Evo ovih dana na FB čitam o nekim napadima od strane aktuelnog Gradonačelnika Mria Kordića i njegovih HDZ-ovaca, na našeg bivšeg Gradonačelnika gospodina Safeta Oručevića, što me neobično iznenadilo i uzbudilo, inspirisalo za ovaj sadržaj kolumne.
Kako nisam rođeni Mostarac, već kao stručnjak svoga poziva Mr. Elektrotehnike i velikoga graditelja velikih industrijskih objekata, došao sam u Mostar 1970. godine na izgradnju zamišljenog velikog aluminijskoga objekta, po zamisli velikoga vizionara i gen. Direktora „Energoinvest“ gospodina Emerika Bluma.
Ovom posebno ističem iz razloga izuzetne moje objektivnosti i istine o svim događanjima u ovome gradu od tih vremena do današnjih dana.
Nisam poznavao našeg Safeta, sve do perioda organizovanja prvih izbora u postdejtonskome periodu godine 1996., kada je kao glavni organizator, kao čelnik i dobri organizator, vizionar, domoljubac i veliki patriota, zaljubljenik u svoj rodni grad Mostar, stao na čelo svih naših priprema za prve veoma poželjne i važne izbore za prvo i novo Gradsko vijeće grada.
O njegovom učešću i doprinosu u Armiji BiH, u odbrani rodnoga grada i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, u početku srpske agresije sa istoka, kao i druge agresije sa zapada, imao sam prilike doccnije spoznati i čitati, sa poštovanjem i izuzetnim divljenjem.
Međutim, već kao iskusni i dosljedni građanin ove nam domovimne, njen parlamentarac u Skupštini BiH u Sarajevu, kao i savezni parlamentarac u skupštini SFRJ u Beogradu, kao svjetski čovjek graditelj i poliglota, nije mi sa svih strana dobro upoznati našega Safeta, njegove organizacione sposobnosti i diplomatski karakter odnosa i ponašanja sa svima nama sardnicima u organizaciji ovih prvih izbora i na koncu izaći i kao pobjednici. Nije ,mi trebalo puno vremena spoznati sve njegove dobre namjere i vrline ili sposobnosti, koje je iskazao i ovom prilikom.
Mnogo je konkretnih primjera njegove sposobnosti, humanog i dostojanstvenoga odnosa sa saradnicima, kao svojom vizijom i diplomatskim sposobnostima u svim aktivnostima i zadatcima, koji su bili sadržajem njegove vizije i uspješnog organizovanja.
Nek od tih primjera zaslužuju našoj Mostarskoj javnosti, i dočarati, primjera radi redovno smo se kao organizaciona grupa sastajali svakoga dana u Sali hotela „Bristol“ radi dogovora i analizirnja planiranih aktivnosti, pred aktuelne izbore.
Jednoga dana, poziva u svoju kancelariju gospodu Jolu Musu, doktora Safeta Omerovića i moju malenkost i daje nam zadatka da se pripremimo i za nekoliko dana otputujemo u Skndinavske zemlje, radi susreta sa našom Mostarskom dijasporom ili našim Mostarcima.
Bilo nam je veoma iznenađujuće i pesimistički smo ovo prihvatili, jer nam je u ona vremena bilo veoma teško obezbjediti i pasoše i karte za avion i dr. Ali je naš Safa, upravo sa svojim saradnicima sve to na vrijeme obezbjedio.
Mogu istinski konstatirati, da je ova aktivnost vizionarska i dobro došla, jer se u krajnjim rezultatima izbora, moralo zaključiti i da smo pobjednici zahvaljujući i našoj brojnoj dijaspori.
Kako je naš Safet uživao i veliko poštovanje mnašeg rah. Predsjednika Alije Izetbegovića, lično me je jednoga dana odveo mu Sarajevo na susret i razgovore u kabinetu predsjednika, gdje sam ga lično i upoznao neposredno, te razgovarali o mnogim aktuelnim temama i aktivnostima, posebno u našem gradu Mostaru i široj Hercegovini.
