Kolumne
Dan sjećanja na srpski genocid nad Bošnjacima u Prijedoru
SRPSKI GENOCID U PRIJEDORU: PRAVNA TIŠINA, POVIJESNI KRIK
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 20. July 2025. 16:07:15
Današnja kolektivna dženaza u Prijedoru predstavlja još jedan tužni trenutak nezacijeljenih rana, kolektivnog sjećanja i moralne odgovornosti čovječanstva pred jednom od najmračnijih epizoda u suvremenoj povijesti Bosne i Europe. Tijela nevino ubijenih Bošnjaka, ekshumirana iz masovne grobnice Tomašica i drugih lokacija, simbol su jednog sustavno planiranog, politički motiviranog, etnički usmjerenog i organizirano provedenog genocida — bez obzira na to što je međunarodno pravosuđe tu riječ odbilo primijeniti na zločine počinjene u Prijedoru.
Povijesni kontekst: Prijedor 1992.
U proljeće 1992. godine, nakon proglašenja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, vlast u općini Prijedor nasilno je preuzela srpska nacionalistička elita, oslonjena na vojnu silu Jugoslovenske narodne armije (JNA) i kasnije Vojske Republike srpske (VRS). Tada započinje plansko etničko čišćenje nesrpskog stanovništva – većinom Bošnjaka, ali i Hrvata. Unutar nekoliko mjeseci, Prijedor je pretvoren u jedno od najtragičnijih poprišta zločina nad civilnim stanovništvom u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Kroz logore smrti kao što su Omarska, Keraterm i Trnopolje prošle su hiljade ljudi. Mučenja, silovanja, poniženja, gladovanje, prisilni nestanci i masovna pogubljenja postali su svakodnevica. Prema procjenama, ubijeno je više od 3.000 civila, među kojima je bilo i 102 djece. Hiljade su protjerane. Njihovi domovi, vjerski objekti i kulturna naslijeđa su sustavno uništavani. Ovo je bio akt eliminacije, ne samo fizičke, već i kulturološke – brisanje tragova postojanja jednog naroda.
Masovna grobnica Tomašica: Fizička istina genocida
Masovna grobnica Tomašica, otkrivena tek 2013. godine, nalazi se u blizini Prijedora i predstavlja jednu od najvećih masovnih grobnica otkrivenih na prostoru bivše Jugoslavije. Iz nje su ekshumirani posmrtni ostaci više od 430 osoba, dok se vjeruje da su posmrtni ostaci mnogih prebačeni u sekundarne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina.
Tomašica je fizički dokaz genocidne namjere – sustavno ubijanje, masovno sahranjivanje i skrivanje tijela s ciljem da se izbrišu dokazi postojanja i eliminacije jednog naroda. U svakom smislu osim pravnog, Tomašica je mjesto genocida.
Pravni aspekt: Genocid, ali ne pravno
Iako je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) dosudio da su zločini počinjeni u Prijedoru zločini protiv čovječnosti – uključujući istrebljenje, ubojstva, deportacije i progon – nisu ih pravno kvalificirali kao genocid. Suprotno tome, isti sud je zločine u Srebrenici iz jula 1995. godine pravno označio kao genocid, uz jasnu intenciju uništenja zaštićene grupe – Bošnjaka – u toj enklavi.
Međutim, ako se držimo Konvencije o genocidu iz 1948. godine, koja genocid definira kao čin počinjen s namjerom da se, u cijelosti ili djelomično, uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa, onda je teško iz moralne i faktičke perspektive osporiti da ono što se dogodilo u Prijedoru predstavlja upravo to. Činjenice svjedoče: ubistva, masovna zatvaranja, logori, silovanja, prisilna raseljavanja i masovne grobnice.
Pravna razlika između Srebrenice i Prijedora leži prvenstveno u dokazivanju konkretne genocidne namjere (dolus specialis) i vremenskom okviru zločina. U Srebrenici je ta namjera jasno definirana kroz eksplicitna naređenja i brzo sprovedena pogubljenja više od 8.000 muškaraca i dječaka u nekoliko dana. U Prijedoru je isti cilj postignut sistematski, kroz mjesecima planirano i provođeno etničko čišćenje. No pitanje ostaje: ako je ishod isti – uništenje grupe – zašto bi pravni naziv bio različit?
Moralni imperativ: Zločin jednakog zla
Moralna težina zločina u Prijedoru ne umanjuje se pravnim kvalifikacijama. Ako je genocid "zločin nad zločinima", onda su događaji u Prijedoru moralno i suštinski jednaki onima u Srebrenici. Prijedorski Bošnjaci nisu bili manje žrtve, njihova djeca nisu manje nevino ubijena, njihove majke nisu manje patile. Grobnica Tomašica ne govori tiše od Potočara. Njena poruka je ista: ovdje je počinjen genocid.
Izostanak pravne kvalifikacije ne smije biti izgovor za zaborav ni za relativizaciju. Pravo, u svojoj institucionalnoj krutosti, često ne može uhvatiti punu dubinu zla. Ali historija, istina i savjest mogu.
Istina traži riječ koju pravo prešućuje
Na današnji dan, dok se spuštaju tabuti u zemlju prijedorske doline, ne spušta se i teret moralne istine. Prijedor nosi sve karakteristike genocida. Nepravda koju su preživjele žrtve i njihove porodice ne leži samo u počinjenim zločinima, već i u tome što ti zločini nisu u potpunosti imenovani onako kako bi savjest zahtijevala.
Zadaća nas koji pamtimo, pišemo i govorimo, nije da čekamo da pravo jednom izgovori riječ "genocid". Naša je zadaća da tu riječ upotrijebimo dok istina još boli – jer je samo tako moguće spriječiti da se zaborav pretvori u saučesništvo.
Prijedor je bio genocid. Tomašica je masovna grobnica ljudske savjesti. A svako poricanje toga — nastavak zločina drugim sredstvima.
Milostivi Bože,
Neka tuga bude nada!
Neka osveta bude pravda!
Neka majčina suza bude molitva!
Da se više nikad Prijedor ne ponovi! Amin!
U proljeće 1992. godine, nakon proglašenja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, vlast u općini Prijedor nasilno je preuzela srpska nacionalistička elita, oslonjena na vojnu silu Jugoslovenske narodne armije (JNA) i kasnije Vojske Republike srpske (VRS). Tada započinje plansko etničko čišćenje nesrpskog stanovništva – većinom Bošnjaka, ali i Hrvata. Unutar nekoliko mjeseci, Prijedor je pretvoren u jedno od najtragičnijih poprišta zločina nad civilnim stanovništvom u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Kroz logore smrti kao što su Omarska, Keraterm i Trnopolje prošle su hiljade ljudi. Mučenja, silovanja, poniženja, gladovanje, prisilni nestanci i masovna pogubljenja postali su svakodnevica. Prema procjenama, ubijeno je više od 3.000 civila, među kojima je bilo i 102 djece. Hiljade su protjerane. Njihovi domovi, vjerski objekti i kulturna naslijeđa su sustavno uništavani. Ovo je bio akt eliminacije, ne samo fizičke, već i kulturološke – brisanje tragova postojanja jednog naroda.
Masovna grobnica Tomašica, otkrivena tek 2013. godine, nalazi se u blizini Prijedora i predstavlja jednu od najvećih masovnih grobnica otkrivenih na prostoru bivše Jugoslavije. Iz nje su ekshumirani posmrtni ostaci više od 430 osoba, dok se vjeruje da su posmrtni ostaci mnogih prebačeni u sekundarne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina.
Tomašica je fizički dokaz genocidne namjere – sustavno ubijanje, masovno sahranjivanje i skrivanje tijela s ciljem da se izbrišu dokazi postojanja i eliminacije jednog naroda. U svakom smislu osim pravnog, Tomašica je mjesto genocida.
Iako je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) dosudio da su zločini počinjeni u Prijedoru zločini protiv čovječnosti – uključujući istrebljenje, ubojstva, deportacije i progon – nisu ih pravno kvalificirali kao genocid. Suprotno tome, isti sud je zločine u Srebrenici iz jula 1995. godine pravno označio kao genocid, uz jasnu intenciju uništenja zaštićene grupe – Bošnjaka – u toj enklavi.
Međutim, ako se držimo Konvencije o genocidu iz 1948. godine, koja genocid definira kao čin počinjen s namjerom da se, u cijelosti ili djelomično, uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa, onda je teško iz moralne i faktičke perspektive osporiti da ono što se dogodilo u Prijedoru predstavlja upravo to. Činjenice svjedoče: ubistva, masovna zatvaranja, logori, silovanja, prisilna raseljavanja i masovne grobnice.
Pravna razlika između Srebrenice i Prijedora leži prvenstveno u dokazivanju konkretne genocidne namjere (dolus specialis) i vremenskom okviru zločina. U Srebrenici je ta namjera jasno definirana kroz eksplicitna naređenja i brzo sprovedena pogubljenja više od 8.000 muškaraca i dječaka u nekoliko dana. U Prijedoru je isti cilj postignut sistematski, kroz mjesecima planirano i provođeno etničko čišćenje. No pitanje ostaje: ako je ishod isti – uništenje grupe – zašto bi pravni naziv bio različit?
Moralna težina zločina u Prijedoru ne umanjuje se pravnim kvalifikacijama. Ako je genocid "zločin nad zločinima", onda su događaji u Prijedoru moralno i suštinski jednaki onima u Srebrenici. Prijedorski Bošnjaci nisu bili manje žrtve, njihova djeca nisu manje nevino ubijena, njihove majke nisu manje patile. Grobnica Tomašica ne govori tiše od Potočara. Njena poruka je ista: ovdje je počinjen genocid.
Izostanak pravne kvalifikacije ne smije biti izgovor za zaborav ni za relativizaciju. Pravo, u svojoj institucionalnoj krutosti, često ne može uhvatiti punu dubinu zla. Ali historija, istina i savjest mogu.
Na današnji dan, dok se spuštaju tabuti u zemlju prijedorske doline, ne spušta se i teret moralne istine. Prijedor nosi sve karakteristike genocida. Nepravda koju su preživjele žrtve i njihove porodice ne leži samo u počinjenim zločinima, već i u tome što ti zločini nisu u potpunosti imenovani onako kako bi savjest zahtijevala.
Zadaća nas koji pamtimo, pišemo i govorimo, nije da čekamo da pravo jednom izgovori riječ "genocid". Naša je zadaća da tu riječ upotrijebimo dok istina još boli – jer je samo tako moguće spriječiti da se zaborav pretvori u saučesništvo.
Prijedor je bio genocid. Tomašica je masovna grobnica ljudske savjesti. A svako poricanje toga — nastavak zločina drugim sredstvima.
Milostivi Bože,
Neka tuga bude nada!
Neka osveta bude pravda!
Neka majčina suza bude molitva!
Da se više nikad Prijedor ne ponovi! Amin!
