U izdanju Javne ustanove „Ratkovićeve večeri poezije“ iz Bijelog Polja od nedavno je pred čitaocima u Crnoj Gori o regionu zbirka priča poznatog crnogorskog književnika i publiciste sa Cetinja Božidara Proročića pod nazivom „Konjanik tame“. Riječ je o dvadest i dvije priče širokog tematskog raspona, koje su, sva je prilika, nastajale u dužem vremenskom periodu. Takva vremenska činjenica uobličava jednu od značajnih karakteristika ove knjige budući da ocrtava tragove spisateljske evolutivnosti Božidara Prororočića. To se gotovo otvoreno očituje kroz tematske varijacije koje su zaokupljale njegovu spisateljsku pažnju kroz različite etape interesovanja i stvaralačke imaganicije.
Naviknuti na njegovu izuzetnu stvaralačku plodnost kroz brojna publicistička djela sa različitim tematskim preokupacijama, eseje, osvrte i angažovane tekstove koji skreću pažnju crnogorske i regionalne javnosti, Božidar Proročić je eksponiran kao markantan stvaralac na planu afirmacije univerzalnih ljudskih i društvenih vrijednosti, odnosno onoga što se u Crnoj Gori prepoznaje pod kolokvijalnom sintagmom „čojsko i sojko“. Bez sumnje, ključ etičke spisateljske dosljednosti Proročić čvrsto drži u rukama i kada je riječ o najnovijem proznom literarnom ostvarenju. Naime, u knjizi „Konjanik tame“ razvija koncentrične krugove naracije u kojima prepoznajemo nekoliko srodnih tematskih cjelina koje zapravo struktuiraju zbirku priča o kojoj je riječ.

Nadahnut viteštvom svoga zavičaja i mudrošću lovćenskih visina, napojen predanjima, mitovima i legendama svoga okruženja, koji su očigledno od ranog djetinjstva zaokupljale njegovu radoznalost kao osobe već predodređene da perom sebe legitimiše, Proročić u prvi plan čitalačke percepcije stavlja tradicionalne vrijednosti crnogorskog čovjeka – ljudskost, prijateljstvo, kumstvo, čojstvo i hrabrost nad sobom i drugima. Sve to povezuje spontana, prirodna i pitka priča koja otiče sa izvora života, nekada davnašnjeg, iskonskog i arhetipskog, a s vremena na vrijeme Proročićeva naracija nas vezuje za današnje vrijeme i njegove izazove.

Božidar Proročić zbirku priča „Konjanik tame“ podastire kroz četiri tematske cjeline. Okosnicu i pripovjedački temelj knjige, koja će bez sumnje predstavljati zapaženu proznu literaturu na književnoj sceni Crne Gore i regiona, čine nesvakidašnja, ne rijetko i uzbudljiva, životna iskustva naratora ovih kazivanja, koja su data u prvom licu jednine, tako da djeluju posve prirodno i spontano. Jezik je jasan, prijemčiv, sa svedenom stilskom organizacijom. U suštini priče donose etičke i filosofske poruke i nadasve životne vrijednosti literarizovane alhemijskim umijećem i transponovane u književne tekstove kao tragove naših sudbina.

Knjigu otvara priča „Molitva u magli“ koja čitaoca današnjeg vremena uvodi u davnašnje kanone tradicije, kumstva, običaja, svetaca i narodnih vjerovanja, s nadom da ćemo poniranjem u vrijednosti minulih vremena izvući makar neku od pouka koja neće drastično odudarati od matice ovovremenog življenja. Naravno, svaka od Proročićevih priča ima slojevite poruke i vrijednosti imanentne magiji čitanja, te zbog toga zbirka priča zaslužuje posebnu čitalačku pažnju i intelektualnu posvećenost.

U istom tematskom ciklusu, istina izmještanjem radnje u drugo vrijeme i ambijent, u pripovijesti pod naslovom „Pismo“, odslikavajući kolonizaciju ljudi sa naših prostora i navikavanje na životne okolnosti u novoj sredini, Proročić, kroz vješto postavljanu narativnu mrežu, u fokus ponovo stavlja etički ideal i uneverzalne vrijednosti poštenja i ljudskosti. Stoga se i ova priča može uzeti kao paradigma moralnosti, odnosno životna pouka da se u ovozemaljskom životnom trajanju valja držati etičkih normi čak i u okolnostima kada vam se učini da vam može i drugačiji biti.

U skokovitoj vremenskoj perspektivi, kroz još jedan pripovjedački medaljon, odnosno kroz priču pod naslovom „Koliba u planini“, Božidar Proročić nanovo potvrđuje svoj moralni spisateljski kredo, osnažujući poznatu aksiomatsku postavku da bez unverzalnosti zapravo nema umjetnosti. U priči o kojoj je riječ, kroz fabularni sažetak obuhvata spasavanje bespomoćnog turskog oficira zatečenog u životnoj opasnosti, luk naracije se ponovo penje do nivoa da visoko uzdiže čojstvo i vrlinu.

