„Na vrhuncu podaništva – Željka Cvijanović zatražila od Predsjedništva BiH da Donalda Trampa nominuju za Nobelovu nagradu za mir“ /Nebojša Vukanović/

Evo nam, u našoj svakodnevnici ironičnih tragi komičnih situacija, da negator genocida u Srebrenici, sa svojim diktatorom Miloradom Dodikom i kočničarem svih riješenja i odluka našeg Predsjedništva, taj član Željka Cvijanović, predleže Donalda Trampa za Nobelovu nagradu.

Pitajmo se, kako baš ona da se nađe kao predlagač, ne bi li svome voždu pripogla u skidanju sankcija ili se na taj način pridružila američkoj ili bolje rečeno Trampovoj administraciji, kako bi svoga šefa skinula sa njihove crne liste.

Dva su razloga ove naše tragikomične scene, prvi je da se upravo našla takva osoba da u ime koga ili čega predlaže ovakve besprimjerne postupke, a drugi je razlog istinska neposredna uloga Donalda Trampa, koji je na jednoj strani neki mirotvorac, a na drugoj veliki “fan“ Natanjahua i njegovih genocidnih djelovanja.

Što bi naši govorili; „J.bo, lud zbunjenog“ jer ne ide nikako niti jedno niti drugo, ovaj negator genocida Željka i Trampova podrška očitom velikom genocidu, ubijanja hiljada žena i djece u Gazi.
Eto, kao ovaj Donald Tramp je za prekid rata u Ukrajini, svakako obećajući na Aljasci agresoru Putinu i njegovoj vojnoj armadi, zadržavanje svih osvojenih teritorija i šta još, što našoj mjavnosti nije dovoljno poznato.

Sasvim je normalno i realno da Zelenski, kako to objavljuju neki mediji, kategorički odbija takve dogovore i trgovinom Trampovog i Putinovog riješenja, na račun Ukrajinaca.
Što bi naši matematičari govorili; prijatelj moga neprijatelja i moj je neprijatelj, što se vidi iz ovoga riješenja i pokušaja za mirnim riješenjem, uz lične interese, ali na račun drugoga tj. Ukrajinskoga naroda.
Veoma mi je istinski žao za ova dešavanja, poslije raspada velikog Sovjetskog naroda, jer sam kao stručnjak svoga poziva često boravio i u sadšnjoj Rusiji i Ukrajini, na njihovim velikim Termoenergetskim postrojenjimna, sa odličnim poznavanjem i ruskoga jezika, kao i mentaliteta ovoga naroda.
'Po mojoj ocjeni, boraveći dosta u mnogim zapadnim evropskim zemljama, kao i Sovjetskom Savezu, došao sam do moje lične ocjene i procjene, da je na zapadu „dolar“ glavno mjerilo svih vrijednosti, dok je u Sovjetskom Savezu bila očita ljudska, humana i kulturna komponenta, na prvome mjestu.
Recimo do pozorišne karte Boljšoga teatra, teško se dolazilo, a ruski čovjek bio u tramvaju, vozu ili podzemnoj željeznici, uvijek je sjedio sa knjigom u ruci, da se ne govori o drugim kulturnim i umjetničkim vrlinama ovoga naroda.
Primjera radi, boraveći na specijalizaciji u jednoj velikoj Termoelektrani u blizini Kijeva, hodajući kroz hale poredanih 12 turbina po 800 MW, svih sličnih, kao jaje jajetu, vidio sam bezbroj ispisanih parola, ali ne političkog sadržaja, već čisto ekonomsko- tehnološkog.
Ovo me je inspirisalo i za moj magistarski rad, koji sam radio u Sovjetskom Savzu, a isti branio na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u mome Mostaru.
Vraćajući se na prijedlog Nobelove nagrade, postavlja se pitanje da li zaista taj Donald Tramp, u ovim okolnosti genocida u Gazi, što lično podržava, kao i nekog tobožnjeg dogovora sa Putinom, zaista i zaslužuje?
Svakako, kada je u pitanju i predlagač Željka Cvijanović, sa sitnim političkim poenima za svoga diktatora i guslara iz Laktaša, koristeći Predsjedništvo BiH, Bez sumnje da su i Željko Komšić i Denis Bećirević dovoljno razumni i promicljivi političari, da procjene i dobiju ovu politikanstvu realnost Željke Cvijanović.
Neka naša javnost zna i prati ova dešavanja, kako bih imao mi ličnu podršku u svojim normalnim, iskustvenim i ličnim saznajima sveukupne situacije i nakane, jedne genocidašice, ma kako se ona zvala.