih zemalja što jasno govori da je nosio vjerovatno vojni teret. Pretpostavlja se da ovo ima veze sa plaćeničkom grupom Wagner. Sve govori o pojačanom ruskom interesu za ovu latinoameričku zemlju što potvrđuje vijest iz Moskve emitirana prije petnaestak dana o odobrenju rusko-venecuelanskog sporazuma o odbramenoj saradnji. Ovo govori o kontinuitetu i širenju i geopolitičkog ruskog prodora prema Latinskoj Americi u sjeni ukrajinske ratne drame.