Komentari
MUHAMMED, ALEJHI SELAM - SVJETLOST KOJA JE OBASJALA UNIVERZUM
|
|
Autor: Bajram Osmanović
Objavljeno: 14. September 2025. 15:09:38
Prvi i temeljni razlog postojanja i stvaranja svjetova ogleda se u spoznaji apsolutne jedinstvenosti Uzvišenog Boga – tevhida, koji obuhvata Njegovo transcendentno Biće, savršenstvo čina stvaranja i neprikosnoveno pravo na obožavanje. Drugi razlog leži u spoznaji neprocjenjive vrijednosti i uzvišene časti nur-i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tog prvotnog svjetla kojim su oplemenjena i ukrašena sva ostala stvorenja, a čija je egzistencija vječna inspiracija i neugasivi izvor božanske ljepote, milosti i svjetla
I kada namjesnik Jemena povede vojsku sa slonovima protiv stanovnika Meke i time poruši Kabu i odvrati ljude od hodočašća Kabe i us, jeriti ih ka svojoj crkvi u Sa*ni. Taj je pokušaj, Allahovom voljom, doživio ponižavajući poraz, a godina u kojoj se to zbilo ostala je u islamskoj historiji upamćena kao Godina slona. Upravo u toj godini, kao prvo dijete rođeno nakon ovog događaja, na svijet je došao Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem.
U blizini brda El-Merva, svega dvjesto metara od Kabe rođen si ti o Poslaniče! Na svijet te je donijela tvoja plemenita mati Hazreti Amina bint Vehb, nije imala porođajne bolove, a umirujući vjetar i toplina milovali su cijeli svijet. O pisujući porođaj, kazala je: „Kada sam ga rađala, pojavila se ogromna svjetlost, od koje su zablistali dvorci Šama.“ Prema drugoj predaji, vidjela je svjetlost iz svoga stomaka koja je obasjavala pravac prema Busri u Šamu. (Grad koji će kasnije biti prvo osvojen na tom području.)
Rođen si veoma čist, spuštenih dlanova i koljena na tlo i podignute glave prema nebu. U perzijskim hramovima nastao je mrak, vatre koje su Gorjele hiljadu godina od jednom su ugašene. A nebo je sijalo, posebnom svjetlošću i ljepotom. Tada se ukaza zvijezda koja te je najavila, ukazivala je da je rođen posljednji Allahov Poslanik - rađanje vječne upute i svjetla pravoga puta!
Te blagoslovljene noći, kada je Amina rađala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bila sama, uz nju su neprestano bdijele četiri žene: Ummu Ejmen, majka Usame ibn Zejda; Šifa, majka Abdurrahmana ibn Avfa; Fatima, majka Osmana ibn Ebi Asa; te Suvejba, robinja Ebu Leheba. Njihova prisutnost ostala je trajno obilježena posebnim bereketom kroz njihove živote. Sve one koje su prisustvovale rođenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bile su nagrađene uspjehom i plemenitošću u životu. Ummu Ejmen rodila je Usamu ibn Zejda, jednog od najdražih Poslanikovih ashaba i zapovjednika muslimanske vojske. Šifa je bila majka Abdurrahmana ibn Avfa, bogatog i uglednog ashaba kojeg je Poslanik obradovao Džennetom. Fatimin sin Osman postao je učen i pobožan ashab. A Suvejba pohita Ebu Lehebu te iska muštuluk i on je oslobodi ropstva. Te i on kao tvoj najljući neprijatelj zgrabi milosti zbog tvoga rođenja. kazna mu se ublažava pondjeljkom, jer se obradova tvom dolasku na ovaj svijet.
I od toga dana ni jedan Rebiul evel nije isti, ti si ga o Muhammede, ukrasio svojim dolaskom i upotpunio berićetom.
Abdulmuttalib tvoj djed uzeo je tebe, svoga unuka, obavio tavaf oko Kabe i uputio Allahu iskrene dove zahvalnosti na daru zdravog i plemenitog unuka. Tada ti je dao ime Muhammed, dok ti je majka Amina dala ime Ahmed. Na ovaj način, prvi susret Allahovog Poslanika sa ovim svijetom bio je kod Časne Kabe – simbola tevhida i središta monoteističke vjere.
