Teme
BOSANSKI BRILIJANTI U DIJASPORI
NOVLJANKA SANDRA GRUDIĆ DOKTORIRALA U AMERICI NA TEMU: „KOMŠILUK I KOMŠIJSKO NASILJE U BOSANSKOM NOVOM, 1991. – 1995.“
|
|
Autor: Ferhat Korajac
Objavljeno: 16. February 2025. 13:02:15
BOSANSKI BRILIJANTI U DIJASPORI: Novljanka Sandra Grudić u petak, 14.02.2025., nakon pet godina priprema i rada, u Americi odbranila doktorsku disertaciju, na temu: „KOMŠILUK I KOMŠIJSKO NASILJE U BOSANSKOM NOVOM, 1991. – 1995.“
Još jedan bljesak bosanskohercegovačke mladosti u dijaspori. Novljanka Sandra Grudić od jučer je doktor historijskih nauka. Rođena je u Bosanskom Novom, na Dan mladosti, 25. maja 1980. godine. Jučer je na Sveučilištu Clark, u Worcester, Massachusetts, na njihovom Institutu Strassler Center za studije holokausta i genocida, odbranila doktorsku disertaciju.
Punih pet godina pripremala je naučni rad iz historije, pod nazivom “Komšiluk i komšijsko nasilje u Bosanskom Novom, 1991-1995.” Veliku pomoć imala je od svog mentora prof. Thomasa Kühne i Ken MacLean, s tog Clark Universiteta, te drugih akademika. Sandra ističe da je neizmjernu pomoć imala i od mnogih svojih Novljana i Blagajaca. Na stotine njih neposredno su dali video i audio izjave, ponudili fotografije, dokumente... Oni su joj, kako kaže, doživotni prijatelji: Almir Ibrišimović, Emina Ljubijankić i Mirjana Todić, bili su često uz nju i s njom. Posebnu zahvalu upućuje Nijazu - Braci Kapetanoviću i drugima, koji su tjednima strpljivo odgovarali na njena „mučna“ pitanja, zatim Selim Satko Burzić, Senad Grudić, Samir Šabić, Bekir Alić, Selim Ekić, Bekira Eskić, koji su joj uvijek bili spremni pomoći u snalaženju u općinskoj zgradi, po gradu, selima, mahalama i sokacima. Kaže, ima ih mnogo još i svima im upućuje veliko hvala. No, ističe njojzi najvažnije ljude, - mamu Borku i rahmetli oca, Hajru. Uvijek si bili uz nju i nijednom nisi posumnjali u njene sposobnosti ili bilo koji od njenih životnih izbora.
Raritet u svemu tome jeste i taj što je Sandra prva osoba koja je na tom Institutu obradila temu u vezi s genocidom u Bosni devedesetih.
Inače, Familija Grudić iz bosanskonovskog ratnog vihora izašla u junu 1993. godine. Otišli su za Njemačku, u Saarbrücken. Godine 1998. životni put ih odvodi u Sjedinjene Američke Države, od tada, pa sve do danas, Sandra je po školama i univerzitetima. Četverogodišnji fakultet na University of South Florida, smjer edukacija u društvenim naukama završila je 2003. Kao profesor historije, sociologije, i epistemologije, radi u raznim srednjim školama, uključujući i dvogodišnji boravak i rad u Kuwaitu. Na American Public Univerzitetu 2007. godine magistrira na političkim naukama, s koncentracijom iz komparativne politike. No, i to je malo za ambicioznu i izuzetno talentiranu Sandru, te se 2020. ponovo vraća u studentske klupe. Primljena je na Clark University, u Worcester, Massachusetts za program doktorata iz historije, gdje je stekla titulu doktora. Od prošle godine radi na Harvard University, za njihov Davis Center za ruske i euroazijske studije.
Sada kada u džepu ima doktorat i dalje u njenom fokusu ostaje mikropovijest masovnog nasilja – kako, zašto i u kojoj mjeri društveni i psihološki faktori transformiraju ljude iz dobrih susjeda u potencijalne počinitelje nasilja. Također je i dalje strastveno posvećena prikupljanju svjedočanstava preživjelih rata i genocida u Bosni i Hercegovini.
Inače, sve Grudiće s bosanskonovske općine, ponajviše ih je u Blagaj Rijeci i Blagaj Japri, poznajem. Sandru, kao najpoželjniji bosanski dragulj i njene roditelje Hajrudina – Hajru i Borku, još dublje i bolje. Naime, rahmetli Hajro, prosvjetni radnik i pravnik, jedno vrijeme bio je direktor Radio Bosanskog Novog, u kojem sam ja radio do početka posljednjeg rata u BiH. Predivna osoba, intelektualno, ljudski, pun plemenitosti. Vezalo nas je osim prijateljstva, kolegijalnosti i djeca. Moja Sandra, s njegovom Sandrom, isto godište, u 5. osnovne škole išli zajedno, a mi kao „brižni“ roditelji ponekad na roditeljskom sastanku bili. I moja Sandra odličan đak bila, ali njegova ekstra, u svemu. Čudo od djeteta, takva i ostala. Borka, njena mati, tiha, fina, brižna... Više vodila brigu o drugima nego o sebi. Radila kao socijalna radnica. I za sestru Sandrinu, sve pohvale, ne pada iver daleko od klade.
