Razbojništvo cionističkog Izraela, koje se proteže od Bliskog istoka do Zaljeva, prešlo je granice tolerancije.

Nijedna zemlja u novijoj historiji nije prkosila svijetu zanemarujući međunarodno pravo i gazeći ljudska prava i slobode u tolikoj mjeri.

Činjenica da je premijer terorističke države Izrael, ubica Netanyahu, naredio napad na Dohu, zanemarujući ulogu Katara kao posrednika ili njegove strateške odnose sa Sjedinjenim Državama, pokazuje da je ovaj napad izveden uz znanje predsjednika Trumpa.

Iako se čini da je Hamas meta ovog napada, pravi razlog za ovaj gnusni napad su napori Katara, u saradnji s Turskom, da obnovi Siriju.
Zaista, potpisivanje novog investicionog sporazuma, navodno vrijednog 14 milijardi dolara, sa Turskom, Azerbejdžanom, Katarom i sirijskom privremenom administracijom, čiji je cilj "izgradnja budućnosti zasnovane na saradnji sa Sirijom", uznemirilo je Izrael i njegovog podržavaoca, Sjedinjene Američke Države.

Ovaj drzak napad, zamišljen kao upozorenje i prijetnja kako bi se spriječilo da Katar i Turska preuzmu snažnu ulogu u Siriji, očito je zajednička operacija između SAD-a koje podržava Velika Britanija i cionističkog Izraela, čak i ako predsjednik Trump to krije.

Nema konkretne odluke, isti refren.
Na vanrednom zajedničkom samitu Organizacije islamske saradnje (OIC) i Arapske lige održanom u Dohi, napad na Katar je smatran jasnim kršenjem suvereniteta i ozbiljnom prijetnjom regionalnom miru. U izjavi je prenijeto da će Katar stajati uz Izrael u svim koracima poduzetim kao odgovor na izraelski napad, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda (UN).

Nadalje, dogovoreno je povlačenje Izraela s palestinskih teritorija koje okupira od 1967. godine, prekid napada i okupacija te borba protiv izraelskih planova da nametne novo de facto stanje stvari u regiji, posebno kršenja međunarodnog prava i politike etničkog čišćenja.
Sve ovo je svakako vrlo važno i značajno, ali nije čarobni štapić.

Pa ipak, dok se atentati, okupacije, razaranja i masovna ubistva koja graniče s genocidom nastavljaju, očekivala se efikasna odluka i akcija kako bi se ispunila odgovornost odvraćanja cionističke izraelske agresije.

Jer ne samo narodi islamskih i arapskih zemalja, već i globalna javnost vjeruju da je došlo vrijeme, ne za retoriku, već za akciju kako bi se osiguralo da cionistički Izrael ne ostane nekažnjen.

Nažalost, nije donesena nikakva konkretna odluka protiv Izraela, kako se očekivalo od samita protiv cionističke izraelske nepromišljenosti.

Zaista je žalosno što je, kao i uvijek, jedini odgovor osuda i upozorenja koja ohrabruju ubice.
Ipak, međunarodne osude i upozorenja na užase koje cionistički Izrael čini na Bliskom istoku, posebno u Gazi, pokazali su se bezvrijednima.

Šta još treba učiniti da se pokrene akcija?

Cionistički Izrael je Gazu, koju je devastirao, sveo na ruševine. Ili pritvara, ubija ili prisilno raseljava svoje ljude u operacijama aneksije Zapadne obale. Izvodi svakodnevne atentate u Siriji, Jemenu, Iranu i Libanu, ubijajući generale i naučnike.

...I pred očima svijeta masakrira civile i bespomoćne ljude svih uzrasta, posebno žene, starije osobe i djecu.

Pali šatore napravljene od ostataka najlona kao krajnju mjeru, bombarduje one koji čekaju pomoć i uzrokuje masovne smrti izgladnjivanjem i dehidracijom preživjelih.

Povrh svega ovoga, napada Katar, koji pokušava posredovati u rješenju.

Sada pitam:
Koja je svrha ponavljanja osuda, upozorenja i poziva dok se čine sva ova nehumana djela?

Kao što je izjavio malezijski premijer Anwar Ibrahim: "Osude neće zaustaviti projektile." Moramo znati istinu sada, a kako bismo izbjegli da sutra kažemo "Kad bi samo", moramo odgovoriti cionističkom Izraelu na jeziku koji razumiju.

U suprotnom, ovo razbojništvo će nastaviti eskalirati, a sutra će biti naš red. /Turkish: yeniakit.com.tr/