Šta nosi dan, a šta noć u Republici srpskoj teško je reći? Hoće li biti vanrednih predsjedničkih izbora u njoj niko sa sigurnošću ne može kazati, jer pozicija predsjednika Republike je nadmoćna u entitetskim okvirima. Ovdje se narod svakako ne pita ništa, a srpska opozicija je toliko heterogena sa različitim stavovima da ne predstavlja nikakvu snagu u političkom tijelu Republike srpske. Milorad Dodik je dosada izvanredno znao organizirati unutrašnje pučeve u redovima svojih protivnika, uglavnom u SDS, a u drugim „opozicionim“ partijama uspijevao je raznim ucjenama okretati srpsku politiku u svoju korist. Jedini koga nije uspijevao „pokoriti“ bili su Igor Crnadak, potpredsjednik PDP, Nebojša Vukanović i djelimično Jelena Trivić, dok se novi predsjednik PDP Draško Stanivuković legitimirao kao „mali od kuhinje“ Milorada Dodika, ucijenjen bogzna čime. Crnadak i Vukanović su osviješteni dio opozicije koja viri iz ključalog srpskog lonca. Oni jesu ipak pragmatski usmjereni na Beograd, ali manje su osjenčeni srpskom zvijezdom sa istoka i zbog toga nisu po volji šovinističkog i nacionalističkog režima Aleksandra Vučića. Samo da li će imati priliku da igraju po novim notama koje neće dolaziti prevashodno iz Beograda, to je pitanje na koje odgovor tek treba da dade vrijeme. Ovdje je svakako Beograd alfa i omega srpskih stavova u političkom smislu, a korupcija je ostavljena akterima vlasti u manjem dijelu Bosne i Hercegovine. Događaje u Novom Pazaru i Beranama ne treba nikako posmatrati izolovano već u kontekstu šire slike. I tu ne treba imati nikakvih dilema. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegov mali, Milorad Dodik, su braća blizanci u održavanja vlasti po najvišoj cijeni. U perspektivi obojica igraju posljednji valcer. Ali odreći se vlasti to sigurno neće tako lahko. Ne treba podsjećati na primjere kako su predsjednici država tjerani sa vlasti i za mnogo manje grijehe i sa mnogo manje prosvjednika. Ali, ovdje je stvar sasvim drugačija. Oni su spremni braniti vlast do posljednjeg Srbina, jer dobro znaju da ako padnu to će otvoriti mnoga pitanja. Posljendji događaji iz Vrbasa o tome jasno svjedoče. Gubitak vlasti Milorada Dodika vjerovatno vodi ravno u zatvor zbog niza korupcionaških radnji, a ovaj slučaj koji je presudio Sud BiH je mnogo manji od onih koji se navode u optužbama opozicije. Sada Dodik pokušava kroz upotrebu pravnih smicalica i na druge načine, izbjeći kaznu koju mu je izrekao Sud BiH. Spominje referendum (na koje nas je navikao), ali to su sve beznadešni postupci kojima nastoji ograničiti pravni sistem. Postavlja se pitanje hoće li uspjeti u tome? Nema nikakve šanse. Kontradiktorni postupci sve ga više udaljavaju od tako drage vlasti u svom feudu. Najprije je platio novčanu vrijednost presude, žalio se Ustavnom sudu BiH, sudjelovao u sudskom postupku, davao izjavu u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH, obraćao se sa „časni sude“, nakon čega je ustajao i sjedao po pravilima. Priznao je tako očigledno Sud BiH. Tada se nadao oslobađajućoj presudi. Kada je napokon izgubio drugostepeni postupak, kazao je, „ja to ne priznajem“. Uzdaje se pri tom u odluku Narodne skupštine o nepriznavanju odluke suda. Sve je to tragikomično za nas, ali za njega svakako nije. Njegov tim se hvata i za najslabiju slamku samo da njihov šef izbjegne gubitak vlasti. Može li spriječiti provođenje pravde? On će pokušati da spriječi faktičko provođenje sudske odluke koja znači zabranu političkog djelovanja u vremenu od 6 godina zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. On će nastaviti da se opire ovoj sudskoj odluci koja znači kraj njegovog političkog djelovanja. Pri tome Dodik ima aparat vlasti iza kojeg stoji oružana sila, a kako je ona djelovala to smo vidjeli u slučaju izbjegavanja provođenja tjeralice protiv njega. Drugim riječima Dodik i njegovi istomišljenici koji se nalaze u strukturama vlasti nastojat će da ometu provođenje sudske odluke sve do momenta redovnih izbora kako bi mogli kazati da nije provedena odluka Suda BiH kojeg ne priznaju. Nastojat će ocrniti islam koliko god mogu uz upotrebu jezika mržnje prema muslimanima ne bi li izazvali međunacionalni konflikt. Koristit će bilo šta da produže svoju vlast, a da li će silom spriječiti provođenje izbora zavisit će od stava stranaca. Ovdje će biti presudno djelovanje međunarodne zajednice prema Republici srpskoj. Ako ona bude energična bit će moguća tranzicija vlasti i odlazak Milorada Dodika. Njegova nadanja u Trumpa pokazuju se kao pucanj u prazno. Trumpova administracija je u posljednjoj izjavi krititizirala Dodika navodeći da se u BiH provode „eskalirajući napadi na ustavni poredak Bosne i Hercgeovine“. U izvještaju o stanju ljudskih prava za 2024. koji je objavilo Ministarstvo vanjskih poslova SAD spominje se da su „napadi predsjednika Republike srpske Milorada Dodika potkopali ustavni poredak BiH, a i provokativna retorika čelnika Republike srpske doprinijela su povećanju političkih i etničkih napetosti diljem zemlje“. Nije mu pomogao ni nedavni susret sa Richardom Grenellom, bliskim saradnikom Donalda Trumpa. I pored obećavajućih riječi i svih njegovih pisama i lobiranje po prosrpskim centrima u svijetu. Čini se da su Amerikanci ostali ustrajni u podržavanju Daytona tako da će Dodikova kampanja protiv američkih zvaničnik, pa makar bili iz Demokratske stranke, ostati bez odjeka. Osim toga, Dodik se opasno zamjerio i britanskom ministru vanjskih poslova Davidu Lammyju kojeg je rasisitički nazvao crncem rekavši da iza presude protiv njega stoji UK, te je Britance optužio da ga žele ukloniti s političke scene kako bi na prostor BiH prebacili migrante iz svoje zemlje. Ovdje ne spominjem ostale provokacije prema stranim predstavnicima, kao npr. prijetnju njemačkoj ministrici koja je prekinula posjetu Republici srpskoj. Od međunarodnih zvaničnika zavisit će hoćemo li i dalje trpiti Dodika i hoće li srpski narod prodisati njegovim odlaskom. Nisam nešto ubijeđen u spremnost Evropljana na raščišćavanje situacije u jednom eksplozivnom dijelu svijeta iako su svjesni ruske opasnosti. Oni pokušavaju upotrebom ekonomskih sakcija prisiliti Dodika na odstupanje sa vlasti ali vojno nisu dosada bili spremni reagirati kroz institucije Altea (EUFOR) što se jasno vidjelo tokom posljednjeg iskušenja kada su ignorirali zahtjeve iz Predsjedništvo BiH da osiguraju asistenciju bh. policijskim agencijama u provođenju odluke pravosudnih organa BiH (slučaj "Milorad Dodik i ostali"). Načekat ćemo se na Marka Ruttea. Presudan stav bit će u konačnoj odluci „tatice“ kako generalni sekretar NATO-a naziva Donalda Trumpa.