Nimalo me nije iznenadila kontroverzna izjava Donalda Trumpa da saveznici u NATO-u trebaju oboriti ruske avione koji zađu u njihov vazdušni prostor. Ovim je povukao svoju raniju podršku Rusiji da zadrži okupirane ukrajinske teritorije u svom vlasništvu. Ovaj salto-mortale uslijedio je nakon njegovih slavodobitnih izjava na Aljasci poslije susreta sa Vladimirom Putinom. Zanimljivom zvuči njegova posljednja objava:
„Mislim da je sada Ukrajina u prilici da se bori, uz podršku Evropske unije, i da vrati sve teritorije natrag u izvornom obliku“.

Ovo je napisao Trump nakon susreta sa ukrajinskim predsjednikom Zelenskim na marginama Generalne skupštine UN. Trump koji je sklon nenadanih odlukama, kao npr. susret sa Kim Jong Unom u prvom mandatu, više ne može iznenaditi nikoga, a njegova politika toplo-hladno je već navikla međunarodnu zajednicu koju je zadeverao počev od carina uvedenim svojim saveznicima ali i protivnicima. U brzini da riješi ovaj konflikt za koji je govorio da će ga defintivno smiriti za 24 sata po preuzimanju vlasti nagovorao je Zelenskog na kapitulantsko rješenje o odricanju od svog okupiranog teritorija. Kao da se radi o „Alajbegovoj slami“ navaljivao je na Zelenskog kojeg je ubjeđivao da je to u interesu mira, jer da se radi o teškom protivniku kojeg eto neće moći pobijediti. Zelenski se međutim nije dao pokolebati, zašto je objektivno imao jasnu evropsku podršku. Zapadni političari su na drugoj strani obrađivali Trumpa da „progleda“ u slučaju Ukrajine, novinari su ga upozoravali na Putinovu igru. Trump je napokon svjestan da Putin nije „mače“ niti „tigar od papira“ kako je Rusiju nazvao u trenutku bijesa nego medved što mu je pojasnio Putinov glasnogovornik. Trump je dakle shvatio da ga je Putin „namagarčio“ i da nema stvarnih namjera da sjedne za pregovarački sto sa Zelenskim kako je nagovještavao nakon razgovora u Ankoridžu. On sada pokušava izvesti Putina na otvoren teren. Obećanje Putina da će se sresti oči u oči sa Zelenskim zasada je samo o oblasti najobičnijih fantazija. Jer, od „dogovora“ na Aljasci dosta je već prošlo. Rusi su samo napadali bez stvranog interesa da sjednu za pregovarački sto. Trump je s razlogom frustriran Putinovim izbjegavanjem mirovnih pregovora. Posljednja izjava Trumpa da se Ukrajina može boriti i pobijediti uz pomoć Evropske unije može se čitati kao pokušaj Amerikanaca da se izvuku iz postojeće situacije i da u „rupu“ gurnu Evropljane da se oni muče sa Rusijom. U nekoliko navrata dosada on je izjavljivao da evropske zemlje preuzmu odovornost za odbranu Ukrajine. Na ovo se referirao poljski premijer Donald Tusk koji je bez dlake na jeziku kazao da Trumpov iznenađujući optimizam znači prebacivanje vrućeg krompira u ruke Evrope. Trump je pri tom kritizirao evropske saveznike koji kupuju naftu od Rusije (Mađarska i Slovačka, ali i drugi prikriveno). Zatražio je da napokon prestanu kupovati naftu i plin od svojeg neprijatelja. Uz to traži od Evrope nemoguću zadaću uvođenja kamata Kini i Indiji. Stvarno, postoje elementi koji ukazuju da postoji ovakav scenario američkog odmicanja od Kijeva, ali to ukrajinski zvaničnici ne daju reći. Oni reakciji američkog predsjednika vide kao opomenu Evropi da treba učiniti još više. Iako je Trump bio neodlučan oko podrške Evropi u slučaju zaoštravanja sa Rusijom izjavio je kasnije da će Amerikanci podržati svoje saveznike iz NATO-a, u Poljskoj i baltičkim zemljama, ako Rusija nastavi kršiti njihov vazdušni prostor. Odgovori Trumpa - jednom „da“, drugi put „ne“- svakako zbunjuje evropske saveznike, ali njegove nedosljedne i dvosmislene riječi nailazi na dobar prijem kod Putina. Za to vrijeme ruski avioni se sve više zalijeću u zapadni prostor, a posljednji put to se dogodilo sa upadom u blizini američke obale kod Aljaske.

Šta ovim želi ruski predsjednik?

Ne bih rekao rat, ali u svakom slučaju želi testirati reakcije Zapada. Ovo je igranje sa živcima do iznemoglosti. Svi oni koji su posmatrali Putina kao onemoćalo rusko „janje“ na početku njegovog mandata nakon Jeljcina uvjerili su se danas imaju posla sa „podmuklom krvoločnom zvijeri“ koja je spremna ići do krajnjih granica. Na drugoj strani Trump je oslonjen na svoje „ja“ koje po pravilu nije najpametnije. Njegovi potezi su ishitreni, brzi, izreveoltirani i najčešće osvetnički kojima se niko iz njegove okoline ne smije suprotstaviti tako da upadljivo često pravi greške. Ako mir u Ukrajini zavisi od jednog čovjeka koji očigledno sam projektira mirovne poteze, to djeluje obeshrabrujuće.