Ramazan mjesec i bajrami su dobar povod da se sjetimo onih Allahovih robova čiji život je bio oličenje svega onoga što simbolizira mjesec posta, rahmeta, magfireta i zaštite od Božije kazne. Bio bi veliki propust, ako ne bismo barem u ratkim crtama ukazali na doprinos rahmetli hadži Kurtan ef. Kurtanovića razvoju vjerskog života u periodu od 70-tih godina prođlog stoljeća pa zaključno sa drugom decenijom 21. stoljeća. U ocjeni njegove uloge imama, hatiba, muallima dobrog domaćina i još boljeg oca porodice i muslihuna, mora se uzeti u obzir izuzetna složenost vremena i uslova u kojima je djelovao i radio.

Rođen je 1953.godine, u selu Baljen, mjesna zajednica Delimeđe, opštin Tutin, Donja Pešter, Sandžak, Republika Srbija, FNR Jugoslavija, kao najstarije dijete uglednog oca, rahmetli hadži Muslije Kurtanovića i majke rahmetli Fehime, rođene Fetahović, iz Baćice.

Kao sin jedinac, uživao je u bezbrižnom djetinjstvu u rodnom selu Baljenu pod brigom i budnom pažnjom dobro oca tipičnog sandžačkog domaćina. Njegovo djetinjstvo bilo je ispunjeno radošću, igrom i zajedništvom sa braćom od amidža - rahmetli Hajrom, rahmetli Harunom, Latom, Dekom i ostalima. U tom malom selu, okružen prirodnim ljepotama i bliskošću porodice, hadži Kurtan je zapamtio najljepše uspomene o kojima je cijelog života često pričao. Tu su se rađali njegovi prvi snovi o budućnosti. Bratstvo Kurtanovića je gajilo snažne rodbinske veze i čuvalo svoju tradiciju, što je na njega ostavilo dubokog traga. Od malehna svi su sanjali o tome kako će ostati u rodnom Baljenu zauvijek, i tu skupa graditi budućnost, čuvati svoje korijene i doprinijeti što jačem razvoju svoga kraja.
Međutim, kako su godine prolazile, život je donosio neslućene promjene. Bratsvo se počelo rasipati širom svijeta, napuštajući rodni Baljen u potrazi za boljim životnim prilikama. Neki su otišli na rad u inostranstvo, neki na školovanje uzduž i poprijeko ondašnje države, a neki da traže nauku u drugim državama. Svaki od članova porodice krenuo je svojim putem, ali sjećanje na djetinjstvo i svoj dug prema Baljenu nikada nije prestajao da postoji. Iako su se prostorno udaljavali, njihova srca su ostala međusobno povezana, a uspomene na srećne dane iz djetinjstva postale su im izvor snage i inspiracije.

Tako je, nakon osnovne škole naš glavni lik iz ovoga teksta, hadži Kurtan ef. po Božijem određenju 1968.godine, upisao Gazi Husrev-begovu medresu, u Sarajevu.

MEDRESA
U to vrijeme na Pešteru je imalo samo nekoliko imama većinom starijih ljudi, kao što su bili čuveni Ibrahim ef. Makić iz Baćice, Huso Ujkanović iz Škrijelja, Šerif efendija Šačić iz Žabrena, a prostor koji su oni opsluživali obuhvatao je oko stotinu sela. Iz generacije poslije II svetskog rata, prvi koji je s Peštara upisao medresu bio je Hajrudin ef. Tutić, a nakon njega medresu upisuje hadži Kurtan efendija. Kad je hadži Kurtan sa svojim babom pošao upisati medresu, njegov babo je rekao direktoru medrese: “Primajte i djecu sa našeg kraja, iz Sandžaka. Ne samo da smo otanjili sa vjerom i vjerskim životom, nego nema ko da nam dženazu klanja kad preselimo na Ahiret”.