Prva žena koja je zadojila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove majke Amine, bila je Suvejba, robinja. Ona je imala sina Mesruha, pa je on bio prvi Poslanikov brat po mlijeku. Drugi brat po mlijeku bio je njegov amidža Hamza ibn Abdulmuttalib. Time se pokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio povezan i s robom i s uglednikom, što simbolički svjedoči o njegovoj univerzalnoj misiji: da među ljudima gradi jedinstvo i bratstvo, ne praveći razliku na osnovu porijekla, društvenog statusa ili boje kože. Nakon Suvejbe, čast i privilegija dojenja plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripala je Halimi bint Haris, radijallahu anha, koja je time postala njegova druga majka po mlijeku.
U to doba, među Arapima je postojao uobičajeni i duboko ukorijenjeni običaj da se novorođena djeca povjeravaju beduinskim porodicama radi dojenja i odrastanja u pustinjskom okruženju. Vjerovalo se, i to s punim pravom, da čista pustinjska klima, jednostavni životni uvjeti i surovost prirode odgajaju djecu zdravijom, snažnijom i hrabrijom. Osim toga, upravo se u tim sredinama govorio najčistiji arapski jezik, neiskvaren gradskim govorima i stranim utjecajima.
U skladu s tim običajem, ovo mubarek dijete, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, povjeren je sretnoj i blagoslovljenoj Halimi, pripadnici uglednog plemena Benu Sa‘d, koje se ubrajalo među najbolje čuvare i najvrsnije poznavaoce arapskog jezika. Upravo tu, u srcu pustinje, pod majčinskom brigom Halime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrastao je zdravo, snažno i dostojanstveno, a njegov govor oblikovan je na čistom i ispravnom arapskom jeziku. Tako je, Božijom voljom, bio pripreman za Uzvišenu Objavu – Kur’an Časni – koji će postati ne samo vrhunac arapskog jezika i književnosti, nego i bezvremenska poruka cijelom čovječanstvu.
Halima bint Haris, radijallahu anha, pripovijeda o svom majčinstvu po mlijeku:
„Bila je to godina velike suše i oskudice. Jašući bijelo magare, zajedno sa ženama iz plemena Benu Sa‘d, uputila sam se prema Mekki kako bismo pronašle djecu za dojenje. Hrane nam je ponestalo, a sa sobom smo imali jednu iznemoglu devu koja je davno prestala da daje mlijeko. U naručju sam nosila svoje dijete, ali ni moje grudi nisu imale dovoljno mlijeka da ga nahrane, niti smo od deve imali ikakve koristi. Te noći, dok smo prenoćili na putu, nismo oka sklopili od njegovog neprestanog plača. Tek kada smo stigli u Mekku, pred nama se ukazala nada.
Svakoj od nas bio je ponuđen Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, no nijedna ga nije htjela prihvatiti, jer su sve tražile dijete koje ima oca. Na kraju, svaka od žena je našla dijete za dojenje, osim mene. Ostala sam praznih ruku i rekla mužu: ‘Neću se vratiti bez djeteta. Otići ću i uzeti ono siroče!’ Potom sam krenula, uzela ga i donijela u svoj šator. Moj muž mi reče: ‘Postupila si ispravno što si prihvatila to dijete. Ko zna, možda nam Allah s njim podari bereket i dobro.’
Tako mi Allaha, čim sam ga privila na svoje grudi, mlijeko mi je odmah nadošlo. Zadojila sam ga, i on se nasitio. Istog časa osjetila sam neobjašnjiv mir, a u mojim prsima probudila se snaga i radost majčinstva. Od tog trenutka, naš život počeo je da se ispunjava bereketom.”
Ispred tebe su se ukazala dva meleka, odjevena u blistavo bijelo ruho. Jedan od njih upita:
• Je li ovo on?
• Da! – odgovori drugi.
Prišli su mi, podigli me i pažljivo položili na leđa. Potom su, uz Božiju naredbu, otvorili moje prsa. Iz srca su odstranili dva crna ugruška krvi, znakove budućih iskušenja i slabosti.
Jedan od njih reče:
• Hajde, donesi mi snježne vode!
Njome su oprali moju unutrašnjost, pročišćujući me od svakog nedostojnog uticaja. Nakon toga, drugi reče:
• Sada mi donesi vodu od grada!
