Čitajući rukopis zbirke poezije Asima Delića, Tamo gdje se nebo zlati, ne mogu, bar na trenutak, da se ne izmaknem tamo preko dalekih mora i gora, odakle se glasnije, iskrenije i sa više duše voli Bosna. Pjesnik ne robuje formi niti nekim propisanim dimenzijama koje sputavaju izričaj duše, već se svim svojim bićem, duhom posebno, predaje suštini napisanog. Potpuno predan poeziji, ogoljen od želje za modernizmom koji u biti sadrži pohlepu, strast, slavu i želju, plete ogrtač. To što njegova sufijska duša cijedi preko osušenih usana, da nam valja utihnuti kako bi jasnije čuli, uvjerljivo i nadasve potrebno svakom ko dušu ćuti u vlastitim njedrima, zavređuje predanost.

U pjesmi Igra najljepših boja, pjesnik u stihovima poručuje: “Istok nam poklanja igru/najljepših boja/to sviće zora…” Otkrivajući iskonsko rađanje novog života, proljeće udahnuća koje najavljuje početak ali i potvrđuje kraj koji će svakome i svemu doći na ovom svijetu koji nije vječan, makar se egoistično, pohlepno, faraonski u zlato okivali.

Kroz sedam cjelina u rukopisu pjesnik nas zapljuskuje stihovima ljubavi, prema dragoj, prema domovini Bosni i nadasve prema Bogu čijem stvaranju dugujemo zahvalnost i vječito divljenje.
Na primjer u pjesmi Pored nas je rijeka tekla:

„Cvijet vjernosti dao sam ti, iskrenošću koja plamti, ipak, ostah sam!...”, pjesnik nas poput Muse Ćazima Ćatića ušetava u perivoje najčišće ljubavi dženetskog mirisa i ovosvjetske slabosti koju svaki čovjek bar jednom osjeti, odboluje i veže u sjećanje do izdisaja.

Neću se baviti dubljom analizom kako ne bih otkrio sadržajnost koju svaki čitalac ponaosob treba otkrivati. Samo ću kazati da me čitanje rukopisa zbirke poezije Asima Delića, Tamo gdje se nebo zlati odvelo u drevni grad Konju gdje možda nikada neću stići a imam želju, i tamo sjedim pored turbeta dragog pjesnika u Noći vjenčanja, slušajući zvuke naja u ihramu duše čistom od dunjaluka.
Uvjeren da je rukopis napisan nadasve iskreno, bez želje za dopadanjem po svaku cijenu, već poput izvora vode u pustinji da čeka žednog putnika ma koliko trebalo dugo, zbirka poezije Tamo gdje se nebo zlati, zasigurno će pojiti mnoge duše žedne lijepe riječi.