Nakon što je primljen u Medresu, hadži kurtan ef. započeo je svoje petogodišnje školovanje (tada je školovanje u Gazijinoj medresi trajalo pet godina).

Nije bilo lako odvojiti se od kuće, posebno u dobu kada imaš petnaestak godina. Kao dijete, napustiti roditeljsko okrilje na Pešteru i preseliti se u Sarajevo radi školovanja predstavljalo je ogroman izazov. Sve što čovjek zna, voli, porodica i svi prijatelji, rodni kraj, sve to ostavi i započinje neki novi život ispočetka. Medresa je bila internatskog tipa, učenici su dolazili iz cijele SFRJ, druženja su bila svakodnevna pa su se veoma brzo stiucala nova poznanstva i nova prijateljstva. Svako približavanje godišnjeg školskog raspusta srca učenika bi ispunilo radošću, ali svaki ispraćaj pristigle generacije svršenika bio je propraćen izvjesnom tugom zbog rastanka od stečenih prijatelja.

Kurtan efendija, kao medresant, bio je poznat po svojim izvanrednim osobinama koje su ga izdvajale i krasile. Njegova predanost sticanju znanja i islamskim vrijednostima bila je neupitna. Naročiti interes je pokazivao za predmete Kiraet, Fikh, Ahlak, Akaid, Sunnet Božijeg poslanika, Tesavvuf, Povijest islama… često inicirajući pitanja koja su podsticala rasprave među njegovim kolegama ali i profesorima.

Jedna od njegovih najistaknutijih osobina bila je njegova skromnost. Iako je brzo napredovao u znanju, nikada nije gubio dodir s realnošću i uvek je bio spreman da pomogne drugima. Njegova empatija prema slabijima i potrebnima takođe je bila dio njegovog karaktera. Kurtan efendija je često organizovao aktivnosti koje su uključivale pomoć onima kojima je bila neophodna, pokazujući time prave vrijednosti koje je učio.

Medresa, kao obrazovna institucija, pružala je učenicima mogućnost da se upoznaju sa različitim aspektima islama, uključujući teološke, pravne i moralne aspekte. Učeći od uglednih profesora: Sinanudina ef. Sokolovića, hfz. Ibrahima ef. Trebinjca, hfz. Kamila ef. Silajdžića, Kasima ef. Hadžića i drugih ondašnjih alima, učenici su sticali znanja o Kur’anu, hadisu, ulmul kelamu, islamskoj teologiji i pravnoj tradiciji.

Pored sticanja nauke od svojih profesora u medresi, dodatno je nastojao unaprijediti svoje znanje i razumijevanje islama i šerijata od alima koji su bili imami u sarajevskim džamijama. Od svih njih pred kojima je učio I čija predavanja je slušao, dvojicu je s velikim poštovanjem spominjao i isticao - Halid ef. Salihagića Hulusija, i Salih ef. Ibriševića. Oni su kao alimi imali značajnu ulogu u oblikovanju stavova i vrijednosti omladine koja je posjećivala njihova predavanja. Njihova sposobnost da prenesu znanje na zanimljiv i pristupačan način prilagođen svakom slušaocu, značajno je uticao na mlade ljude, pomažući im da bolje razumiju suštinu islama i njegovu primjenu u svakodnevnom životu. Kroz različite aktivnosti, predavanja i diskusije. Omladina je imala priliku da postavlja pitanja, izražava “sumnju” i razmjenjuje ideje, postavlja pitanja, što je doprinosilo njihovom kako svjetovnom tako i duhovnom razvoju i uzdizanju.

Ovakav pristup obrazovanju ne samo da obogaćuje znanje učenika, već ih i motiviše da budu aktivni članovi zajednice, promovišući vrijednosti mira, tolerancije i saradnje. Kroz interakciju sa alimima, omladina je razvijala kritičko mišljenje i dublje razumijevanje svoje vjere i identiteta, te kur’anskih i sunetskih postulata, a što je Kurtan efendiji mnogo koristilo kasnije kada se kao imam bavio muslihunskim poslom.

