Odnosi između islamske i zapadne civilizacije često se opisuju kroz prizmu sukoba, takmičenja i ideološkog rivaliteta. Ovaj rivalitet nije samo geopolitički, već duboko ukorijenjen u suprotstavljenim svjetonazorima: jedan koji se temelji na transcendenciji, moralnim postulatima i odgovornosti pred Bogom (Islam), a drugi sve više obilježen sekularizmom, relativizmom i liberalnim individualizmom (suvremeni Zapad). Aktuelna dešavanja u Gazi – gdje se prepliću razaranje, humanitarna kriza i politička manipulacija – simboliziraju širu civilizacijsku konfrontaciju.

Civilizacijski kontrasti: Islam i suvremeni Zapad
a) Zapadni model: Sekularna globalna norma
Zapadna civilizacija, naročito u svom suvremenom obliku, zagovara sekularizam, liberalnu demokratiju i individualne slobode. Ona uzdiže ljudski razum iznad Božanske objave, stavlja naglasak na ličnu autonomiju i sve više normalizira stilove života i moralne okvire koji ljudsko ponašanje odvajaju od religijske odgovornosti. Javna moralnost uređuje se zakonima i ljudskim konvencijama, a ne transcendentnim standardima.

b) Islamski model: Transcendentni moralni poredak
Islam nudi svjetonazor koji je teocentričan. Zasnovan je na vjerovanju u Tevhid (Jednost Boga) i uputama Božanske objave koje uređuju ne samo lični duhovni život nego i društveni, politički i moralni poredak. Za razliku od Zapada, Islam ne odvaja vjeru od javnog života, već insistira na primjeni Božanskih propisa u svim sferama – porodici, ekonomiji, upravljanju i kulturi.

Gaza: Žarište civilizacijskog narativa
a) Zapadna percepcija Gaze
Gaza, pod opsadom i stalnim bombardovanjem, nije samo geopolitičko žarište nego i simboličko bojno polje u narativnom ratu. Zapadni politički i medijski centri često usvajaju izraelski okvir, prikazujući palestinski otpor kao terorizam i poistovjećujući islamsku postojanost s barbarstvom. Retorika Benjamina Netanyahua, koja upozorava Zapad da islam u Palestini predstavlja prijetnju 'civiliziranim' vrijednostima, oslikava duboko ukorijenjeni strah od islama kao nepopustljivog 'Drugog' koji odbija asimilaciju.

b) Gaza kao svjedočanstvo vjere
Uprkos ogromnoj patnji, Gaza ostaje uporište otpornosti ukorijenjene u islamskoj vjeri. Postojanost (ṣumūd) palestinskog naroda, privrženost vjerskom identitetu i odbijanje pokoravanja nepravdi utjelovljuju vrijednosti koje nadilaze materijalne kalkulacije moći. Otpornost Gaze razotkriva duhovnu prazninu u globalnim odgovorima, gdje geopolitički interesi često zasjenjuju humanitarne i moralne imperative.

Islam kao jedina civilizacijska alternativa
Otpornost islama na potpunu apsorpciju u zapadnu kulturu nije slučajna već suštinska za njegovu poruku. Islam nudi etički okvir koji se ne povija pred ljudskim hirovima ili društvenim trendovima. Za razliku od drugih tradicija koje su se s vremenom uklopile u sekularne norme, islam ostaje dosljedan: - Vjera je organizacioni princip života, a ne privatna stvar; moral je Božanski određen, a ne podložan modi; Ummet je moralna zajednica, odgovorna za čuvanje pravde.

Stoga, islam predstavlja univerzalni moralni poredak koji se suprotstavlja zapadnom relativizmu, čineći ga jedinim stvarnim ideološkim izazivačem zapadne hegemonije.

Božansko iskušenje i moralna lekcija Gaze
Iz islamske perspektive, iskušenja i patnje nisu besmisleni događaji nego testovi od Allaha. Kur’an jasno potvrđuje da će vjernici biti iskušani kroz strah, glad i gubitke (Kur’an 2:155) kako bi se razlikovali strpljivi i postojani. Trenutna patnja u Gazi može se posmatrati kao: - Test za Ummet: hoće li se ujediniti, očuvati pravdu i ostati vjeran pod pritiskom; lekcija za Zapad: da preispita svoj moralni pravac, koji često daje prednost moći nad pravom i etikom; upozorenje čovječanstvu: da zanemarivanje Božanskih principa vodi ka raspadu suosjećanja i pravde na globalnom nivou.

Stoga, Gaza stoji kao svjetionik u tami – ne zbog političke moći, već zbog vjere i moralne postojanosti koju utjelovljuje.

Rivalitet između islama i Zapada nije samo političko nadmetanje; to je sukob između dva pogleda na život. Zapadni model, dominantan ali duhovno prazan, sudara se s islamskim svjetonazorom koji insistira na Božanskom suverenitetu i moralnom poretku. Gaza, u ovom kontekstu, nije samo mjesto ljudske patnje nego i duhovni putokaz. Ona razotkriva bankrot svjetskog poretka vođenog silom umjesto pravdom i podsjeća vjernike da je njihova uloga da budu svjedoci istine (šuhadāʼ ʿala al-nās) u vremenima tame.

Uistinu, trenutna tragedija može biti Božanski amanet za Ummet – da djeluje kao moralni svjetionik, osvjetljavajući put čovječanstvu koje je izgubilo kompas. U konačnici, postojanost Gaze nije samo lekcija za Zapad, već i ogledalo za cijeli svijet, kojeg poziva natrag pravdi, vjeri i bogobojaznosti.