Moram priznati da je Predsjednik lično na mene ostavio fscinirajući utisak, jednog izuzetnog državnika i ljudinu sa dobrom spoznajom sveukupne situacije u državi, kao i njegovim vizijama naše budućnosti kao jedine nam domovine.
Drugi karakterističan slučaj djelovanja našeg Safeta, poslije pobjede na izborima, lično sam, kao stariji vijećnik bio određen za održavanjem i prve sjednice Gradskog vijeća, po privremenom Statutu grada, međutim tada sam doživio i veoma znanu golgotu, ispisanu u novinama „Feral Tribune“ u to vrijeme veoma uglednog časopisa.
Ipak smo uspjeli organizovati ovu sjednicu kojom sam lično presjedavao, a naš Safet je trebao biti izabran za prvoga Gradonačelnika grada Mostara.
Međutim, kakav je inače posvojoj diplomatskoj i svakoj drugoj viziji, naš Safet je ovo mjesto ustupio gospodinu Ivanu Prskalo, kako nam je i objasnio radi nekog mira u ovome gradu, uspješnih i dobrih međususjednih odnosa sa našim susjedima, jednom riječju za bolju budućnost ovoga grada.


Iastina je, da se ipak gospodin Ivan Prskalo iskazao kao veoma dobar čovjek i Gradonačelnik i jedini pošteni Hrvat, dakle, istinski, Prskalo je za mene bio Vili Brant hrvatskog naroda, hrabro je i dostojanstveno izjavio pogubni stav i mišljenje, u ona vremena, kao jedini Hrvat iz redova HDZ-a, što ga je moglo i života koštati;

Gradonačelnik gosp. Ivan Prskalo, od 2.9.1996. godine na bosanskom jeziku piše: Intervju sa gospodinom Ivanom Prskalom, Gradonačelnikom grada Mostara, koji na upit novinara: “Kako tumačite izbacivanje i protjerivanje Milana Jovičića, mostarskog vijećnika“, odgovara: “Ovaj incident je šamar Hrvatima i to se nije smjelo dogoditi“.
Koji je tada u veoma teškoj i napetoj atmosferi i odnosima sa HDZ-om i njihovim izgubljenim organizatorom izbora Mijom Brajkovićem,u to vrijeme bilo i pogubno.
Čak su su njihovi nacionalisti i agresori napali i tadašnjeg visokog prestavnika gospodina Košnika, a mene su nstojali likvidirati, iz razloga što bsam bio za jedinstveni grad, kako je i nosila naslov naša izborna lista građana, ali nisam bio svjestan da su oni tada bili i ljuti protivnici takvog poimanja, zamišljajući stvaranje svoga „stolnoga grada“ a nikako jedinstvenog.
Danassam još uvijek mostarski Sarajlija, upravo zahvaljujući našem Safetu, naime u toku moje golgote, zauzimanja stana i boravka u hotelu „Ero“ tadašnji ambasador Amerike iz Sarajeva dolazi u Mostar i razgovara sa mnom lično, nudeći mi „politički azil“ u željenu državu, međutim to saznaje naš Safet i poziva me u svoju kancelariju u Fejićevoj ulici i sa vrata mi govori; „Ti Milane nemoj ništa da mi govoriš, sve znam, ti nećeš ići nigdje iz Mostara, već mi reci gdje želiš da te smjestimo „tako je i bilo ostao sam u ovome gradu i odmah me naš Safet smjestio u odgovarajući stan, u kojem sam ostao do povratka u moj stan u DUM-u.
Zato, danas kada slušam ili čitam ove i slične napade na našeg idola, Safeta Oručevića, upravo od ovih drznika i agresora iz UZP-a i HDZ-a, teško mi, kao čovjeku teško pada na moja osjećanja i sveukupnu spoznaju njegove ličnosti.
Možda i danas, radi HDZ-ovih pretenzija nelegalnog osvajanja teritorije grada, po svojim aršinima i tzv. zakonima, urbicidne Herceg Bosne, možda i nzažalim što nisam prihvatio ponudu i trajno otišao iz ovoga grada, koji i nije ni malo nalik na onaj grad i vrijeme kada sam kao stručnjak došao na izgradnju Aluminija.
Poslije Dejtona, nisam se mogao ni vratiti na radno mjestu ove firme, jer je na ulaznim nvratima pisalo; „Srbima i psima ulaz zabranjen“ te sam morao raditi kao profesor na elektrotehničkoj školi na zapdnom dijelu grada i učiti njihovu djecu.
Sljedeći interesantan primjer aktivnosti našega Safe ogleda se i u formiranju veoma znane institucije „Centra za mir i multietničku saradnju“.
Toliko putea sam ga slušao i čitao njegove misli i zaključke njegovog djelovanja , kao velikog vizionara i diplomate, kada je pričao o izgradnji „Staroga mosta“ simbola ovoga grada.
Govorio je, kako su neki državnici, da ih ne imenujem, ponudili da finansiraju njegovu izgradnji,,on je umno i razumno odgovarao, ne hvala vam ali će mo mosta zajednički izgraditi svih vas dobrotvora, a bilo ih je i više.
Kada se most završio, govorio bih, evo vam most, koji spaja sa ispruženom prijateljskom nrukom, bez obzira što se znalo ko je i kako srušio ovaj biser grada Mostara.
Isto tako, doprinosi i dobrim odnosima građanima Srbima Mostarskim, obezbjeđuje povratak njihovog vladike Grigorija i njihovih popova, kao i početak obnove hrama isto jednoga od simbola grada, kao drugu ikonu ovoga grada, porušenu i zapaljenu od agresora sa zapada.
Njegov centar sa sardnicima, postaje respektabilna institucija sa istorijskim materijalima i dokumentacijom svih događanja urbicidom i agresijom na ovaj grad.
Uvodi i prestižne nagrade, veoma znanim ličnostima i državnicima, povelje „Mimar mira“ koji su na neki svoj doprinos i značajnu podršku izgradnji mosta i podršku povjerenja i simpatija prema gradu, izuzetno multietničkom sa svojim građanima, sa mojim liečnim zadovoljstvom i zahvalnošću da sam lično i sam dobitnik toga prestižnog priznanja.
Svojim doprinosom, naš Gradonačelnik i ugledna ličnost ovoga grada, kao naša „ ikona „ u mnogome je lično zaslužan za mnoge djelatnosti uspostave brojnih institucija i obnove ovoga garda , izuzetno uništenog urbicidom, prije svih ovih naših današnjih napadača iz HDZ-a, prema našem velikom, umnom i humanom čovjeku, koji je u mnogome doprinio afirmaciji samoga garda i izgradnji njegovih institucija.
Danas je i najveća sramota slušati ili čitati o ovim gnusnim i sramotnim napadima svake vrste od tih istih naših susjeda i njihovog HDZ-a, sa ispruženom rukom prijateljskih odnosa i nastavka dostojanstvenog zajedničkog suživota i aktivnosti u gradu u svim domenima potrebe svih naših građana.
Sramota je to velika, ma ko god to bio, a ne samo gradonačelnik Mario Kordić, jer je jednoveremenim odlaskom našeg Safeta iz ovoga grada , naša kola su krenula niz brdo u svakome pogledu, te ako dragi Allah ili Bog doprinese njegovom dobrom zdravlju, naš Safet bi opet na čelu kolone patriota i domoljubaca naredne godine na izborima opet bio pobjednik izbora.
S poštovanjem i srdačnim pozdravom, našem Safetu Oručeviću, sa željama dobrog zdravlja i njegovoj aktivnosti za dobro ovoga grada i njegovih građana.