Kada je Slobodan Milošević sa svojim proksijima krenuo u realizaciju UZP (udruženi zločinački poduhvat), koji je, prema presudama Suda u Hagu, uspostavljen najkasnije u augustu 1991. godine i koji je pokrenuo zločinačku mašineriju na čelu s JNA, maj mjesec 1992. godine je mjesec u kojem su zločinci počinili neke od najkrvavijih i najmračnijih zločina u historiji ovih prostora, ali i mjesec koji će projektanti „Velike Srbije“ i zločina zauvijek pamtiti.

U maju 1992. izvojevana je historijska vojna pobjeda nad agresorom i spriječena okupacija Sarajeva, glavnog grada naše domovine.

U maju je formiran MKSJ koji u toga mjeseca izrekao prvu presudu za međunarodni sukob i agresiju SRJ/Srbije, utvrdio sadržaj i suštinu „Velike Srbije“ i izrekao prvu presudu kojom je označena okupacija Prijedora i Bosanske krajine.

U maju nas je njemački sud obavijestio da je presudio bosanskog Srbina (Nikolu Jorgića) za genocid u Doboju, a u maju je i potvrđena optužnica protiv Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije.

U maju je Evropska unija privremeno zamrzla pregovore sa Srbijom, zbog nehapšenja Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

U maju je uhapšen i doveden u Hag ratni zločinac Ratko Mladić, koji je presuđen za četiri UZP-a i za genicid u Srebrenici i osuđen na doživotnu robiju. U maju su Stanišić i Simatović presuđeni za UZP, na čelu s Miloševićem i Karadžićem, UZP koji se protezao od Krajine do Srebrenice, a Slobodanu Miloševiću, kao članu UZP-a, pripisani su zločini u Doboju i Zvorniku.

Stanišić i Simatović su u maju presuđeni i za srebreničke zločine Škorpiona, u maju je donesena veličanstvena UN-ova Rezolucija o Srebrenici.

Danas, zločinci su svjesni da su stotinama godina ranije činili zločin bez kazne, čak su bili i nagrađivani. Zločinici su smatrali da, kako je i sam zločinac Mladić u Srebrenici, po svjedočenju jedne majke, rekao: “Braćo Srbi, ovo vam je historijska šansa”.

Dakle, ubij, uništi i protjeraj.

Nisu očekivali da će pravda kad-tad doći po svoje. Nisu, jer nikada i nisu odgovarali.

Ovog puta jesu.

Jesu, i to na način da su planeri, organizatori, svi redom presuđeni. Jesu, i pred cijelim svijetom osramoćeni od UN, EU, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i skoro cijelog islamskog svijeta.

Da, „nas i Rusa 310 miliona“ – teška i autistična krilatica koja destabilizira cijeli svijet i Srbiju i Rusiju dovodi do politčkog i svakog drugog poraza od strane civiliziranog svijeta.

Danas Srbija i njen i ruski proksi Dodik, ne samo da negiraju zločine i afirmiraju zločince i zločine nego lažnim optužbama pokušavaju predstaviti da je genocid izvršen nad njima te zbog toga danas u BiH, između ostalog, imamo lažni velikosrpski projekat zvani “slučaj Dobrovoljačka” i to pred Sudom BiH.

I ovaj velikodržavni projekat je, ako Bog da, osuđen na propast, kao i Miloševićev, Stanišićev, Karadžićev, Mladićev…

Cviljenje Aleksandra Vučića pred ambasadorima 190 zemalja svijeta i pred nekoliko milijardi gledaoca na raznim televizijama i drugim mrežama u zgradi UN-a je samo dokaz prestravljenosti i nevjerice srbijanske politike, jer “ko ima pravo da nama Srbima sudi za zločine”.

Ima, ovog puta ima.

Maj je bitan mjesec u našoj historiji, zločini koji su počinjeni nad nevinim bošnjačkim narodom su dobili svoj epilog kroz presude UN-ovih sudova (MKSJ/MRMKS), rezolucije i odluke EU, osude i sankcije cijelog civiliziranog svijeta, uključujući posljednju presudu protiv Stanišića i Simatovića, gdje je raskrinkana uloga Srbije i Miloševića, pa sve do veličanstvene Rezolucije Generalne skupštine 23. maja 2024. godine, koja je udarila pečat na tridesetogodišnje političke i pravne borbe za istinu i pravdu, borbe za BiH, a protiv onih koji i danas sanjaju da mogu BiH podijeliti koristeći dva poražena UZP-a.

”Neće da može!”

(Preporod.info)