Pričao nam je Nezir ef. jedan od Kurtan efendijinih kolega da su često kao učenici medrese skupa putovali od Sarajeva do Novog Pazara. Jedne prilike su tako autobusom pošli iz Sarajeva, a Kurtan efendija je nosio fes na glavi. Nismo imali direktnu liniju nego smo išli preko Užica i Čačka. Ponosno je nosio fes, i pored upozorenja od drugara da prolazimo kroz nemuslimanske sredine, nije htio popustiti i skinuti fes, čime je iskazivao snagu svoje vjere i identiteta. Takvi ljudi često ostavljaju dubok trag u zajednici, motivišući druge da teže obrazovanju, dostojanstvu, kosmopolitizmu i duhovnom razvoju.

Kroz medresu mnogo je zavolio Sarajevo. Do pred sami odlazak sa ovog svijeta bi sa svojom hanumom sjeo u auto i išao u posjetu voljenom gradu i poštovanim prijateljima. Sa neizmejrnom ljubavlju je govorio o gradu svojih medresantskih dana koji je ostavio neizbrisiv trag na njega.

Školovanje u medresi okončao je nakon pet godina konstantnog pohađanja i učenja. U vremenu od 19. do 29. juna 1973. u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu održani su završni (maturski) ispiti. Te je godine V razred Medrese završilo 46 učenika – dva odjeljenja. Od njih se 44 prijavilo da polaže maturu. Maturski ispit se polagao iz predmeta kiraet, arapski jezik, akaid, fikh, historija islama, tefsir i hadis. Ispitni odbor-komisiju su sačinjavali: Husein ef. Đozo, hfz. Ibrahim ef. Trebinjac, Safet ef. Tokić, Kasim ef. Hadžić, i Mehmed ef. Merzić.

Učenici koji su bili genaracija hadži Kurtan ef.:
1. ALIBEGOVIĆ Mehmed (Radovlje,V isoko),
2. A L IĆ (Homolje, Konjic),
3. BAJRIĆ Arif (Stijena, Cazin),
4. BALTA Džemal (Kamenica, Iiijaš),
5. BAŠIĆ Mustafa (Đakovići, Čajniče),
6. BEDAKOVIĆ Besim (Lepenica, Tešanj),
7. BOROVINA Suljo (Boroviniči, Ustikolina),
8. BOŠNJAK Hasan (Kanje, Bijelo Polje),
9. BUKVA Muhidin (Pediše, Sokolac),
10. ČOLAKHODŽIĆ Halil (Presjeka, Nevesinje),
11. ĆOSO Aiija (Avlija, Čajniče),
!2. DEMIROVIĆ T ahir (Gornji Vakuf),
13. HASANBEGOVIĆ Osman (Kamičak, Ključ),
14. HODŽIĆ Esad (Gornji Moranjci, Srebrenik),
15. HUSEINBAŠIĆ Ferid (Voljevac, Fojnica),
16. MUŠKIĆ Raif (Mionica Donja, Gradačac),
17. IBRAHIMAGIĆ Uzejr (Ljubetovo, Zenica),
19. KADRIĆ Ahmed (Siivno, Breza),
20. KAJMOVIĆ Sejfo (Hotovije, Kalinovik),
21. KOBILICA Ibrahim (Slivan, Kakanj),
22. KOVACEVIĆ Ibrahim, (Kovačevići, Cazin),
23. KUBAT Derviš (Tršće Kakanj),
24. KURTANOVIĆ Kurtan (Baljen, Tutin),
25. LEPARA Semin (Lisičići, Konjic),
26. MAKSUMIĆ Seid (Gradska Ljubuški),
27. MALJIĆ Miralem (Vrhanja, Hadžići),
28. MORANJKIĆ Enver (Cage, Srebrenik),
29. MUHIBIĆ Redžo (Hasanovići, Konjic),
30. MUHOVIĆ Šaban (Putojevići, Foča),
31. MUJALO Salih (Donji Čažanj, Konjic),
32. MUSIC Sadik (D ubovo B rdo, K a k a n j),
33. MUSTAFIĆ Iiijaz (Kruščica, Podhum kod Ostrošca n /N),
34. RAMIĆ Rasim (Napreije, Sanski Most)
35. SA LIHOVIĆ Smajo (Tokoljaci, Srebrenica),
36. SLIPAC Esad (Glamoč),
37. SMAJLOVIĆ Husein (Obrenovci, Zenica),
38. SPAHIĆ Besim (Pojska, Zenica),
39. SPAHIĆ Kasim (Pojska, Zenica),
40. SPAHIĆ Mustafa (Puhovac, Zenica),
41. ŠIŠIĆ Hasan (Mrazovac, Bosanska Krupa),
42. TABAKOVIĆ Mehmed (Slap, Rogatica),
43. TUZLAK Ekrem (Jeleč, Foča),
44. ZAHIRAGIC Jusuf (Vrbeharje, Rogatica),
45. ZEĆO Ahmed (Sabiči, Trnovo),
46. ZOLOTA Fahrudin (Zolote, Travnik)
(Podaci objavljeni u listu Zemzem, mart, 1973., strana 32.)