Njome su, dodatno, pročistili moje srce, dajući mu snagu i čistoću potrebnu za buduću misiju. Zatim jedan od meleka reče:
• Sada idi i donesi spokoj i mir!
Pa su taj mir i spokoj smjestili u moje srce. Najzad, onaj koji je rukovodio ceremonijom reče:
• Hajde, zatvori to i zapečati pečatom poslanstva!
I tako je, pod Božijim nadahnućem, moje srce zatvoreno i zapečaćeno pečatom poslanstva. Meleci su potom nestali, ostavljajući me s osjećajem čudesnog straha i duboke odgovornosti. Odmah sam otrčao kući i sve prepričao svojoj majci po mlijeku, Halimi bint Haris, radijallahu anha, koja je sa divljenjem i pažnjom primila moje riječi.Prema nekim predajama, ovaj nadnaravni događaj dogodio se kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, imao svega četiri godine, a zabilježili su ga značajni učenjaci poput Ahmeda, Ibn Kesira i Hejsemija. (Ahmed, IV, 184-185; Ibn Kesir, el-Bidaje, II, 280; Hejsemi, VIII, 222)
I Muhammed, a.s., dan-danas se spominje na svakom kutku Zemlje. Milioni jezika svakodnevno donose salavate i selame na njega, najodabranijeg među svim stvorenjima. Zato i mi svojim srcima, svojim jezicima i svojim djelima upućujmo najljepše pozdrave Vjerovjesniku, učitelju čovječanstva, onome koji je milost svim svjetovima.
O Vjerovjesniče, ti si nam preči od naših roditelja, djece, pa čak i nas samih. U tebi su sabrana sva savršenstva ljudskosti, i tvoja poruka ostaje vječna svjetlost koja nikada neće ugasnuti. Tvoje ime je urezano u ezanima, u dovama, u zikru, u knjigama i u srcima onih koji traže put ka Allahu.
Onaj ko želi da ojača svoj iman i poveća blizinu svome Gospodaru, neka proučava i izučava tvoju plemenitu siru. U njoj će naći lekciju za svaku životnu situaciju: strpljenje u iskušenjima, hrabrost u nevoljama, blagost u ophođenju, mudrost u riječima i postojanost u vjeri. Dovoljno je da čovjek srce svoje poveže s tvojim životom pa da osjeti kako mu duša biva smirena i obasjana nur-om upute.
Zato neka nam tvoje ime, o Allahov Miljeniče, bude stalni podsjetnik, a salavati i selami neprestani most koji nas povezuje s tobom i tvojim ummetom. Selam ya Resulallah!
I kada namjesnik Jemena povede vojsku sa slonovima protiv stanovnika Meke i time poruši Kabu i odvrati ljude od hodočašća Kabe i us, jeriti ih ka svojoj crkvi u Sa*ni. Taj je pokušaj, Allahovom voljom, doživio ponižavajući poraz, a godina u kojoj se to zbilo ostala je u islamskoj historiji upamćena kao Godina slona. Upravo u toj godini, kao prvo dijete rođeno nakon ovog događaja, na svijet je došao Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem.
U blizini brda El-Merva, svega dvjesto metara od Kabe rođen si ti o Poslaniče! Na svijet te je donijela tvoja plemenita mati Hazreti Amina bint Vehb, nije imala porođajne bolove, a umirujući vjetar i toplina milovali su cijeli svijet. O pisujući porođaj, kazala je: „Kada sam ga rađala, pojavila se ogromna svjetlost, od koje su zablistali dvorci Šama.“ Prema drugoj predaji, vidjela je svjetlost iz svoga stomaka koja je obasjavala pravac prema Busri u Šamu. (Grad koji će kasnije biti prvo osvojen na tom području.)
Rođen si veoma čist, spuštenih dlanova i koljena na tlo i podignute glave prema nebu. U perzijskim hramovima nastao je mrak, vatre koje su Gorjele hiljadu godina od jednom su ugašene. A nebo je sijalo, posebnom svjetlošću i ljepotom. Tada se ukaza zvijezda koja te je najavila, ukazivala je da je rođen posljednji Allahov Poslanik - rađanje vječne upute i svjetla pravoga puta!
