Mirovni plan za prekid rata u Gazi napraljen u Trumpovom štabu u Washingtonu nalazi se na stolu pošto je prethodno dobio podršku arapskih i muslimanskih zemalja, a u ponedjeljak je predstavljen Benjaminu Netanyahuu koji mu je dao podršku. Ovim mirovnim planom Hamas se stavlja u izrazito tešku situaciju, jer će ako ga ne prihvati dati argumente Netanyahuu a još više njegovim desničarskim ministrima Bezalelu Smotrichu i Itmaru Ben Gviru za nastavak rata. Smotrich je odmah izrazio nezadovoljstvo određenim tačkama iz plana rekavši da je to povratak Oslu i da predstavlja „historijski propuštenu priliku da se konačno oslobodimo okova Osla“ i da će „naša djeca ponovo biti prisiljena da se bore u Gazi“. Neće biti nimalo lahko Hamasu da dadne podršku ovom planu koji pati od jedne suštinske greške koju su namjerno napravili autori ovog plana. Nigdje se ne govori o državi Palestini nego samo pominje da bi se „mogli konačno stvoriti uslovi za vjerodostojan put ka palestinskom samoopredjeljenju i državnosti, što prepoznajemo kao težnju palestinskog naroda“. Sam Netanyahu je nakon razgovora sa Trumpom rekao da nije pristao na stvaranje palestinske države... Ovo je vjerovatno izjavio zbog unutrašnje upotrebe jer je mirovni plan apsolutno neprihvatljiv desičarskim partijama Religijski cionizam (Smotrich) i Jevrejska moć (Ben Gvir). Ohrabrujuće je što plan koji ima 20 tačaka, predviđa trenutni prekid dvogodišnjeg rata, oslobađanje svih preostalih izraelskih talaca u roku pod 72 sata te postepeno povlačenje izraelske vojske iz ratom razorene Gaze, ali bi izraelske jedinice ostale u tzv. „sigurnosnoj zoni“ unutar ovog područja. Kod palestinske strane pitanje puštanja talaca moglo bi izazvati određena zatezanja, jer se predviđa da taoci najprije budu oslobođeni pa tek nakon toga da Izrael pusti 250 zatvorenika s doživotnim kaznama te 1.700 Palestinaca iz Gaze uhapšenih nakon 7. 10. 2003. uključujući sve žene i djecu pritvorenu u tom kontekstu, a Izrael će osloboditi posmrtne ostatke 15 Palestinaca iz Gaze. Dobro je da će odmah nakon prihvatanja ovog sporazuma humanitarna pomoć odmah ući u Pojas Gaze i što bi odmah krenula obnova infrastrukture, dovođenje vode, električne energije, uspostavljanje kanalizacije, nesmetan rad pekara i bolnica odnosno ulazak potrebne opreme za uklanjanje ruševina i otvaranje puteva. Amerikanci bi u saradnji sa muslimanskim i arapskim zemljama formirale Međunarodne stabilizacijske snage (ISF) koje bi odmah bile raspoređene u Gazi i one bi uspostavile mehanizam za izbjegavanje sukoba između strana. Tačka 13 precizira da Hamas i druge frakcije neće imati nikakvu ulogu u upravljanju Gazom – ni direktno ni indirektno u bilo kojem obliku. „Sva vojna, teroristička i ofanzivna infrastruktura, uključujući tunele i fabrike za proizvodnju oružja, biće uništena i neće biti obnovljena. Proces demilitarizacije Gaze odvijat će se pod nadzorom nezavisnih posmatrača, što uključuje trajno stavljanje oružja van upotrebe kroz dogovoreni proces razoružanja, uz međunarodno finansiran program otkupa i reintegracije, a sve će nadgledati nezavisni posmatrači. Nova Gaza će biti potpuno posvećena izgradnji prosperitetne ekonomije i mirnom suživotu sa susjedima.“

Ovim planom bi Gaza bila pod privremenom tranzicijskom upravom tehničkog, apolitičnog palestinskog komiteta zaduženog za svakodnevno funkcioniranje javnih službi u Gazi. „Ovaj komitet činit će kvalificirani Palestinci i međunarodni eksperti, uz nadzor novog međunarodnog tranzicijskog tijela pod nazivom "Odbor za mir". Predviđeno je da njime rukovodi predsjednik SAD Donald Trump kojemu se dodaje još jedan političar na kojeg Arapi ne gledaju sa odobravanjem jer je upotrijebio britanske trupe u invaziji na Irak kada je ubijen predsjednik Sadam Husein. To je bivši premijer UK Tony Blair koga je grčki političar Yanis Varoufakis ironično opisao kao regenta Gaze. „Ovo tijelo će postaviti okvir i upravljati finansiranjem obnove Gaze“, naravno parama bogatih arapskih susjeda Saudijske Arabije, UAE i još nekih, „sve dok Palestinska samouprava ne završi svoj program reformi, kako je navedeno u Trumpovom mirovnom planu iz 2020. i saudijsko-francuskom prijedlogu, te ne bude u mogućnosti sigurno i efikasno preuzeti kontrolu nad Gazom“.

Hoće li Hamas pristati na ovaj naizgled povoljan plan? Ovo je veoma delikatno pitanje. Stradanje stanovništva i zaustavljanje genocida zahtijeva prekid neprijateljstava. Ali, ovaj dokument pati zato što nije došao kroz pregovora nego je nametnut snagom američkog predsjednika koji se nije proslavio demokratskim gledanjima ni u vlastitoj zemlji ni u svijetu. Hamas je označen terorističkom organizacijom na Zapadu i svi mirovni sporazumi koji su se pojavljivali s vremena na vrijeme budućnost Gaze su vidjeli bez njega. Podzemni tuneli i fabrike oružja koje drži Hamas su proglašeni neuralgičnim tačkama koje bi prema ovom mirovnom planu bili potpuno uništeni. Mislim da će Hamas tražiti da se izraelska vojska potpuno povuče iz Gaze a da istovremeno u Pojas uđu Međunarodne stabilizacione snage (ISF) i da se razmjena zarobljeniika odnosno talaca odvija istovremeno. Nisam siguran ni da li će pristati da na čelu Odbora za mir budu Donald Trump i Tony Blair, jer su obojica, a posebno američki predsjednik, bili potpuno involvirani u rat protiv Palestinaca u Gazi. Ovaj plan odbacila je palestinska grupa „Islamski džihad“ nazivaju ga „receptom za agresiju“ protiv Palestinaca. On krije opasnost da Palestinci ostanu razoružani dok izraelske trupe prema ovom slovu ostaju još uvijek u sigurnim zonama na tlu Gaze. Istina Palestinska grupa koja djelimično upravlja područjima Zapadne obale pod izraelskom okupacijom izdala je izjavu kojom je podržala plan, naglasila „važnost partnerstva sa SAD u postizanju mira u regiji“ potvrđujući svoju predanost određeim reformama uključujući održavanje predsjedničkih odnosno parlamentarih izbora“ i naglašavajući da želimo modernu, demokratsku, nemilitairiziranu palestinsku državu posvećenu pluralizmu i mirnom prenosu vlasti“. U situaciji kada je cijeli svijet pozdravio Trumpov plan, uz protivljenje izraelskih desničara, čini se da bi palestinska čvrsta retorika uz odbacivanje plana bila dočekana sa zadovoljstvom kod Ben Gvira i Smotricha koji se protive da palestinska uprava sa Zapadne obale ima ikakvu ulogu u upravljanju Gazom, jer u tome vide začetke palestinske države koja je za njih apsolutno neprihvatljiva. Prihvatanje mirovnog prijedloga je inače izazvao veliki potres u Izraelu i doveo u pitanje postojanje izraelskog kabineta ako sporazum prihvati Hamas. Istina Netanyahu se izvlačio nakon što je Trumpu obećao da će prihvatiti mirovni plan, poručivši da je „preokrenuo situaciju“ kontra Hamasa, izolirajući ovu grupu na međunarodnom planu, uključujući arapske i muslimanske zemlje. Prema njemu cijeli svijet je prihvatio izraelske uslove za završetak rata, uključujući zadržavanje izraelske vojske u većem dijelu Gaze, iako je svima jasno da Izrael trpi neviđenu svjetsku blokadu. Dogodi li se da Hamas prihvati mirovni plan Izrael očekuju prijevremeni izbori na kojima će sasvim sigurno biti kažnjen Likud i Benjamin Netanyahu, koji će se nakon toga suočiti sa kaznenim progonom za korupciju. Iako je Netanyahu zaštićen američkim kišobranom on nikada neće moći mirno zaspati jer ga čeka međunarodna optužnica za ratni zločin.