Zamislite zgodu da ste generalni savjetnik emeritusu Svjetskog jevrejskog kongresa i profesor prava na univerzitetima Columbia i Cornell, i da za BBC nonšalantno izjavite da Holokaust nije baš to kako ga svjetska javnost predstavlja, i da Hitler nije počinio zlodjela prema Jevrejima u broju kojim operiraju istoričari i svjetski mediji. Uz rečeno dodate još da genocid nije apstraktna filozofska tema o kojoj može suditi bilo ko prema vlastitom nahođenju – pa bio to i profesor ili akademik.

Sada zamislite da se nakon takve vijesti ne desi ništa! Pojeo vuk magarca!

Jedino par jevrejskih intelektualaca snishodljivo priđu k vama – zaboga, vi ste zvjerka, bogati profesor na prestižnim univerzitetima! –, sa molbama da dignete svoj glas za priznanje Holokausta, jer to bi bio human gest i izražen pijetet prema strašnim jevrejskim žrtvama nacističkog divljanja tokom Drugog svjetskog rata.

Sada zamislite da vi sa prezirom i indignacijom odbijete njihove besmislene zahtjeve, kao što je to jednom prilikom uradio Menachem Z. Rosensaft. (Mi ne znamo ko je taj Jevrej, ali očigledno se radi o uticajnom bogatašu.)

Ni nakon vašeg odbijanja se ne desi ništa; par jevrejskih molilaca-intelektualaca i dalje ostaju u uvjerenju da ih smatrate prijateljima, iako su pokazali određenu drskost prema vama: zahtijevali su nešto nemoguće. To vam nije teško zamisliti, je li tako.

Napustimo područje fantastike i vratimo se u realnost:
Naravno da ne postoje jevrejski intelektualci koji bi molili nekoga da osudi ili prizna Holokaust. Takvo nešto morate potražiti kod drugih naroda.

A sada malo teži zadatak: zamislite da je vijest o vašem javnom poricanju Holokausta doprla do ušiju MOSADA.

Teško je, zar ne.

Vi znate da na Kugli nećete pronaći sklonište za sebe, kao na za svoje najbliže. Vi ćete ubrzo nestati bez objašnjenja i bez suđenja. Vi ćete iznenada dobiti ponudu prijatelja da vam dobavi nov i skupocjen pametni telefon po nevjerovatno niskoj cijeni. Vama ne pada na pamet da ćete samo jednom i posljednji put u životu pritisnuti dugme „pali“ na čarobnom uređaju. Vaš leš će biti pronađen u liftu hotela usred Stokholma, Hamburga, Pariza …

Oni pak tako funkcioniraju.

Pogledajte Gazu.

Negatore genocida u Srebrenici neće niko svojevoljno kažnjavati. Ali, sramota je hvaliti se njihovim ličnim poznanstvom, čak prijateljstvom; sramota je odnositi se snishodljivo prema njima.