Nakon položenog diplomskog ispita Kurtan ef. je za list Zemzem izjavio: "Pet godina sam se školovao da postanem ljekar ljudskih duša ...Moja je najveća želja da pomognem ljudima moga kraja koji srljaju iz grijeha u grijeh. Najveća bi mi želja bila da zbližim ljude, da iskorijenim onaj najopasniji porok koji je i dan-danas raširen… a, a to je krvna osveta. Ako mi to uspije, sigurno sam postigao svoj cilj u životu.” (Kurtan Kurtanović, Ba¬ljen, Tutin).

Pano sa učenicima generacije 1968-1973. Kurtan ef. Kurtanović, prvi red učenika, peti s desna.

ŽENIDBA
Hadžija Kurtan ef., ugledan i poštovan čovjek u svom kraju, sklopio je brak 1975. godine sa Sanijom Husejnovom Hadžić iz sela Balotića kod Rožaja. Zajedno su izrodili tri sina: Lokmana, Muharema i Enesa, kao i šest predivnih kćerki: Muzaferu, Hediju, Fazilu, Hajrušu, Adviju i Hadžeru.

Njihov dom je bio mjesto skladnog suživota punog poštovanja jednih prema drugima a pogotovo poštovanja prema njemu kao glavi porodice, gdje su ljubav i poštovanje vladali među svim članovima porodice. Hadžija Kurtan je bio cijenjen i voljen, ne samo od svoje drage žene, već i od svoje djece i unučadi, koji su s ponosom nosili njegovo ime. U tom toplom domu, svaka radost, svaka suza i svaki osmijeh su se dijelili, stvarajući nezaboravne uspomene koje će trajati zauvijek.

IMAMSKI POSAO
Nakon završetka medrese i odsluženja vojnog roka, upisao je Orijentalistiku u Prištini, a istovremeno je zasnovao svoj prvi radni odnos kao imam u Novom Pazaru, u Gazi Sinan-begovoj džamiji.
Kada je dobio posao imama u Novom Pazaru, bio je veoma ponosan na priliku da u centru Sandžaka da svoj doprinos za ono što se školovao i o čemu je sanjao još od djetinjstva.

