Ono što se očekivalo i dogodilo se. Predsjednik Francuske Republike Emmanuel Macron je saopćio preko svog instragrama da će njegova zemlja priznati palestinsku državu na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u septembru.

„Vjerni svojoj povijesnoj predanosti pravednom i trajnom miru na Bliskom istoku, odlučio sam da će Francuska priznati Državu Palestinu...“, počinje svoje saopćenja čime na velika vrata vraća slavu francuskoj diplomatiji i državi, koja se poslije godina upornog podržavanja Izraela odlučila na jedini ispravan potez nakon slika koje dolaze svakodnevno iz ovozemaljskog pakla. Na njima se vidi kako izraelska vojska vrši izgladnjivanje stanovništva Gaze, koje je očigledno postalo „legitimno“ oružje, jer predstavlja sredstvo za postizanje cilja, a to je etničko čišćenje. Ovaj cilj Izraela danas je postao potpuno vidljiv svakome u svijetu. U razgovoru za Sky News britanski hirurg dr. Nick Maynard, koji se upravo vratio iz Gaze, svjedoči da stanovnici tamo masovno gladuju. Na pedijatrijskom odjeljenju djecu hrane zašećerenom vodom. „Izraelska vojska palestinske dječake gađa u predjel testisa. Uzorak je bio previše jasan da bi bio slučajan. Činilo se da se sve odvija kao neka vrsta vježbe gađanja. Nikad ne bih vjerovao da je to moguće da to nisam lično vidio." U Gazi je sve sravljeno sa zemljom. Tamo nema mjesta na kojem bi se moglo živjeti, a broj od skoro 60.000 ljudi koji su pobijeni bez milosti, o tome svjedoči. Cionistički režim želi bukvalno da pobije stanovništvo na očigled svijeta i da umori stanovnike Gaze glađu. Ne zna se šta je gore u Palestini. Da li svjesno projektirana glad ili masovna ubistva stanovništva od koji mnogi umiru za malo brašna ili ulja koje potražuju od američke „humanitarne“ agencije GHF. Namamljeni u redove za hranu postaju odlična meta za izraelsku vojsku koja puca po njima. Dnevno gine nekoliko desetina ljudi. Prema procjeni UNRWA od kraja maja do danas na ovaj način je ubijeno više od hiljadu ljudi. Jedan reporter dobro je primjetio da ko nije poginuo u redu za hranu vjerovatno će umrijeti od gladi. Sve su ovo bili razlozi koji su natjerali francuskog predsjednika da u svojoj objavi kaže da je „mir moguć“, mora se odmah proglasiti primirje, osloboditi svi taoci i dostaviti humanitarnu pomoć narodu Gaze. Kada bi transporti mogli da prođu zalihe pomoći koja se nalaze u skladištima izvan Gaze mogle bi prehraniti sve stanovnike (više od 2,2 miliona) skoro tri mjeseca. Pri tome Emmanuel Macron naznačava da je „neophodno izgraditi državu Palestinu, osigurati njenu održivost i omogućiti joj da prihvatanjem demilitarizacije i potpunim priznanjem Izraela, doprinese sigurnosti svih na Bliskom istoku.“

ZAJEDNIČKI POTEZ FRANCUSKE, UK I NJEMAČKE. Očekuje se da bi francuski potez mogao izazvati domino efekat. Sada treba očekivati odluke drugi zemalja koje bi išle u istom smjeru. Najbolje se to vidi na ponašanju Hrvatske, koja jedina na Balkanu, zajedno sa Makedonijom, nije priznala Palestinu udovoljavajući tako Amerikancima. Kalkulacije je već započela Plenkovićeva vlada. Dok je trajao genocid u Gazi hrvatska diplomatija je upotrebljavala izbalansirane, neodređene izjave koje nisu imenovale odgovorne niti su zauzimale jasan stav. Sada nakon što je Macron najavio francusko priznanje Palestine, vlada u Zagrebu je izdala saopćenje o “jedinom održivom rješenju” koje uključuje dvije države. Nije trebalo dugo čekati na izjašnjenje Berlina i Londona. Vlade ovih zemlaja pratile su Pariz. Zajednička poruka Francuza, Nijemaca i Britanaca bila je da katastrofa u Gazi mora stati i jasno je poručeno da Izrael nema suverenitet na okupiranoj teritoriji. Ove zemlje su, također, pozvale na puštanje talaca i na odobravanje ulaska humanitarne pomoći što će donijeti olakšanje civilnom stanovništvu Gaze. Nedvojbeno su rekli da se izraelske okupacione snage moraju povući iz Gaze dok na drugoj strani Hamas mora biti razoružan i da „ne može imati nikakvu ulogu u budućnosti Gaze“. Ovi ključni koraci vodit će ka pregovaračkom rješenju o dvije države. Da se ne bi naljutili Amerikanci, koji su dan prije napustili pregovore u Dohi, rečeno je da se daje podrška diplomatskim naporima Bijele kuće. Nakon ove izjave Macrona premijer Izraela Netanyahu je rekao da osuđuje ovakav stav Pariza. Prema njemu „Palestinci ne traže državu pored Izraela, oni traže državu umjesto Izraela“, a američki državni sekretar Marco Rubio je izjavio da je Washington odbacio Macronov plan o priznavanju palestinske države dok je u isto vrijeme izraelski desničarski ministar Amihai Eliyahu iz stranke Otzma Yehudit (kojeg smo na početku genocida Izraela stavili na listu Optužujem zbog prijetnji upotrebom atomske bombe) izjavio da se „vlada Izraela utrkuje s vremenom kako bi uništila Gazu i njeno palestinsko stanovništvo“ i da će ta teritrija postati „potpuno jevrejska“.

Nešto se ipak kreće. Francuska se počinje nametati kao zemlja slobode. Sjetit ćemo se njenog reagiranja na srpske zločine prema stanovnicima Sarajeva kada se direktno predsjednik Jacques Chirac zauzeo kod Billa Clintona za bombardovanje Mladićevih trupa u BiH. Samo, situacija je danas znatno drugačija. Na istoj strani su se tada našli SAD i Francuska, dok su sada Washington i Pariz na različtim pozicijama.