“Zamalo su me ubili u Srebrenici…” – izgovara Aleksandar Vučić, čovjek kojem ni ogledalo više ne vjeruje. Kakva drama! Kakva epopeja! Skoro kao da je scenarij za srpsku verziju 'Titanika', gdje Vučić, naravno, nije Leonardo DiCaprio, nego sam brod koji tone, i to na vlastitom suzdržanom aplauzu.

Jad i bijeda jednog “junaka”
Zamislite, tragediju ovog čovjeka koji je u Srebrenici, mjestu gdje su pobijene hiljade nedužnih Bošnjaka, došao da bude – šta? Žrtva? Spasitelj? Ili možda glumac na bini historije?

On, Vučić, koji se nikada nije ozbiljno izvinio, nikada priznao zločine u kojima su ideološki korijeni njegovog političkog uzleta, sada želi da ga svijet žali jer ga je, eto, neko navodno 'zamalo' nevinog povrijedio. Ugrozio.

Siroti Vučić! Zamislite tu nepravdu – kamenčić ga je okrznuo u sjenku dostojanstva kojeg nikad nije ni imao.

Kada “junačka” Srbija završi
na aparatima sažaljenja

Da ironija bude veća, ovaj 'herojski' trenutak postao je simbol ne snage, nego jada i bijede. Srbija, ta navodna sila Balkana, sada stoji kao tragikomična figura kojoj svijet nudi samo jedno – sažaljenje.

Bosna, ta mala zemlja koju je Vučićeva politička matrica pokušala uništiti, sada s nevjericom posmatra jad čovjeka koji je 'junačku' Srbiju sveo na nivo političkog skeča. Jer šta drugo reći kada vođa jednog naroda umjesto istine nudi samo mitomaniju, umjesto kajanja nudi uvrijeđenu glumu, umjesto vizije – sitne igre sjenki?

Brnabić i ostali satrapi:
šuma, drveće i izgubljeni put

A oko njega, vjerni satrapi – Ana Brnabić i čitava svita poltrona – plješću i klimaju glavom, uvjereni da ako dovoljno puta ponove istu Vučićevu laž, možda čak i drveće povjeruje. Ali, kako to već biva u bajkama, šuma šapuće istinu: od šume ne vide drveće. Ne vide da su svojim lažima, islamofobnim politikama i nacionalističkim delirijumom – Srbiju doveli do tačke gdje je niko više ne uzima ozbiljno.

Vučićev kamen i naša Bosna

Zamislite, Vučića je 'zamalo ubio' kamen u Srebrenici. Kamen! U mjestu gdje su zemlja i nebo natopljeni krvlju nevinih, on se usuđuje da glumi žrtvu zbog kamena. To nije tragedija, to je farsa. To nije hrabrost, to je jad i moralna bijeda. To nije historija, to je parodija.

Bosna, gledajući ovu grotesku, može samo reći: Vučiću, nismo ti mi bacili taj kamen – bacio si ga ti da skreneš pažnju svijeta na sebe - dželata umjesto na žrtve srpskih dželata.

Bosanska lekcija za Vučića - Ćacija

Vučiću, prestani kukati o svom 'junačkom' trenutku. Prestani vrijeđati inteligenciju i žrtve. Prestani nositi kamenčić u srcu Srebrenice kao trofej.

Jer svaki put kad izgovoriš: 'Zamalo su me ubili u Srebrenici…' – svijet ne vidi junaka. Svijet vidi jadnog i bijednog čovjeka koji je nekada bio političar, a sada je samo tragična fusnota historije.