Te blagoslovljene noći, kada je Amina rađala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bila sama, uz nju su neprestano bdijele četiri žene: Ummu Ejmen, majka Usame ibn Zejda; Šifa, majka Abdurrahmana ibn Avfa; Fatima, majka Osmana ibn Ebi Asa; te Suvejba, robinja Ebu Leheba. Njihova prisutnost ostala je trajno obilježena posebnim bereketom kroz njihove živote. Sve one koje su prisustvovale rođenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bile su nagrađene uspjehom i plemenitošću u životu. Ummu Ejmen rodila je Usamu ibn Zejda, jednog od najdražih Poslanikovih ashaba i zapovjednika muslimanske vojske. Šifa je bila majka Abdurrahmana ibn Avfa, bogatog i uglednog ashaba kojeg je Poslanik obradovao Džennetom. Fatimin sin Osman postao je učen i pobožan ashab. A Suvejba pohita Ebu Lehebu te iska muštuluk i on je oslobodi ropstva. Te i on kao tvoj najljući neprijatelj zgrabi milosti zbog tvoga rođenja. kazna mu se ublažava pondjeljkom, jer se obradova tvom dolasku na ovaj svijet.
I od toga dana ni jedan Rebiul evel nije isti, ti si ga o Muhammede, ukrasio svojim dolaskom i upotpunio berićetom.
Abdulmuttalib tvoj djed uzeo je tebe, svoga unuka, obavio tavaf oko Kabe i uputio Allahu iskrene dove zahvalnosti na daru zdravog i plemenitog unuka. Tada ti je dao ime Muhammed, dok ti je majka Amina dala ime Ahmed. Na ovaj način, prvi susret Allahovog Poslanika sa ovim svijetom bio je kod Časne Kabe – simbola tevhida i središta monoteističke vjere.
Prva žena koja je zadojila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove majke Amine, bila je Suvejba, robinja. Ona je imala sina Mesruha, pa je on bio prvi Poslanikov brat po mlijeku. Drugi brat po mlijeku bio je njegov amidža Hamza ibn Abdulmuttalib. Time se pokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio povezan i s robom i s uglednikom, što simbolički svjedoči o njegovoj univerzalnoj misiji: da među ljudima gradi jedinstvo i bratstvo, ne praveći razliku na osnovu porijekla, društvenog statusa ili boje kože. Nakon Suvejbe, čast i privilegija dojenja plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripala je Halimi bint Haris, radijallahu anha, koja je time postala njegova druga majka po mlijeku.
U to doba, među Arapima je postojao uobičajeni i duboko ukorijenjeni običaj da se novorođena djeca povjeravaju beduinskim porodicama radi dojenja i odrastanja u pustinjskom okruženju. Vjerovalo se, i to s punim pravom, da čista pustinjska klima, jednostavni životni uvjeti i surovost prirode odgajaju djecu zdravijom, snažnijom i hrabrijom. Osim toga, upravo se u tim sredinama govorio najčistiji arapski jezik, neiskvaren gradskim govorima i stranim utjecajima.
U skladu s tim običajem, ovo mubarek dijete, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, povjeren je sretnoj i blagoslovljenoj Halimi, pripadnici uglednog plemena Benu Sa‘d, koje se ubrajalo među najbolje čuvare i najvrsnije poznavaoce arapskog jezika. Upravo tu, u srcu pustinje, pod majčinskom brigom Halime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrastao je zdravo, snažno i dostojanstveno, a njegov govor oblikovan je na čistom i ispravnom arapskom jeziku. Tako je, Božijom voljom, bio pripreman za Uzvišenu Objavu – Kur’an Časni – koji će postati ne samo vrhunac arapskog jezika i književnosti, nego i bezvremenska poruka cijelom čovječanstvu.
Halima bint Haris, radijallahu anha, pripovijeda o svom majčinstvu po mlijeku:
„Bila je to godina velike suše i oskudice. Jašući bijelo magare, zajedno sa ženama iz plemena Benu Sa‘d, uputila sam se prema Mekki kako bismo pronašle djecu za dojenje. Hrane nam je ponestalo, a sa sobom smo imali jednu iznemoglu devu koja je davno prestala da daje mlijeko. U naručju sam nosila svoje dijete, ali ni moje grudi nisu imale dovoljno mlijeka da ga nahrane, niti smo od deve imali ikakve koristi. Te noći, dok smo prenoćili na putu, nismo oka sklopili od njegovog neprestanog plača. Tek kada smo stigli u Mekku, pred nama se ukazala nada.