Sinan begova džamija u Novom Pazaru (Foto arhiv: Damir Gruda)

Hadži Kurtanov babo, hadži Muslija, koji je cijeli svoj život proveo na babovini i djedovini u rodnom Baljenu, zavisio je od pomoći svog sina više nego što je želio da javno kaže i prizna. Njihova bliska veza i dugogodišnja tradicija zajedničkog porodičnog života, za jedinca sina, mladog Kurtan ef. bila su jača od privlačnosti gradske sredine, visokog društva, šanse za daljim usavršavanjem. Ostavio je mjesto imama u gradu Novom Pazaru, zatražio je od Odbora IZ-e mogućnost hizmeta svojoj vjeri u seoskom džematu u rodnom kraju i hizmeta svome babu koji je već osjetno pokazivao znake starosti.

Povratak u selo Baljen nije bio samo fizički povratak na mjesto gdje je odrastao, već i emotivno vraćanje korijenima, porodici i običajima koje je volio. Tamo je ponovo našao mir u jednostavnom životu, okružen porodičnom atmosferom, prirodom i ljudima koje je dobro poznavao. Odluka da se vrati na selo bila je ispravna, jer je znao da je podrška ocu koji ga je jedva dočekao da dođe sa školovanja, i očuvanje porodičnih vrijednosti, mnogo važnije od profesionalnih ambicija.
Povratkom u rodni kraj mladi imam Kurtan ef. je ubrzo započeo sa organizovanjem ljudi za izgradnju džamije u centru donje Pešteri u selu-mjesnoj zajednici - Delimeđu. Nemjerljiv je njegov doprinos u izgradnji ove džamije. Neumorno je radio, pribavljao materijal, nalazio majstore, radnike, animirao ljude da daju novčana sredstva.
Građevinski odbor su sačinjavali: Nurković Sinan (predsjednik). Tutić Mehmed (blagajnik) članovi Odbora: Nurković Habib, Smajlović Bejto, Leković Medžid, Kurtanović Šerif, Lekić Hazbo i Demirović Džibo. Ovdje, svakako treba posebno istaći i velike zasluge rahmeili Hakije Bilalovića, koji je prvi dao inicijativu za izgradnju džamije, ali na žalost, tragična smrt ga je spriječila da dočeka završetak započetog djela i da zajedno s dematlijama podijeli radost otvorenja džamije.

Na svečanom otvaranju džamije obratili su se Kurtan ef. Kurtanović kao imam džamije, Hajro ef. Tutić kao predstavnik Odbora IZ-e Novi Pazar, i na kraju ondašnji beogradski muftija Hamdija ef. Jusufspahić, koji je održao veoma zapaženo predavanje o kome stariji ljudi pričaju i dan danas. Toga dana Delimeđe je ugostilo mnogobrojne goste i posjetioce iz Novog Pazara, Tutina, Rožaja, Sjenice, Duge Poljane, Beograda i mnogih drugih mjesta. (Preporod, broj 21 (172). 1. – 15. novembar, 1978.)

Nakon Delimeđa, tokom svog radnog vijeka Kurtan ef. bio je imam i u selima Pružanj, Koniče i Čarovina, ali za svo vrijeme živio je u istom domaćinstvu sa svojim ocem Muslijom. U svim vjerskim objektima gdje je radio ugradio je dio sebe, pomažući izgradnju džamija i organizovanje džemata. Njegova vjerska pouka bila je najorganizovanija na području opštine Tutin na čijoj teritoriji je radio i živio.

NAJBOLJI IMAM U ODBORU IZ-e TUTIN
Vjerovao je da je obrazovanje ključno za napredak zajednice, te je ulagao mnogo vremena i truda u podučavanje djece.

Redovno je, nakon podne namaza, držao vjersku pouku. Pored obuke o namazu držao je predavanja o važnosti znanja, o tome kako su nauka i vjera neodvojive. Često je govorio – prve riječi Božije objave su “Uči” sve nauke. Učinio je nauku privlačnom djeci koristeći primjere iz svakodnevnog života. Njegov pristup bio je drugačiji - nije se zadovoljio samo prenošenjem informacija, već je podsticao radoznalost, postavljajući pitanja i izazivajući učenike da razmišljaju slobodno i “kritički”.

Vremenom, mnogi njegovi bivši učenici su postali imami u raznim mjestima i raznim džamijama u Sandžaku i šire. Njegovo nasljeđe nije se završilo samo na vjerskim školama - mnogi njegovi polaznici vjerske pouke su se opredijelili za različite profesije: učitelji, profesori medrese, ljekari, pravnici, ekonomisti. Njegov uticaj na njihove živote bio je ogroman, jer svako od njih i danas u svom sjećanju nosi lekcije koje su naučili od njega.

Često je isticao kur’anski princip da je znanje svjetlo a neznanje mrak, i da je važno dijeliti znanje sa drugima. Njegovi učenici su, prateći njegovu misao, postali uzori u svojim zajednicama, pomažući drugima da shvate vrijednost obrazovanja i vaspitanja i ličnog razvoja. Danas, kada se pogleda unazad, može se jasno vidjeti koliko je njegov trud i posvećenost oblikovala budućnost mnogih mladih ljudi.

Najbolja potvrda ovih naših riječi je odluka Odbora IZ-e Tutin, kojom se nagrađuje hadži Kurtan efendija za najbolje organizovani mekteb na području Odbora. U Preporodu, br. 6, 15. mart, 1982. godine, strana 16, glavni imam Adem ef. Zilkić, piše: “Ovom prilikom bih posebno istakao aktivnost mladog imama džemata Delimeđe, Kurtan ef. Kurtanovića, koji je pokazao mnogo želje i htijenja u svom radu. Odbor je na prijedlog vjerskoprosvjetnog referenta nagradio ovog imama skromnom novčanom nagradom od 1.000 din. za postignute rezultate u vjerskoj pouci, kao i za dobar odnos sa džematom. Ostajemo u nadi da će i ostali imami slijediti primjer ovog mladog imama.“

MUSLIHUN
Sposobnost Kurtan efendije da pomiri zavađene strane nije bila samo rezultat njegovog autoriteta kao imama, već i njegovih ljudskih, moralnih kvaliteta i poznavanja običaja i tradicije svoga kraja. Još kao mladi učenik medrese, pokazivao je sposobnost da sasluša i razumije ljude i njihove probleme, što je dokumentovano u učeničkom listu "Zemzem". Tako u broju 1-2 iz 1972. godine, na strani 16, opisuje se kako je Kurtan efendija dolazio do rješenja u sukobima između ljudi, koristeći mudrost i strpljenje.

Kao imam, nastavio je da se bavi pomirenjem odnosno muslihunskim poslom, što je često uključivalo različite situacije, od utvrđivanja međa među komšijama do najtežih slučajeva svađa, krvnih delikata i ubistava. Njegova posvećenost ovom poslu nije bila samo dužnost, već i poziv jednog vjernika koji je ispunjavao sa zadovoljstvom. Ljudi su ga poštovali zbog njegove sposobnosti da razumije njihove bolne situacije i ponudi im rješenja koja su bila pravedna, ispravna i u skladu sa Kur’anom i sunetom pejgambera Muhammeda a.s.

Zanimljivo je kako je Kurtan efendija uspijevao da stvori atmosferu povjerenja među ljudima. Mnogi su ga gledali kao posljednju nadu u trenucima kada su se konflikti i sukoba činili nepremostivim. Njegova mudrost i sposobnost da prikaže obijema stranama perspektivu i viđenje onih drugih često su rezultirali pomirenjem i vraćanjem mira u zajednicu.

Kurtan efendija je bio više od običnog imama - bio je simbol zajedništva i snage ljudske volje da se prevaziđu razlike. Mnogi i danas nakon njegove smrti pričaju anegdote i dive se autoritetu koji je bio stekao tokom svog rada i života. Njegov doprinos pomirenju i izgradnji poštovanja među prijateljima, komšijama, džematlijama, mještanima ostaje inspiracija mnogima, a njegovo nasljeđe živi kroz vrijednosti koje je promovisao tokom svog života.

