U devedesetoj godini života, u subotu, 28. decembra ove godine na bolji svijet preselilaje Sejda Halać, rođ. Pandžić, majka heroina koja je tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.- 1995. godine, u jednom danu, trojica njenih sinova položili život za domovinu: Rifet, Fikret i Halil, dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”.

Oni su poginuli 26. aprila 1993. godine u jednoj od bitaka na brdu Nabožić. U znak sjećanja na ove heroje jedna od vogošćanskih ulica nosi ime “Braće Halać”.

- Čim sam pred vratima vidjela neke od poznanika mojih sinova, bez ijednog od njih, znala sam da se nešto desilo, pričala je svojevremeno Sejda o trenutku kada su joj došli javiti za tužnu vijest. Znala sam da je neko od njih pogino. Pitala sam kojeg sam sina izgubila. Nakon dugog ćutanja kroz suze su mi rekli svu trojicu nano. Tog trenutka i ja sam umrla i sve ove godine nakon agresije na našu zemlju ja više ne živim. Nedugo potom, i moj muž, od tuge za sinovima preselio je na Ahiret. Sinovi Halil i Rifet bili su oženjeni i imali su porodice. Iza Halila ostali su supruga Esma i četiri kćerke: Halida, Esmira, Eldina i Elmina, a iza Rifeta supruga Redžiba, sin Senid i kćerka Senida. Fikret je još bio momak. Sva trojica su ukopani na Šehidskom mezarju u Brezi, jedino je moj suprug Alija ukopan u Kaknju.Da nije snaha i unuka, koji me paze, teško bih ostala u pameti.


Oni koji su navraćali do nje govore kako je s ljubavlju na zidovima svoje sobe čuvala fotografije svojih sinova i supruga. Kažu d se teško mirila sa tim da ih je zauvijek izgubila. Njen pogled, sve ove godine unazada, stalno je letio ka prozoru nadajući se da će putem do njene kući stići neki od njenih sinova.

Njen san da se, na boljem svijetu, sretne sa njima konačno se ostvario.

Dženaza ovoj heroini obavit će se u ponedeljak, 30. decembra ove godine, poslije Ikindije namaza (14,15 saati) na vogošćanskom mezarju u Tihovićima.

Tevid će se istog dana, poslije Ikindije namaza, proučiti u džamiji Tihovići.