MOJE PISMO NETANYAHUU: Kada sam u novembru 2023. na samom početku izraelske agresije na Gazu nedvosmisleno i neupitno napisao da jevrejska država provodi genocid nad Palestincima, malo je tada bilo medija u zemlji i svijetu koji bi htjeli stati iza ovakvog mišljenja. Prestižne novine Oslobođenje, dobitnik 14 nagrada za svoj pošteni medijski rad, stale su iza svog kolumniste i objavile njegovo mišljenje da se radi o genocidu o kojem se tada još nije govorilo, što je bilo u kontri sa izraelskom a posredno i sa zapadnom politikom. U najkraćem, kao bivši savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića napisao sam jedno pismo izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, u kojem sam mu otvoreno rekao da će doći dan kada će morati da stane na optuženičku klupu i da strepi za počinjene grijehe u „svetoj zemlji“, za suze i bol hiljada majki kojima su ubijena ili ranjena njihova djeca, za smrt brojnih nevinih ljudi (sada više od 45.000, iako je broj vjerovatno veći), za genocid nad tim drevnim narodom. Palestinci su bili krivi samo zato što su preživjeli okupaciju svoje zemlje koja je započela prije 75 godina i nastavili da obitavaju na njoj u koncentracionom logoru na otvorenom po cijenu pȁsjeg života. Iako još nije osvanuo taj dan u glavama mnogih ljudi sada sve više sazrijeva uvjerenje da se ovom tiraninu, modernom Neronu, mora suditi. Nema tome mjesec dana, a iz Haaga je stigla vijest da je Međunarodni krivični sud (ICC) izdao nalog za hapšenje izraelskog premijera Netanyahua i bivšeg ministra Gallanta „za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine“. Iako malo ko vjeruje da će Netanyahu završiti iza rešetaka, ipak ne bih bio u koži ovom zločincu kao ni drugim izraelskim osumnjičenicima koji se sada moraju „peći“ na vatri neizvjesnosti da li će završiti pred licem pravde kao njihove ratne kolege i ubice iz srpskog naroda u BiH Karadžić, Mladić i drugi (zločinci su zabilježeni na platformi Bošnjaka). Zna se da Izrael nikako ne želi Palestince u istoj kući, ni pod kakvih uslovima. Pošto su ih istjerali sa njihove zemlje i naselili njihove kuće i oteli njihove maslinjake (Zapadna obala), sada ih nazivaju životinjama (kako je njih nekada trerirala nacistička Njemačka) koje treba pobiti, a izraelski ministar Amihai Eliyahu kojemu se očito ne dopadaju spora ubijanja Palestinaca predložio je da Izrael upotrijebi atomsku bombu.

JUŽNA AFRIKA PREDVODI SLOBODNI SVIJET: Za ratne zločine Izraelci imaju „amin“ od većine zapadnih vlada (ne smiju se pjevati pjesme, demonstranti se rastjeruju i hapse), sa izuzetkom Španije, Norveške i zemlje o kojoj ću u nastavku da pišem malo detaljnije, a riječ je o Irskoj, koja je zajedno sa rečenim 22. maja službeno priznala Palestinu kao državu. I prije toga Irska je uputila svoju intervenciju u tužbi za genocid protiv Izraela pred ICJ što je odraz dugotrajne solidarnosti ove zemlje s Palestincima. Nakon što je Južna Afrika (JAR) u januaru ove godine zatražila pokretanje pravnog postupka tvrdeći da su izraelska „djela i propusti…genocidnog karaktera, jer su počinjeni s namjerom… da unište Palestince u Gazi..." ICJ nije optužio Izrael za genocid, ali je naredio cionističkoj državi da „preduzme sve mjere...„kako bi spriječio genocidna djela. Ni to nije pomoglo. Izrael je nastavio sa istom ili čak većom žestinom da čini ratne zločine i urbicid u Gazi, pa je ponovo intervenirala ova zemlja koja je šampion slobode u svijetu. Sve bez rezultata, da bi JAR ponovo 16. maja intenvenirala kod ICJ, a 15-člani Tribunal je u maju naredio Izraelu, po treći put, da zaustavi ofanzivu na grad Rafah na jugu Pojasa u cilju obuzdavanja broja poginulih i ublažavanja humanitarnih patnji, gdje je broj ubijenih prešao (tada) 44.000. Kako ni to nije dalo rezultate JAR je 28. oktobra ICJ-u podnijela detaljan dosije protiv Izraela u kojem je rečeno da “ovo nije samo vjerojatan slučaj genocida, već da je zapravo genocid“. Tuženi Izrael će morati da podnese kontraargumente do 28. jula sljedeće godine... I to će se produžiti možda nekoliko godina, ali ohrabruje podatak da se više od 30 zemalja, (kao Kolumbija i Španija npr), umješalo u spor na strani JAR. Irska je u svoju intervenciju uključila argument da bi se izraelsko blokiranje pomoći u hrani za Gazu moglo smatrati činom genocida. Posebno je značajno što Irska, kao članica EU, daje bezrezervnu pomoć Palestini. Ove dvije države su razvile veliko međusobno prijateljstvo koje se temelji na podjarmljivanju koje su u svojim historijama doživjeli i jedni i drugi.