HADŽ
Hadž je jedan od pet stubova Islama i predstavlja obavezu svakog imućnog muslimana koji je sposoban da ga izvrši barem jednom u životu. To je putovanje u Meku, koje se obavlja svake godine tokom mjeseca Zul-hidždže, i obuhvata niz obreda koji simbolizuju predanost Stvoritelju svjetova i zajedništvo među vjernicima.

Hadž, 2014. godine: hadži Kurtan ef. nosi sandžački bajrak

Kada govorimo o hadžijama, posebno je zanimljivo kada se spomene neko ko je imao privilegiju da obavi hadž više puta. Naš hadži Kurtan ef. koji je za sebe, i kao bedel za druge, išao na hadž više od 20 puta, je zaista poseban primjer posvećenosti i duhovne snage. Njegov put nije bio samo fizičko putovanje, već i duhovno osvježenje koje ga je oblikovalo i obogatilo.

Svaki put kada bi išao na hadž, doživljavao bi nova iskustva, upoznavao nove ljude i produbljivao svoje razumijevanje vjere Islama. Propisani obredi kao što su tavaf (obilaženje Kabe), stajanje na Arefatu i bacanje kamenčića na džemeratima, nisu bili samo formalnosti, već duboka duhovna iskustva koja su ga vraćala u doba Poslanika Muhammeda a.s. i povezivala s njegovom tvrdom vjerom i ummetom do današnjih dana.
Njegova predanost i ustrajnost u obavljanju hadža svjedoče o dubokom duhovnom pozivu i želji da se približi Allahu dželle šanuhu. Jedne prilike sam se našalio s njim i rekao mu: “Hadžija, ne znam koliko puta si obavio hadž, ali može se reći da od svih mjesta koja si najviše posjećivao u životu bila su to dva harema – Mekka i Medina”.

POLITIČKO ANGAŽOVANJE
Hadži Kurtan ef. je imao značajnu ulogu i u osnivanju Bošnjačkog pokreta tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Njegov doprinos političkom organizovanju Bošnjaka na Pešteru ogledala se u kulturnom, nacionalnom i političkom animiranju ljudi na promovisanju zajedništva među Bošnjacima i svim ljudima kao Božijim stvorenjima. Njegov doprinos u tom periodu bio je ključan za jačanje identiteta i borbu za prava Bošnjaka. U takvim trenucima, ličnosti poput njega su imale veliki uticaj na ljude, na zajednicu i njene ciljeve. Hadži Kurtan ef. je bio poznat po svojoj sposobnosti da inspiriše ljude i podstakne ih na aktivizam, a njegov doprinos je uključivao i edukaciju o važnosti političkog angažmana, kao i očuvanju i promovisanju tradicionalnih identitetskih vrijednosti.

Osnivanje bošnjačkog pokreta devedesetih godina prošlog vijeka značajno je uticalo na društveno-političku situaciju u Sandžaku. U tom kontekstu, Bošnjačko nacionalno vijeće je tada pokrenulo inicijativu za formiranje Mešihata islamske zajednice Sandžaka s ciljem jačanja institucionalnog okvira za muslimane-Bošnjake u ovom regionu. Kurtan efendija, kao istaknuta figura u toj inicijativi, imao je ključnu ulogu u organizaciji i mobilizaciji vjernika na Pešteru kako bi se osiguralo da Mešihat bude što više reprezentativan i funkcionalan. Njegova posvećenost i angažman doprinijeli su jačanju zajednice kroz okupljanje i organizovanje vjerskih aktivnosti, vjerskih skupova, kao i kroz pružanje duhovne i vjerske podrške vjernicima.

