Prvu nagradu Festivala za piču inspirisanu Bihorom-zavičajem, osvojila je priča Okamenjena Senade Užičanin iz Tuzle, drugu Kako nastaju priče Emine Selimović iz Zenice, a treću priča Rane, autorke Ivone Grgić iz Tuzle. Nagradu za autentičnost pripovijedanja zavrijedila je priča Tišina Dina Lotinca iz Sjenice. Ovo je saopšteno tokom književne tibine pod naslovom “Veče nagrađenih priča” u Petnjici, 16. avgusta, koju je u okviru projekta “Žubor Bihora i KazivArt-a” organizovala Nevladina organizacija Centar za kulturu –Bihor.


Program je zašpočet poezijom koju su nadahnuto govorili pjesnici Kristina Babić i Gordan Čampar, a nastavljena svečarskim obraćanjima nagrađenih prozaista Emine Selimović, Dina Lotinca i drugih gostiju večeri.
Stručni žiri za ocjenjivanje, po Konkursu pristiglih priča, radio je u sastavu: prof. dr Nadija Rebronja, prof. dr Azra Hodžić-Čavkić i Nada Bukilić, koja je bila predsjednica žirija.
„Za najbolju priču, sa najviše zbirnih bodova, izabrale smo priču Okamenjena u kojoj poznata predanja (uobičajena u širem podneblju) dobijaju glas žene, sa tonom koji svaku riječ boji skoro gotičkom atmosferom, čime je, u stvari, opisana duga istorija samožrtvovanja žene, ali i tuđe (muškarčevo) žrtvovanje žena, kao najprikladnijih „objekata“ za žrtvu, radi nekog cilja, zamišljenog višim od svega, a to znači, prevashodno, višim i važnijim od žene“, saopštila je, pored ostaog, Nada Bukilić.
Drugoplasirana priča Kako nastaju priče, svojevrsna je porodična storija o đedu inadžiji, o njegovom nadgornjavanju sa jednim velikanom pisane riječi, istinita ili izmišljena, ipak jeste i omaž Ćamilu Sijariću i, mimo njega, zanimljiva pripovijest o tome kako se i riječi mogu pogubiti i zaboraviti, kako se i jezik može prosijati kroz sito vremena, te time udaljiti čovjeka od onog njegovog suštinskog i jedinstvenog...


Trećenagrađena priča Rane u kojoj nakon zastrašujućeg naslova slijedi jedna prilično duhovita i vrcava priča o nekoliko neuobičajenih dana u životu jedne „obične“ žene, koja uz peripetije postiže svoje ciljeve. A kada ih postigne, sav njen trud, sve njene želje i cijeli njen svijet opet se završavaju u onoj istoj avliji odakle je i krenula da traži rješenje za svoju žensku nevolju, koja muči sve žene svijeta i kada su „obične“ i kada su „neobične“: da lijepo izgleda na važan dan.
Nagrada za autentičnost pripovijedanja pripala je priči Tišina, jer je napisana lijepim jezikom, čiste je strukture i vrlo autentično dočarava određene običaje. Osnovni motiv ove priče je očaj majke koja je bila prinuđena da bira između dva sina kojeg da spasi, da bi joj upravo taj „spašeni“ nastradao vrlo brzo. A onaj ostavljeni, zamišlja ga majka, prvi hoda za mejtom tj. za njom mrtvom, dok ju nose ka mezarju. Osim jezika, ova priča ima i etnoloških zanimljivosti, a u odluci nam je pomoglo i to što je polučila visok broj bodova“, pojasnila je Bukilić.

Emina Selimovi i Enver Rastoder

Žiri je pored nagrađenih pohvalio još šest rukopisa, koji su bili u tijesnoj konkurenciji za priznja i saopštio, da priče u cjelini potvrđuju nezaobilaznost žena – junakinja svih naroda i svih doba, u svim književnim djelima, od lirske poezije do najobimnijih epova i romana.

Obrazlažući Odluku žirija na književnoj svečanosti u Petnjici, Bukilić je stoga naglasila da mimo nagrađenih, pažnju valja posvetiti i drugim pričama. Posebno priči Trava. Nesvakidašnji, neočekivani i prelijepi lirski zapis o djetinjstvu i prolaznosti, kratka je, zaista kratka pjesma/priča oko koje su se takođe „lomila koplja“. Bihorski Muslihun-aga, Kolačarska radnja, Voz smrti „Lovćen – 671” i Grad i đavo će vam takođe pružiti istinski čitalački doživljaj. Svaka na svoj način, ove priče upotpunjuju psiho-sociološki portret, ne samo bihorskog ili bošnjačkog čovjeka, ne samo balkanskog insana (koji neđe ima zavičaj), već onog kakav je uopšte u našoj svijesti taj božji stvor, taj Čovjek – žena ili muškarac, onog kakvog svako od nas, u svom (ne)sveznanju, zamišlja da može sresti bilo kad i bilo đe na ovom vilajetu“, kazala je Nada Bukilić.

Nada Bukilić i Esko Halilović

Nagrade laureatima (plakete i diploma, koje je pratio i adekvatan novčani iznos) uručili su predstavnici organizacija koje tradicionalno podržavaju “Zavičajne staze”: Esko Halilović (Zavičajni klub Bihor iz Luksemburaga), Enver Rastoder (Bošnjački donatorski Fond iz Luksemburga) i mr Dženisa Mujević u ime Bošnjakog vijeća u Crnoj Gori.
Svečanoj dodjeli nagrada, iz opravdanih razloga, nijesu prisustvovale autorke prvonagrađene i trećenagrađene priče, Senada Užičanin i Ivona Grgić, već su se organizatorima i publici obratile video porukama i zahvalile na priznanjima koja su im ukazana.

Pjesnikinja Kristina Babić

Zahvalnost Žiriju i organizartorima festivala “Zavičajnestaze” uputio je i Dino Lotinac te naglasio da nagrada potvrđuje vrijednost autentičnog pripovijedanja i važnost čuvanja našeg nasljeđa. “Ova nagrada mi je podstrek da nastavim pričati priče koje povezuju ljude i čuvaju duh zavičaja”, kazao je Lotinac.
“U suštini, sve nagrade su motivacija autorima da nastave pisati još bolje. A nagrada Bihorska vila je posebna, u kontekstu da same autore vraća i podsjeća na njihove vlastite korijene, na indentitetska pitanja, naglasila je Emina Selimović. “Pjesnik Tomas Stern Eliot je u svojoj poemi zapisao da su vrijeme prošlo i vrijeme buduće, oba sadržana u vremenu sadašnjem… Eto, to je za mene ova nagarada, trenutak u kojem su osvijetljene naša prošlost i naša budućnost”, poručila je Selimović uz zahvalnost i organizatorima Festivala i žiriju za podsticaj mladima, koji mijenjaju knjževni pejzaž u regionu.


Iste večeri održana je i društeno-humoristička tribina “Udavismo se u plitkoj pameti” na kojo su predstavljene bogate publikacije Festivala crnogorskog humora, satire i karikature u Danilovgradu,
knjiga Aforizama Jasmina Ćorovića, stvaralaštvo Velizara Radonjića, dramskog pisca, satiričara i hroničara. Učestvovali su Mirsad Rastoder, Dagan Mitov Đurović i Velizar Radonjić.
Program je održan u znaku projekta “Žubor Bihora i KazivArt-a”, te su promovisana dva nova izdanja, zbornik priča Žubor bihora i časopis KazivArt, koji su štampani uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

Piše: Emir PAŠIĆ