Svakoj od nas bio je ponuđen Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, no nijedna ga nije htjela prihvatiti, jer su sve tražile dijete koje ima oca. Na kraju, svaka od žena je našla dijete za dojenje, osim mene. Ostala sam praznih ruku i rekla mužu: ‘Neću se vratiti bez djeteta. Otići ću i uzeti ono siroče!’ Potom sam krenula, uzela ga i donijela u svoj šator. Moj muž mi reče: ‘Postupila si ispravno što si prihvatila to dijete. Ko zna, možda nam Allah s njim podari bereket i dobro.’
Tako mi Allaha, čim sam ga privila na svoje grudi, mlijeko mi je odmah nadošlo. Zadojila sam ga, i on se nasitio. Istog časa osjetila sam neobjašnjiv mir, a u mojim prsima probudila se snaga i radost majčinstva. Od tog trenutka, naš život počeo je da se ispunjava bereketom.”
Ispred tebe su se ukazala dva meleka, odjevena u blistavo bijelo ruho. Jedan od njih upita:
• Je li ovo on?
• Da! – odgovori drugi.
Prišli su mi, podigli me i pažljivo položili na leđa. Potom su, uz Božiju naredbu, otvorili moje prsa. Iz srca su odstranili dva crna ugruška krvi, znakove budućih iskušenja i slabosti.
Jedan od njih reče:
• Hajde, donesi mi snježne vode!
Njome su oprali moju unutrašnjost, pročišćujući me od svakog nedostojnog uticaja. Nakon toga, drugi reče:
• Sada mi donesi vodu od grada!
Njome su, dodatno, pročistili moje srce, dajući mu snagu i čistoću potrebnu za buduću misiju. Zatim jedan od meleka reče:
• Sada idi i donesi spokoj i mir!
Pa su taj mir i spokoj smjestili u moje srce. Najzad, onaj koji je rukovodio ceremonijom reče:
• Hajde, zatvori to i zapečati pečatom poslanstva!
I tako je, pod Božijim nadahnućem, moje srce zatvoreno i zapečaćeno pečatom poslanstva. Meleci su potom nestali, ostavljajući me s osjećajem čudesnog straha i duboke odgovornosti. Odmah sam otrčao kući i sve prepričao svojoj majci po mlijeku, Halimi bint Haris, radijallahu anha, koja je sa divljenjem i pažnjom primila moje riječi.Prema nekim predajama, ovaj nadnaravni događaj dogodio se kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, imao svega četiri godine, a zabilježili su ga značajni učenjaci poput Ahmeda, Ibn Kesira i Hejsemija. (Ahmed, IV, 184-185; Ibn Kesir, el-Bidaje, II, 280; Hejsemi, VIII, 222)
I Muhammed, a.s., dan-danas se spominje na svakom kutku Zemlje. Milioni jezika svakodnevno donose salavate i selame na njega, najodabranijeg među svim stvorenjima. Zato i mi svojim srcima, svojim jezicima i svojim djelima upućujmo najljepše pozdrave Vjerovjesniku, učitelju čovječanstva, onome koji je milost svim svjetovima.
O Vjerovjesniče, ti si nam preči od naših roditelja, djece, pa čak i nas samih. U tebi su sabrana sva savršenstva ljudskosti, i tvoja poruka ostaje vječna svjetlost koja nikada neće ugasnuti. Tvoje ime je urezano u ezanima, u dovama, u zikru, u knjigama i u srcima onih koji traže put ka Allahu.
Onaj ko želi da ojača svoj iman i poveća blizinu svome Gospodaru, neka proučava i izučava tvoju plemenitu siru. U njoj će naći lekciju za svaku životnu situaciju: strpljenje u iskušenjima, hrabrost u nevoljama, blagost u ophođenju, mudrost u riječima i postojanost u vjeri. Dovoljno je da čovjek srce svoje poveže s tvojim životom pa da osjeti kako mu duša biva smirena i obasjana nur-om upute.
Zato neka nam tvoje ime, o Allahov Miljeniče, bude stalni podsjetnik, a salavati i selami neprestani most koji nas povezuje s tobom i tvojim ummetom. Selam ya Resulallah!