Formiranje Mešihata imalo je za cilj da obezbijedi efikasnije vođenje islamskih poslova u Sandžaku, uključujući obrazovanje, društvenu i državnu pomoć i vjerske aktivnosti. Ovaj korak je bio važan ne samo za muslimane u Sandžaku, već i za očuvanje kulturnog identiteta Bošnjaka u tom periodu turbulentnih političkih promjena. Takođe, činjenica je da je nakon raspada SFRJ i rastakanja Islamske zajednice Jugoslavije, svrha osnivanja Mešihata Sandžaka bila ponovno organizaciono povezivanje sa IZ-e i Rijasetom u Bosni i Hercegovni. U jednom periodu hadži Kurtan ef. bio je i član Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka.

PENZIONISANJE
Iako se dosta rano formalno penzionisao, hadži Kurtan ef. nikada nije prestao da radi na putu Islama. I dalje je držao džamije. Pozivali su ga ljudi svojim kućama da drži predavanja na posejedcima, da uči Kur'an, mevlud, da obavlja šerijatska vjenčanja, uči dovu povodom sunneta i nekih drugih svečanosti.

Slobodno se može reći da je u svom poslu bio istinski mudrac i izvor znanja. Njegov muhabet bio je poseban, a svaka rečenica nosila je duboku pouku. Njegove riječi su bile prožete praktičnim iskustvom i mudrošću koju je stekao tokom svog sedamdesetjednogodišnjeg života.

Volio sam sjedeti, slušati i učiti na sijelima na kojima su se družili moj babo Harun, i hadži Kurtan efendija, kao i hadži Nusret-Nuke efendija. Pričalo bi se o vjeri, o vremenu Poslanika a.s. o stanju ummeta, u narodu, o starim i novim vremenima, o običajima i tradicijama koje su se prenosile s koljena na koljeno. U tim trenucima, sve brige su nestajale, a svijet mi se činio mjestom punim nade i ljepote.

Kada bi njihov školski drugar Sulejman ef. dolazio iz Sarajeva, atmosfera je postajala još živopisnija. Kao medresant i sociolog, a uz to i dobar poznavalac djela Gazalije, Ibni Arebija, Dželaludina Rumija i dr. Sulejman ef. bi dodatno obogaćivo njihove razgovore. Bilo je interesantno kako bi jedan od njih nešto govorio, a onda ga drugi dopunjavali ali skoro neprimijetno – bez „konflikta“. Svaki njihov muhabet bio je poučna lekcija, a ja sam se trudio da upijem svaku reč.
Iz njihovih muhabeta sam naučio koliko je važno slušati i razumjeti sagovornika, kao i vrijednost zajedništva i međusobnih konsultacija.

Sećam se i smijeha, koji je često ispunjavao njihove razgovore dok su se prisjećali svojih mladalačkih dana, pogotovo sjećanje na njihove dane u internatu medrese.

PRESELJENJE NA AHIRET
Hadžija Kurtan ef., preselio je na Ahiret 01. 05. 2024. godine. Dženazu namaz u Novom Pazaru u haremu Bor džamije predvodio je njegov najstariji sin Lokman. U rodnom Baljenu drugu dženazu mu je predvodio njegov dugogodišnji ahbab šejh Ismail ef. Ahmetagić iz Sarajeva. Ukopoan je na mezarju u selu u kojem je rođen i u kojem je proveo ovozemaljski kratki život. U mezar su ga spustili sinovi: Lokman, Muharem i Enes, i Nurija Vesnić njegov dugogodišnji ahbab i prijatelj iz Goražda. Ovim tekstom smo htjeli prikazati dio života hadži Kurtan efendije. U budućnosti biće još radova, knjiga i monografija koje će istraživači pisati o njemu i njegovom doprinosu zajednici ako Bog da. Njegov život zaslužuje da bude istražen i prenesen budućim generacijama, kako bi se očuvala sjećanja na njegove vrijednosti i borbu za islam. Allahu moj smiluj se hadži Kurtan efendiji, oprosti mu grijehe i uvedi ga u džennet među tvoje iskrene robove. INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADŽIUN!