Izrael vodi biblijski rat. Otrcano zvuče floskule koje svakodnevno izbacuju propagandni strojevi u Evropi i Americi da je rat započeo 7. oktobra nakon napada Hamasa na pogranični teritorij Izraela kada je ubijeno oko 2.000 izraelskih građana. Ovaj rat na Bliskom istoku se spremao mnogo ranije pa je očigledno akcija koju je preduzeo Hamas dobro došla Izraelu da konačno krene u osvajanje arapskog teritorija a koji je započeo još ranije kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon 7. oktobra izraelski premijer Benjamin Netanyahu je zaprijetio velikom osvetom Palestincima u Gazi, a kako se kasnije ispostavilo i zemljama Srednjeg istoka, počev od Jemena, Irana, Sirije i naposljetku Katara. Sada da vidimo brojeve. Palestinci su ubili navodno 2.000 stanovnika Izraela, ali nakon toga do današnjeg dana IDF je pobio na najbrutalniji način 66.000 stanovnika Gaze, mahom žena i djece. To znači da je 33 puta snažnije odgovorio na napad Palestinaca koje je osim ubijenjem mučio glađu i protjerivanjem, i potpunim urbicideom i kulturocidom. Ovdje možemo govoriti o bliblijskom ratu koji provodi Izrael ne samo nad Palestincima nego i prema građanima susjednih država. U tom nesmiljenom pohodu Izrael uveliko prijeti svim Arapima. Susjedne arapske države su zadnih godina povlađivale izraelskim fašistima koji su prema Arapima učinili veći zločin nego što su nacisti uradili Jevrejima tokom strahovlade u Njemačkoj 1930. i 1940-tih godina prošlog stoljeća. Abrahamski sporazum koji su objeručke privatile vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina, Jordana i Maroka, a prije toga Egipat, pokazao se kao fantastičan trik koji je projektiran u SAD za potrebe smirivanja izraelskog okruženja i umrtvljivanja radikalnih elemenata u tim zemljama. Pokazala se sva prevara ovog plana koji je bio namijenjen i Sudanu i još nekim režimima u okruženju. Napad na Katar je to najbolje potvrdio. Izrael je izvršio agresiju na ovu zemlju 9. septembra a napad je imao za cilj ubistvo vođa Hamasa u vrijeme raspravao o prijedlogu američkog predsjednika Trampa o prekidu vatre. Ovaj u biti veoma podmukao napad na zemlju koja je medijator i pregovorima za okončanje rata najavio je preokret u gledanju arapskih vladara koji su nakon toga održali sastanak Organizacije islamske konferencije (OIC) na kojoj se začela ideja o formiranju islamskog vojnog saveza zbog zajedničkog odgovora nakon izraelskog napada na Gazu i Katar. Pesimista sam oko ove najnovije arapske ideje poznajući duh arapskih režima. Oni su toliko raznorodni da je teško postići osnove zajedničkog djelovanja, a osim toga tu je jak američki uticaj kojemu nije u interesu postizanje bilo kakvog međuarapskog konsenzusa. Ove incijative će vjerovatno ostati samo golo slovo na papiru. Da je jedinistvo arapskog svijeta potrebno u to nema nikakve sumnje. Arape koji su oduvijek podijeljeni nije mogao ujediniti ni Gamal Abdel Naser u doba sveopćeg bujanja svearabizma, a kamoli sada. Ali, ovdje nema altrenativa, ako žele preživjeti narastajuće izraelske apetite koji se više ni ne kriju, što je jasno iz stavova desničarskih ministara Smotricha i Ben Gvira, a i Netanyahua, da protjeraju ili poubijaju palestinsko stanovništvo (2,3 miliona ljudi) i na tom prostoru naprave izraelske i američke resorte. O ovome sam pisao davno, na samom početku izraelske agresije, samo tada se mnogima ova zabilješka činila nerealnom. Ispostavila se, međutim, kao tačna.

Napad na Katar otvara oči Arapima. Iza svega naravno stoji američka administracija koja je dosada najradikalnija podrška Izraelu i koji tamošnji režim bespogovorno slijedi, a kako i ne bi kada su SAD potrošili pola milijarde dolara za odbranu samo od iranskih raketa. I posljednja akcija koja je izvedena protiv Hamasa u Kataru svakako je bila sa znanjem SAD i UK, jer je toga dana iz baze Al Udeid sklonjeni avione ove dvije zemlje što jasno upućuje na zaključak da je napad na Katar bio koordiniran sa Washingtonom i Londonom. Petnesast izraelskih aviona preletjeli su 1800 kilometara pri čemu su podržavani dronovima i avionima za tankiranje u vazduhu. Istina, ne zna se jesu li operaciju dopunjavanja gorivom vršili američki avioni KC-135 koji su stacionirani u bazi Al Udeid a koji su to vrijeme bili podignuti iznad Katar. Izjava predsjednika Trumpa kako mu je žao zbog ovoga i da želi da se rat završi odmah možda je malo umirila vladu emira Tamima, ali je ostavila gorčinu kod Arapa bliskih Washingtonu koji su se uvjerili u neiskrenost riječi američkih zvaničnika. Što je još poraznije, riječi Amerikanaca zvučale su nedovoiljno uvjerljive jer je napad ocijenjen „nesretnim događajem“ za razliku od zvaničnog stava vlasti u Kataru koje su najavile da neće tolerirari izraelsko ponašanje. Samo nakon sedam dana na samitu OIC je data podrška Kataru. Nabrojani su svi zločini Izraela. Rečeno je da ova zemlja čini genocid u Gazi, a da agresija na Katar „otkriva agresivnost ekstremističke izraelske vlade i doprinosi njenom kriminalnom dosijeu koji prijeti regionalnom i međunardnom miru i sigurnosti“. Zanimljivo je da katarski protivvazdušni sistemi kao Patriot ili THAAD koji su kupljeni u SAD i Evropi nisu otkrili napad izraelskih aviona, a čini se da je odgovor jasan pošto su Amerikanci zadržali kontrolu nad softerima što znači da „oni mogu spriječiti a mogu ugasiti te sisteme“, dok francuski Figaro piše da mogu spriječiti nevidiljive F-35 da polete.

I tako. Na prostoru Bliskog istoka imamo izuzetno zapaljivo atmosferu koja može da se dodatno radikalizira i da situacija isklizne iz ruku. Izrael je otvoreo postao preobučena fašistička država koja ugrožava svjetski mir. Ne zabinjava njih mnogo što je UN-ova Komisija ustvradila da je Izrael počinio genocid nad Palestincima i da su od 2023. do danas počinjena četiri od pet genocidnih dijela definiranih međunarodnim pravom: ubijanje pripadnika grupe, nanošenja teških tjelesnih i duševnih patnji, namjeno stvaranje uslova za uništenje grupe i sprečavanje rađanja. Neće mnogo pomoći ni što će u ponedjeljak (22.9.) na godišnjem zasjedanju Generalne skupštine UN u New Yorku čak 10 zemalja priznati palestinsku državnost. Predvodi ih Francuska, a slijede Kanada, Australija, UK (Velika Britanija), Belgija, Luksemburg, Portugal, Malta, Andora i San Marino. U moralnom smislu to je veliko priznanje za Palestinu i veliki vjetar u leđa u traganju za punom nezavisnošu bez obzira na posljednji 6. američki veto u UN u Vijeću sigurnosti S-2025-583 na nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se poziva na trenutno, bezuvjetno i trajno primirje u Gazi, kao i na ukidanje svih ograničenja na isporuku pomoći enklavi. Svijet se od početne podrške Izraelu počeo buditi tako da od utorka 23. 9. treba očekivati izbacivanje izraelskih klubova iz međunarodnih takmičenja ili njihovih predstavnika (sastanak UEFA) i sa Evrovizije za 2026. ako Izrael bude učestvovao zašto već sada Slovenija, Španija, Island, R. Irska i Holandija najavljuju bojkot.
Izolacionistički krug oko Netanyahua se sve više steže.