Čini se da svega tri sekvence iz inače obimnijeg narativnog opsega zbirke priča „Konjanik tame“, koje su iz razumljivih razloga date u najracionalnijem formatu, ipak dovoljno jasno i posve uvjerljivo ukazuju na književne, etičke i sociokulturne vrijednosti Proročivoćevog štiva koje je pozicionirano u tematskoj cjelini na koju je prethodno skrenuta pažnja.

U smisaonoj i sadžinskoj skladnosti sa vrijednostima i osobenostima koje smo segmentarno osjenčili kao polje etike, čojstva i ljudkosti nadovezuje se tematska cjelina u kojoj Božidar Prororočić literarno eksponira multikulturalnost, po čemu je inače odveć poznat crnogorskoj i regionalnoj javnosti. Istina, riječ je o uslovnoj karakterizaciji. Imeneovanje jednog dijela Proročićeve knjige multikulturalnom prozom na prvo zapažanje može izgledati beslovesno, budući da su kultura i umjetnost univerzalni fenomeni. Međutim, kako sociologija kulture i društveni tokovi naših prostora i vremena u kojem živimo s pravom ukazuju na diferencijacije i nijansiranja takvoga tipa u kulturi i umjetnosti, percepcija ove vrste ipak može imati smisao. Dakle, multikulturalno angažovanje Božidara Proročića je odlika njegovog stvaralačkog i ljudskog ontosa koju godinama unazad velikodušno stavlja na raspolaganje čitaocima njegovih publicističkih i književnih ostvarenja. Praveći žive veze između života i literature, znajući za Proročićeva iskustva vezana za bliske veze sa Bihorom i Bihorcima, prosto ni u književnom odrazu nije mogao da odoli a da taj, za njega očigledno magični kutak dunjaluka, ne uključi u sopstvenu literarnu fikciju. I to jeste vrijedno posebne pažnje. Makar kao dio dobrih spisateljskih namjera i umjetničkog transponovanja onoga što životno iskustvo donosi. I umjesto zaključka - kada je riječ o jasno multikulturalnom tematu u knjizi priča „Konjanik tame“, naročito u aktuelnom sociokulturnom i društvenom kontekstu, treba naglasiti još jednu vrijednu osobenost Proročićevog književnog angažmana - objedinjavanje kulturnog i duhovnog prostora Crne Gore i međuuticaj književnih tradicija.

U pričama „Bihor mog djetinjstva“, „Gost je ovdje svetinja“ i „Tvrđava“, uz naracije koje reflektuju pojedine aspekte i danas aktuelne bihorske zbilje, odslikavaju se lica i naličja davnašnjice Bihora, koja se došla kao plod Proročićeve književne imaginacije i stvaralačkih premisa kako je nešto bilo ili je moglo biti... I sve su to legitimni književno-stvaralački postupci sa kojima se staje pred čitaoce.

U još jednom analitičkom uvidu u tematske slojeve zbirke priča „Konjanik tame“, kroz govor svojih naratora identifikujemo Proročića kako ulazi u vrtove života, mladosti i ljubavi. Svakako radi se o očekivanoj fabulaciji vedrije strane života budući da je riječ o životno mladom autoru, od kojeg s pravom očekuje da se refleksima književnog uključivanja spusti u vrela sokova života, životnih radosti, čežnji i radosti mladovanja. Ovo tim prije ako je osnovana pretpostavka da su priče uklopljene u korice ove zbirke nastajale u dužem vremenskom periodu, što zapravo znači da su nastajale u zamahu pune mladosti autora. No, uprkos i takvoj okolnosti, priče inspirisane ovim temama date su sa puno smisaonosti, decentnosti i metafizičke obuzetosti.

„Ljubavna kopija“, „Mjesečev san“, „Nostalgija“ i „Jeza mladog kapetana“ naslovi su priča koji dodatno motivišu da se knjiga „Konjanik tame“ nađe pod širokom čitalačkom pažnjom budući da svojim sadržajem, vrijednostima i autorskom originalnošću zaslužuje pažnju čitalačke javnosti..
U pripovjedačkom kaleidoskopu „Konjanika tame“ treba najzad markirati i tematski sloj u kojem su pozicionirane priče sa okrutne i opskurne društvene pozornice. Pripovijesti koje nose tegobu života, delikatne i nekada opsane životne situacije u kojima i sami život zna da bude ulog. Našavši se između odbrane oficirske časti i odnosa prema životu rođenog djeteta, jedan od Proročićevih junaka žrtvuje sina... Otkrivaju to redovi priče „Sin pukovnika Vernera“.

Na kraju, osvrt koji je pred vama nema ambiciju da konvergira sa na našim prostorima odavno poznatim „kultom pozitivne recenzije“ već da odškrine vrata intelektualne radoznalosti za knjigu koja će nesumnjivo obogatiti čitalačko iskustvo i otvoriri nove horizonte percepcije pisane umjetnosti.
Renomirani izdavač knjige priča Božidara Proročića „Konjanik tame“, kakve su bez sumnje „Ratkovićeve večeri poezije“, svojvrsni su zaštitni znak dobre literature.