Jutros sam pročitao vijest da će se od 16. do 18. juna 2025. godine u Sarajevu, održati Konferencija evropskih rabina (CER). Šokantnost ove vijesti u prilogu je naglašena još šokantnijim naslovom: “Iz Sarajeva podrška Izraelu? - Grad šehida postaje glasnogovornik genocida u Gazi!“

Analiza je lucidno locirala i rekonstruisala klopku u koju je, nepotvrđenim pristankom (?) da se ova Konferencija održi u Sarajevu, upao Grad Sarajevo. Jer, kao što se konstatuje u tekstu: “...Očekivani zaključak Skupa će biti otvorena podrška ratu koji već dvije godine država Izrael vodi u Gazi i na Zapadnoj Obali. Dodatno ovu retoriku huškanja pojačavaju mediji u Hrvatskoj i Srbiji koji su, likujući, već najavili da će: „...iz Sarajeva otići snažna javna poruka solidarnosti sa izraelskim državom i narodom u njihovim teškim vremenima.“ Očito, sve je učinjeno da se Sarajevo dovede u situaciju Ili/Ili: Ili će se Sarajevo, na svoju sramotu i na ogorčenje svojih građana, biti proglašeno gradom koji podržava genocid ili će, u slučaju da odbije gostoprimstvo CER-u biti optuženo za antisemitizam i islamski radikalizam, uz nepredvidljive komplikacije po nenj međunarodni status i aspiracije za članstvo u EU. Ako je planirana provokacija, planirana je da u oba slučaja Sarejevo, Bosna i Bošnjaci - gube!

Šta da u radi Sarajevo u ovakvoj situaciji?
Klopka je postavljena, ali ako se odigra pametno u tu klopku mogu upasti upravo oni koji su je postavili. Kako? Najprije alarmira naglašeno insistiranje na navodno već poznatim zaključcima koje će ova Konferncija navodno donijeti. Šta ako je upravo tu mamac? Kako znati? Nema drugog načina nego širom otvoriti vrata i dopustiti održavanje Konferencije, jer, previše lahko se prelazi preko činjenice da nije riječ o konferenciji Izraelske vlade, nego o Konferenciji evropskih rabina. Mnogi istaknuti rabini žestoko su se suprotstavili genocidu Netanjahuove cionističke vlade nad Palesticima Gaze i Zapadne Obale. Jedan od najjačih argumenta nekolicine rabina jeste potenciranje da je cionizam upravo negacija izraelskog patriotizma i da stoga predstavlja najopasniju formu antisemitizma! Ako su rabini tražili da održe svoju konferenciju u Sarajevu (što se nameće kao očigledna provokacija), ne smije se isključiti mogućnost da su to uradili upravo iz poštovanja prema Sarajevu kao viševjekovnoj paradgimi kulturne tolerancije i zajedničkog života pripadnika različitih religija. Mnoge generacije Jevreja proživjele su svoj život u miru i uz puno poštovanje u Sarajevu. Big „D“, David Elazar, najpopularniji vrhovni komadant izraelske armije (IDF), šef generalštaba (1972 – 1974) rođen je i odrastao u Sarajevu! Ovim izborom, umjesto klopke, Sarajevo je zapravo dobilo najjače karte. Ako odigra mudro!

Neka otvori vrata rabinima, neka oni sami prenesu svoju poruku, svejedno da li će to biti osuda genocida i cionističke politike Netanjahua, ili njihova afirmacija. Ko i na osnovu čega bilo ko tvrdi da unaprijed zna kakvi će zaključci biti donijeti? Možda je to namjerna dezinformacija, možda je upravu tu najveća klopka sa ciljem da se Sarajevo ocrni kao grad koji je odbio da primi jevrejske rabine – možda čak i protivnike režima Netanjahua!? Širokog srca, otvorenih ruku, Sarajevo treba dozvoliti ovu Konferenciju. Pod uslovom da se jasno i javno osudi politika i praksa genocida - rabinima treba dati šansu. Neka upravo iz Sarajeva odjekne ili njihova osuda cionizma i genocida! Ako portuka bude podršla gemicidu i cionističkom režimu Netanjahua, kako to najavljuju mediji iz Hrvatske i Srbije, to će značiti da su sami sebe na najgori način kompromitovali. Postupili su kao kada bi Konferencijha evropskih nacista (CEN), bezočno insistirala do održi svoju Konfenerciju u Jerusalemu!