Pratim reakcije povodom obilježavanja 30. godišnjice oslobađanja Jajca i prisustvo delegacija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Vidjeli smo da je to u suštini bila manifestacija “Herceg-Bosne”, uz podršku vrha Republike Hrvatske. Teško mi je pronaći riječi za ovakvu vrstu bezobrazluka i manipulacije, pa se vraćam u vlastito sjećanje, trideset godina unazad.

Bio sam prisutan u Vili Marjan u Splitu, kao član najuže delegacije predsjednika Alije Izetbegovića, kada je potpisana Splitska deklaracija. Tada je dogovorena zajednička vojna operacija – nikakva nacionalna osvajanja.

Dan kasnije prisustvovao sam i sastanku na jednom hrvatskom aerodromu, gdje su dogovarani detalji koordinacije jedinica HVO-a i Armije BiH. Sve sam to lično slušao, posmatrao i zabilježio. Međutim, već prvi dan operacije dogovor je izigran.

Nekoliko dana nakon početka operacije i ulaska jedinica u Jajce, vidno uznemiren predsjednik Izetbegović me obavijestio da je HVO postavio punktove i zabranio ulazak pripadnicima Armije BiH.
Još bolnije je bilo vidjeti da su zaustavili i povratak naroda – ljudi izbjeglih u Dalmaciju, koji su se željeli vratiti u svoj grad i svoje domove. Jajce je tada, kao i danas, bio većinski bošnjački grad, uprkos današnjim tvrdnjama premijera Plenkovića da je riječ o “hrvatskom gradu”.

Godina 1995.: Sastanak Tuđman - Izetbegović sa delegacijama

Desetine autobusa s građanima vraćene su s tih punktova, što su zabilježile kamere brojnih medija. Snimci se i danas mogu vidjeti na našem kanalu TV Historija.

Hrvatska vlast nije dopuštala povratak izbjeglica u njihove kuće, a to agonično stanje trajalo je godinama.

Među govornicima u Jajcu ovih dana bio je i Stanko Sopta zvani Baja – general s američke crne liste. Kao “dobra i obzirna duša”, zaustavio je govor dok se ne završi ezan. Kada su me pitali kako to komentarišem, ispričao sam i drugu stranu priče.

HVO ustaša general s američke crne liste: Stanko Sopta zvani Baja (Iz arhive: Sanel Kajan)

Sjećam se njegovog ustaškog govora iz 1996. godine na stadionu Veleža u Mostaru, koji je do jučer bio logor za Bošnjake. Tamo su njegove jedinice održale paradu tenkova i demonstraciju sile. U to vrijeme u Mostaru je bila prisutna i evropska administracija na čelu s Hansom Koschnickom. Cijela situacija bila je bolna i ponižavajuća. Naš narod, razoružan i obespravljen, živio je u strahu i opravdanoj depresiji.

Taj događaj prati i jedna anegdota.

Te večeri, nakon parade, održali smo vanrednu sjednicu Predsjedništva u zgradi opštine u Fejićevoj ulici. Atmosfera je bila mračna i teška. U jednom trenutku ušle su mediji sa tv kamerama, rekao sam: - “Nasmiješite se ustašama!” – želeći da ohrabrim prisutne. Taj snimak naš kamerman s RTV Mostar slučajno je pustio u eter. U narodu je ta izjava, ne znam kako, ali preko noći probudila prkos i snagu – niko ih se više nije bojao.

Hrvatski ustaški mediji mjesecima su vodili harangu protiv mene, optužujući me da koristim “rječnik mržnje”. A niko od njih nije smatrao spornim pjevanje ustaških pjesama – “Eto Jure i Bobana, spalićemo Srbiju” – pred punim stadionom koji je klicao “Za dom spremni”.

Ono što se dogodilo prije neki dan u Jajcu nije ništa drugo do nastavak ušminkane prošlosti – ovog puta zamaskirane malom zastavicom Bosne i Hercegovine i nažalost, bez reakcija odgovornih.