IRSKI HOMMAGE SLOBODI. Irska je bila više od 800 godina anglonormanska kolonija. Britanci su je na kraju podijeli 1921. godine, a Ulster koji se nalazi na sjeveru Otoka, naseljen je protestantima, promijenjena mu je nacionalnu strukturu, pa je kao „protestanska država“ ostala dijelom UK. Na drugoj strani Britanci koji su u to vrijeme bili nemilosrdni tlačitelji u Palestini i drugamo, smatrali su da bi i Židovi morali imati svoj „nacionalni dom“ unutar historijske Palestine (Balfurova deklaracija) i to su proveli u život. UN su 1947. predstavili plan o podjeli ovog teritorija na Palestinu i Izrael do čega nikada nije došlo, jer je u izraelsko-arapskom ratu pobijedila cionistička država. Nakon novog arapsko-izraelskog rata 1967. u Irskoj je došlo do promjene političkog raspoloženja u korist Palestine. Sedam mjeseci od moga pisma Benjaminu Netanyahuu i aktivnosti španske ministrice Ione Belarra, koja je zahtijevala prekid ‘genocida’ nad Palestincima u Gazi, Thomas Gould, irski zastupnik u Parlamentu je polovinom 2024. rekao: „Izraelska vlada spaljuje muškarce, žene i djecu žive! Žive ih spaljuju! A svijet samo gleda dok 15.000 djece biva ubijeno 36.000 muškaraca, žena i djece (sada preko 45.000, prim. autora). To je nevjerovatno (plače... i strastveno dodaje). Genocid se događa. Bezgriješna djeca! A izraelska vlada ponavlja kako je to bila „greška“! Greška? Nadam se da će Benjamin Netanyahu gorjeti u paklu! Nadam se da će on i njegovi generali i njihova faraonska vlada u Izraelu kada ih dragi Bog proživi na onom svijetu zasluženo gorjeti u paklu! Zato što ovo što se upravo dešava ne samo da je aparthejd, ne samo da su zlodjela i ratni zločini...To je prosto užasno!!! To što oni rade je užasno!!! Ali u očima Netanyahua i njegove ekstremne vlade Palestinci nisu ljudska bića! Neka se stidi Izrael. Neka ih je stid zbog ovoga što rade! I ovo nikada neće biti zaboravljeno!“

Istina se počela polahko probijati. Ali, hoće li to biti dovoljno i hoće li biti kasno? Ako svijet ne prisili Izrael na skoro uzmicanje, cilj jevrejske države da izbriše Gazu sa karte svijeta mogao bi biti uskoro i ostvaren. To bi tada mogao biti biblijski rat jer se Izrael vođen vjerskim proročanstvima bori za kolonijalno širenje i regionalnu vojnu dominaciju.