Živimo vjerujući u život, životu se radujemo uprkos smrti i patnji. Ne možemo vjerovati u život bez svetoga, svetosti i neprikosnovenost života. Na navedenoj podlozi gradimo vrijednosti, dostojanstvo čovjeka. To je vrijednost bez koje nije moguće utemeljiti ljudska prava i građanske slobode. Volja za moć u društvu i ljubav spram drugoga se najčešće isključuju. Milorad Dodik svojom bezobzirnom voljom za moć potvrđuje to pravilo.

Pravoslavac Milorad Dodik, dana, 29.04.2025.godine nakon sastanka sa političkim istomišljenicima obratio se javnosti nizom uvrjedljivih izjava, počev od toga da se Bosna i Hercegovina „raspada“ da je njen trag „smrdljiv na nečovještvo“ do poziva Bošnjake da se „vrate pravoslavnoj vjeri“, kako bi BiH bila „većinski srpska“ i da bi „samo takva mogla postojati“.

Poziv da se „muslimani vrate u pravoslavlje“ kao uslov postojanja BiH kao države, dokazuje da BiH, po njemu, nije upitna kao država, već je upitno postojanje Bošnjaka - muslimana u njoj. To potvrđuje i dio njegove izjave „Ponavljam, neka se Bošnjaci vrate pravoslavnoj vjeri i BiH će biti većinski srpska i onda možemo zajedno graditi državu.“

Šta nam nudi ovaj istaknuti pravoslavac u ime pravoslavlja?
Nudi nam koncepte koji se koriste unutar Srpske pravoslavne crkve o nebeskoj Srbiji, svetosavlju i teoriji zavjere cijelog svijeta protiv Srba.

Koncept Svetosavskog nacionalizma jedan narod, jedna religija u jednoj državi ne prihvata Bošnjake, jer su većinom muslimani.

Srpski naciošovinizam prema Bošnjacima, zasnovan na svetosavskom učenju ovih dana prelazi u srpsku nacionalnu šizofreniju. Te sumanute misli, zablude i uvjerenja sežu dotle da “na rukama poturica tj. Bošnjaka vide krv srpskih mučenika sa Kosova”.

Upravo na ovom mitu zasniva se politički program Milorada Dodika i većine političkih stranaka u manjem BiH entitetu.  Bošnjacima nudi da se „vrate pravoslavnoj vjeri“ kao racionalno rješenje prevencije novih genocidnih poduhvata. Svi genocidni poduhvati protiv Bošnjaka, temeljeni su na navedenim konceptima, od „Istrage poturica“ iz 1702. godine, genocida u kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, genocida tokom Drugog svjetskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu.

To potvrđuje genocid u Plavu i Gusinju 1912. i 1913., kada je nasilno pokršteno 12.500 muslimana, Bošnjaka i Albanaca. Zatim, genocid u Šahovićima 9. i 10. novembra 1924. godine kada je u miru pobijeno ili protjerano kompletno bošnjačko stanovništvo Šahovića i okolnih sela. Potvrđuju isto tako činjenice iz Drugog svjetskog rata, da je četničko vojno djelovanje bilo usmjereno na isrebljenje „Turaka“, a ne na borbu protiv njemačkog fašizma. Izjave zločinca Radovana Karadžića u Skupštini SR BiH i tokom opsade Sarajeva, izjava zločinca Ratka Mladića nakon pada Srebrenice, da se oni svete Dahijama, „Turcima na ovim prostorima”, etničko čišćenje prostora manjeg BiH entiteta. Rehabilitacija četništva u Srbiji i najnovija izjava Milorada Dodika da je bosanski trag „smrdljiv na nečovještvo“, te poziv Bošnjacima da se „vrate pravoslavnoj vjeri“.

Božije pravilo, da je čovjek Bogu mio, bilo koje vjere bio, ne pripada „Dodikovom pravoslavlju“. Njegovo pravoslavlje podstiče mržnju prema drugom i drugačijem, veliča zločine i njihove počinioce. To što nam nudi istaknuti vjernik nije vjera, to se ne može nazvati vjerom.

Bosna je opstala zahvaljujući Bošnjacima - pripadnicima svih vjerskih konfesija - Bosancima, koji su kroz vijekove pod okupacijom Turaka, Austro-Ugara i Srba čuvali i očuvali svoj bosanski identitet.

BILI SU I OSTALI TO ŠTO JESU.
Zahvaljujući borbi, patriotizmu, nacionalnoj svijesti, od stare srednjovjekovne Bosne imamo nezavisnu, međunarodno priznatu državu BIH, sa preživjelim Bošnjacima - Bosancima svih religija i svim drugim građanima koji su u skladu sa svojim pravima odabrali svoj identitet.

Bosna nije dio „Srpskog sveta“, Bosna je svijet.

„Srpski svet“ u Bosni proizvodi mrak. Strpljivo svojim ponašanjem, radom i opredjeljenjem podstičemo da se naši sugrađani opredijele za izlazak iz tame „Srpskog sveta“ u svjetlo savremene BiH i svijeta.