Čestitke za Sandru i respekt!
Preporučujemo uz povod odbrane doktorske disertacije, da pogledate video koji je objavljen 2019.:
Još jedan bljesak bosanskohercegovačke mladosti u dijaspori. Novljanka Sandra Grudić od jučer je doktor historijskih nauka. Rođena je u Bosanskom Novom, na Dan mladosti, 25. maja 1980. godine. Jučer je na Sveučilištu Clark, u Worcester, Massachusetts, na njihovom Institutu Strassler Center za studije holokausta i genocida, odbranila doktorsku disertaciju.
Punih pet godina pripremala je naučni rad iz historije, pod nazivom “Komšiluk i komšijsko nasilje u Bosanskom Novom, 1991-1995.” Veliku pomoć imala je od svog mentora prof. Thomasa Kühne i Ken MacLean, s tog Clark Universiteta, te drugih akademika. Sandra ističe da je neizmjernu pomoć imala i od mnogih svojih Novljana i Blagajaca. Na stotine njih neposredno su dali video i audio izjave, ponudili fotografije, dokumente... Oni su joj, kako kaže, doživotni prijatelji: Almir Ibrišimović, Emina Ljubijankić i Mirjana Todić, bili su često uz nju i s njom. Posebnu zahvalu upućuje Nijazu - Braci Kapetanoviću i drugima, koji su tjednima strpljivo odgovarali na njena „mučna“ pitanja, zatim Selim Satko Burzić, Senad Grudić, Samir Šabić, Bekir Alić, Selim Ekić, Bekira Eskić, koji su joj uvijek bili spremni pomoći u snalaženju u općinskoj zgradi, po gradu, selima, mahalama i sokacima. Kaže, ima ih mnogo još i svima im upućuje veliko hvala. No, ističe njojzi najvažnije ljude, - mamu Borku i rahmetli oca, Hajru. Uvijek si bili uz nju i nijednom nisi posumnjali u njene sposobnosti ili bilo koji od njenih životnih izbora.
Raritet u svemu tome jeste i taj što je Sandra prva osoba koja je na tom Institutu obradila temu u vezi s genocidom u Bosni devedesetih.
 |
Inače, Familija Grudić iz bosanskonovskog ratnog vihora izašla u junu 1993. godine. Otišli su za Njemačku, u Saarbrücken. Godine 1998. životni put ih odvodi u Sjedinjene Američke Države, od tada, pa sve do danas, Sandra je po školama i univerzitetima. Četverogodišnji fakultet na University of South Florida, smjer edukacija u društvenim naukama završila je 2003. Kao profesor historije, sociologije, i epistemologije, radi u raznim srednjim školama, uključujući i dvogodišnji boravak i rad u Kuwaitu. Na American Public Univerzitetu 2007. godine magistrira na političkim naukama, s koncentracijom iz komparativne politike. No, i to je malo za ambicioznu i izuzetno talentiranu Sandru, te se 2020. ponovo vraća u studentske klupe. Primljena je na Clark University, u Worcester, Massachusetts za program doktorata iz historije, gdje je stekla titulu doktora. Od prošle godine radi na Harvard University, za njihov Davis Center za ruske i euroazijske studije.
Sada kada u džepu ima doktorat i dalje u njenom fokusu ostaje mikropovijest masovnog nasilja – kako, zašto i u kojoj mjeri društveni i psihološki faktori transformiraju ljude iz dobrih susjeda u potencijalne počinitelje nasilja. Također je i dalje strastveno posvećena prikupljanju svjedočanstava preživjelih rata i genocida u Bosni i Hercegovini.
Inače, sve Grudiće s bosanskonovske općine, ponajviše ih je u Blagaj Rijeci i Blagaj Japri, poznajem. Sandru, kao najpoželjniji bosanski dragulj i njene roditelje Hajrudina – Hajru i Borku, još dublje i bolje. Naime, rahmetli Hajro, prosvjetni radnik i pravnik, jedno vrijeme bio je direktor Radio Bosanskog Novog, u kojem sam ja radio do početka posljednjeg rata u BiH. Predivna osoba, intelektualno, ljudski, pun plemenitosti. Vezalo nas je osim prijateljstva, kolegijalnosti i djeca. Moja Sandra, s njegovom Sandrom, isto godište, u 5. osnovne škole išli zajedno, a mi kao „brižni“ roditelji ponekad na roditeljskom sastanku bili. I moja Sandra odličan đak bila, ali njegova ekstra, u svemu. Čudo od djeteta, takva i ostala. Borka, njena mati, tiha, fina, brižna... Više vodila brigu o drugima nego o sebi. Radila kao socijalna radnica. I za sestru Sandrinu, sve pohvale, ne pada iver daleko od klade.
Čestitke za Sandru i respekt!
Preporučujemo uz povod odbrane doktorske disertacije, da pogledate video koji je objavljen 2019.:
