Svakako u igri su veoma poznati širokoj javnosti, od Milorada Dodika sa Draganom čovićem i Mijom Brajkovićem, sa planetarnim kriminalcima, nacionalistima i cionistima.
Klupko se počelo odmotavati, poslije tolikoga vremnskoga perioda spoznaja i njihovog rušilačkog djelovanja, na sramotu i pravne države, njenog sudstva i tužilaštva.
Ali, kako to govore naši stari pametni: „Pravda je sa istinom dostižna kada, tada“.
Kao visoko obrazovani stručnjak svoga poziva, koji je u svojoj inžinjerskoj praksi izgradio šest proizvodnih giganata u Srbiji i BiH, o privrednom kriminalu planetarnih razmjera, kada je u pitanju Aluminij iz Mostara, a kao istaknuti društveno politički znalac, kao parlamentarac Skupštine BiH i Savezne Skupštine SFRJ, u Vijeću Republika i pokrajina, zatim u postdejtonskom periodu vijećnik i predsjednik Gradskog vijeća Mostara, napisao sam javnosti objavljenih nekoliko stotina kolumni o jednome i drugome, navvedenom slučaju, u likovima i Milorada Dodika i Dragana Čovića i Mije Brajkovića, kao i inih njihovih saradnika i kadrova.

Međutim, navedeno klupko spoznaja, istine i naše realnosti se tek ovih dana počelo odmotavati.
Sa Miloradom Dodikom i ne bih se puno bavio i čitaoce zamarao, kada je sve poznato i upravo nam ta istina i pravda, ugledala je svijetlo dana, na našu radost, kao i cijeloga srpskoga roda, koji ovu nam domovinu smatraju i svojom jedinom poželjnom domovinom, kao državu njenih ravnopravnih građana i naroda u zajedničkom suživotu.

Međutim kada je u pitanju i planetrna pljačka državne imovine i diskriminacija radnika firme Aluminija, poodavno su široj javnosti poznati njihovi akteri i njihova nedjela, do pada i kraha ovoga privrednog giganta na svim nivoima.

Kao stručnjak ove firme, školovan zajednički sa svojim brojnim stručnjacima svih profila kod poznate svjetske i Francuske firme Pechiney-a, čiju smo tahnologiju i tehnička riješenja prihvatili u saradnji našeg giganta “Energoinvesta“ i njegovih kadrova, mnogo toga sa istinom sam godinama govorio i pisao, ali???

Naši igraći na vlasti u kriminalnom aluminijskom kolu, kao ulizice Meše Selimovića, svi su do jednoga od premijera i ministara u vlasti Federacije, igrali zajedničko kriminalno aluminijsko kolo sa svojim partnerima sa Draganom Čovićam, Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i inim kadrovima HDZ-a.
Dakl, svi od Bičakčića do Nikšić i Novalića i opet Nikšića, najviše su doprinijeli propastu ovoga giganta i diskriminaciji, izuzetno školovanih i obučenih njenih kadrova.

Tako je Nermin Nikšić, kao premijer u godini 2013., sa jaranom i največim kriminalcem i nacionalistom Mijom Brajkovićem ustupio istome sav radnički kapital od 44% u cilju obeštećenja njenih radnika, uslijed već doživljene agresije na firmu, međutim tom prilikom Brajković i njegovi saradnici su u vidu dionica isti kapital obilato podjelili svojim Hrvatima, na sramotu Bošnjaka koji su to prihvatili dobili su po sedam dionica, a prilika je bila za totalnu diskriminaciju radnika Srpske nacionalnosti, je rim je zajedno sap sima ulaz u firmu bio zabranjen, kao grafit pisalo je na ulazu u firmu.

Isto tako, premijer Novalić sa svojim HDZ-ovcima, nikada nije htio objaviti stečaj firme i sagledati cjelokupni kriminal i njegove vinovnike.

Konačno su u vrijeme njegove vlade i sva upravljačka prava ustupili HDZ-u i njegovim kadrovima sa Draganom Čovićem na čelu HDZ-a, koji su i konačni grobari ovoga već posrnuloga giganta.

Znani grobari Aluminija, oni su evidentirani za sva vremena, ali ne još uvijek za pravdu i istinu.

Kao stručnjak gradio sam šest kolosalnih privrednih objekata u lijepoju Jugi, te danas mogu meritorno govoriti i pisati o kriminalu i djelovanju naše vflasti, tužilaštva i sudstva, prema ovakvim kriminalcima.

Jedini ministar energetike u Vladi FBiH koji je istinski pokušao nešto učiniti i srediti stanje u Alminuju, bio je gospodin Reuf Bajrović, ali su njegovi Bošnjaci izdali a Dragan Čović i HDZ-ovi kadrovi su ga otstrijelili poput glinenog goluba.

Pametan momak i veoma sposoban, napustio je odmah vladi svoje mjesto ministra.