Milosrđe arapskih osvajača. Kada je priije skoro 14 vijekova hazreti Omer ibn Hatab nakon arapskog osvajanja Jerusalema 638. godine kršćanima zagarantovao život i slobodu bogoslužja, niko tada nije mogao ni pomisliti da će ovaj grad doživjeti neviđenu segregaciju i apartheid od jevrejskih uzurpatora. Oni su ovaj grad zauzeli u kratkotrajnom ratu 1967. godine. Svi napori međunarodne zajednice da istočni dio proglasi prijestolnicom države Palestine koja postoji i danas samo na papiru, ostali su mrtvo slovo. Izraelska krvava okupacija ostavila je u podređenom položaju i kršćanske i muslimanske stanovnike Jerusalema. Kršćani doživljavaju iste nevolje kao i njihovi muslimanski susjedi koji su 638. proširili islamski halifat na Jerusalem. Zanimljvo je da su muslimani dozvolili Jevrejima povratak u grad a halifa Omer ibn al-Hatab tom prilikom je potpisao ugovor s monofizitskim kršćanskim patrijarhom Sofronijem, uvjeravajući ga da su kršćanska sveta mjesta i stanovništvo zaštićeni pod muslimanskom vlašću. Omer je odbio da se moli u crkvi, kako naredne generacije muslimana ne bi tražile da se crkve pretvore u džamije. On se molio izvan crkve, gdje je sagrađena Omerova džamija koja i danas tu stoji.

Eto, to je dio povijesti Jerusalema. Nismo ispričali pripovijest o zauzimanju ovog grada od strane Salahudina 1187. godine kada Kraljevstvo Jerusalimsko pada i ovaj grad biva ponovo u rukama muslimana.... Sve ovo što sam ispričao je uvod za priču koja tretira vrijeme sadašnje nakon toliko vijekova u kojima se gradio, kako bi rekli današnji kovači novih riječi, suživot prekinut izraelskom agresijom na slobodni grad Jerusalem i Palestinu koja je platila židovsku agresiju svojim sužanjstvom prije više od 75 godina. E, pošto su sada i muslimani i kršćani ugnjeteni od Židova zajednička nevolja ih je natjerala da makar udruženim glasovima vapiju za istinom i pravdom.

Krst i polumjesec žrtve Davidove zvijezde. Ovih dana tako je jerusalemski grčko-pravoslavni patrijarh Teofil III posjetio predsjednika Turske Erdoğana s razlogom jer je jevrejska okupacija u Jerusalemu postala neizdržljiva uz svakodnevnu rastuću napetost i ugroženost svetih mjesta. Zatražio je od Turske podršku u očuvanju kršćanskog naslijeđa u Jerusalemu. Kršćansko i kulturno naslijeđe mora se sačuvati kao živo svjedočanstvo vjere i historije, što je poručio patrijarh uz zahvalnost predsjedniku Erdoğanu za podršku koju osjećaju ugroženi kršćani ali i muslimani. Teofil je istakao da muslimanski vladari koji su nasljednici Omerovog zavjeta dijele odgovornost za zaštitu kršćanskih zajednica i Svete zemlje, službe koju danas, kako je rekao, obavljaju sasvim uzorno Hašemiti kao čuvari svetih mjesta. Ovo je trajan ugovor, koji je postavio temelje za zaštitu kršćanskih svetih mjesta, a ovaj ugovor se kasnije razvijao pod Osmanlijama u „Satus Quo“ aranžman pa i dalje štiti mozaički karakter Jerusalima i suživot njegovih različitih vjera pri čemu se patrijarh Teofil III pozvao na riječi apostola Pavla koji je rekao: „Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svim ljudima“ ( Rim 12 18). Sudeći prema turskim izvorima patrijarh je tom prilikom Erdoğanu poklonio repliku dokumenta koji je dobio patrijarh Sofronije kada se Jerusalem predao Omeru ibn al-Hatabu. Tokom ovog razgovora razmotrena je izraelska agresija na Gazu i sve gora humanitarna situacija. Erdoğan je kazao da su postupci Izraela u Jerusalemu usmjereni ka urušavanu njegovog historijskog statusa i svetosti i da ova situacija potpuno ugrožava tradiciju suživota muslimanske, kršćanske i jevrejske zajednice. Erdoğan je otvoreno nazvao Netanyahua „arhitektom genocida“ koji se dokazao napadom na Katar i što je posebno opasno, on nastavlja napade i na džamije i na crkve, bez ikakve razlike. Od Erdoğana kršćani očekuju ispunjenje garancija koje je dao hazreti Omer.

Zanimljivo da se u isto vrijeme u Washingtonu kod Trumpa našao i vaseljenski patrijarh Bartolomej. Neki pišu, ne mogu reći da li to istina, da je od Bartolomeja traženo da pročita unaprijed sročenu rečenicu:„Manjine u Turskoj su pod ugnjetavanjem...“

U izvještaju Katoličke tiskovne agencije, koja se poziva na portal Grčke pravoslavne nadbiskupije Amerike se kaže, doduše malo uvijenije, da su teme razgovora bile „izazovi s kojima se suočava kršćanska manjina u Turskoj, položaj kršćana na Bliskome istoku...“

Nekako u isto vrijeme izraelski krvolok Netanyahu je u društvu američkog državnog sekretara Marca Rubia stojeći na nedavno iskopanoj drevnoj cesti u Davidovom gradu poručio Erdoğanu:
„Jerusalem je naš grad!“, odgovarajući tako turskom predsjedniku na njegovu izjavu od prije pet godina da je u Jerusalemu „koji smo morali napustiti u suzama tokom I svjetskog rata, još uvijek je moguće naići na tragove osmanskog otpora, dakle Jerusalem je naš grad!“. Svojatanje jednog vječnog grada koji pripada trima monoteističkim religijama tako je nastavljeno i u trećem milenijumu sa ko zna kakvim reperkusijama. Cionistički režim, koji je oslonjen na SAD više nego ikada u svojoj modernoj povijesti, ne namjerava očigledno odstupiti ni milimetra sa svog puta ne samo u Palestini nego na cijelom Arabijskom poluostrvu (koji je u opcijama) što se bjelodano razaznaje iz riječi Benjanima Netanyahua: „2000 godina nakon uništenja Drugog hrama ponovo otkrivamo svoju prošlost na temeljima Jerusalema od prije dva milenijuma“. To znači Jerusalem nećemo dati!