Općina Jablanica odlučila je 4. oktobar proglasiti Danom žalosti, odajući počast svim žrtvama ove stravične tragedij
Godinu dana nakon što su razorne poplave i klizišta pogodile Donju Jablanicu i odnijele 19 života, slika sa terena skoro da se nije promijenila.

Osim nenadoknadivih ljudskih gubitaka, materijalna šteta na kućama, putevima i imanjima i dalje je jasno vidljiva. Obnova, prema riječima mještana, nije ni približno dovoljna, a mnogi se osjećaju zaboravljeno od institucija.

Mnogi stanovnici i dalje čekaju trajna rješenja dok svakodnevno žive s posljedicama tragedije.

Potresna svjedočenja i rane Donje Jablanice: Oni su gledali smrti u oči
Poginuli tokom ove tragedije u Donjoj Jablanici su: Begić (Salem) Ajla 1995-2024., Begović (Muhamed) Ernad 1978-2024., Begović (Mahmut) Huma 1966-2024., Begović (Salko) Rahima 1948-2024., Begović (Alija) Zejna 1939-2024., Čilić (Ismet) Jasmin 1986-2024., Čilić (Fikret) Irmela 1992-2024., Imamović (Salih) Fikret 1960-2024., Imamović (Salko) Amira 1965-2024., Imamović (Fikret) Arman 1991-2024., Hindić ( Osman) Ibrahim 1964-2024., Maslo (Ibro) Redžo 1938-2024., Maslo (Alija) Nezira 1947-2024., Maslo (Fehim) Semir 1967-2024., Maslo (Ćamil) Đemila 1939-2024., Tufek (Salih) Hivzija 1959-2024., Tufek (Hivzija) Vedad 1975-2024., Tufek (Salko) Adela 1988-2024, Sabaheta (Salko) Tufek.

Pored toga, iste večeri tokom poplava je poginulo jos sedam osoba - četiri u Konjicu i tri u Fojnici.

Potresna svjedočenja
Dino Begić kobne večeri izgubio je suprugu koja je bila u petom mjesecu trudnoće.

Oko 11 sati smo legli supruga i ja, mala je već spavala. Čuo sam da kiša pada. Ustao sam jer inače voda teče s obje strane kuće. Probudio sam oca da očistimo. Rekao sam supruzi da probudi kćerku. Kiša je i dalje pojačavala, na donji sprat je počela ulaziti voda. Onda počinju udarci kamenja. Odjednom je nestalo struje, ništa nisam vidio i nisam mogao doći do njih. Babo i ja smo pobjegli na garažu. Supruga je krenula s njom i dijelio je jedan korak. Našao ju je rođak, bila je zatrpana. Dalal je bila pored nje, metar, dva – govorio je Dino tada za Hayat.


Ernad Begović ostat će upamćen kao jablanički heroj. U noći katastrofalnih poplava koje su pogodile ovo područje spasio je svoju porodicu. U tom hrabrom i herojskom pohodu izgubio je život.

Tu večer nas je probudio muž i rekao da imamo pet minuta da izađemo. Pored naše kuće živjeli su efendija i njegova porodica. Poslao nas je na njegov balkon, on je ostao na stepenicama. Onda se desio udar, ne želim se ni sjećati. Ušla sam unutra sa djecom, nanom i dedom. Popeli smo se na na treći sprat. Za sat vremena je voda došla do ‘grla’. Gledali smo smrti u oči – pričala je njegova supruga.

Voda je nosila sve - živote, budućnost, uspomene... Lamija i Mirza bili su tek vjenčani. Dom koji su gradili, voda i kamenolom prvog su odnijeli, a oni su se jedva spasili.

Samo sam u toj kući ugledala malo svjetlo koje blješti kroz prozor. Dočekali su me na vratima. Nisu mogli da me prepoznaju. Rekla sam im da me spase i da se gore dešava katastrofa. Muž od prijateljice je otišao tražiti Mirzu. Čekala sam da ga spasi. Doveo ga je. Bila sam sretna što smo živi. Bog me je spasio. Čitavo jutro sam se zahvaljivala Bogu. To je bilo čudo – rekla je Lamija.

Ove priče, nažalost, samo su neke koje svjedoče o izgubljenim životima kobne večeri. Ne smijemo ih zaboraviti.

Podsjetimo, Općina Jablanica odlučila je 4. oktobar proglasiti Danom žalosti, odajući počast svim žrtvama ove stravične tragedije. (Tekst: Piše: Erna Medić, Hayat; Foto: Armin Durgut/PIXSELL)