Bosna i Hercegovina je zemlja bogata kulturnim naslijeđem, tradicijom i prirodnim ljepotama. Njen narod, Bošnjaci, poznat je po gostoljubivosti, toplini i snazi duha. U Bosni se specifično kod Bošnjaka, odražava i jedinstvena harmonija različitih religijskih i kulturnih utjecaja, a Bošnjaci svojim prisustvom doprinose izgradnji međusobnog poštovanja i razumijevanja među ljudima. Njihova ljubav prema domovini, te posvećenost očuvanju identiteta, obiteljskih vrijednosti i solidarnosti, stvaraju temelj za izuzetno jaku i otpornu zajednicu. Bosna i Hercegovina, i njezin većinski narod Bošnjaci, odražavaju snagu oporavka i nade, sponu prošlosti i budućnosti, te daju svjetlost mira.
Bošnjaci, kao i drugi narodi Balkana, potiču od autohtonih naroda koji su živjeli na Balkanu prije dolaska Slavena, a to uključuje Ilire i druge pre-slavenske etničke grupe. To znači da su Iliri, koji su naseljavali teritoriju današnje Bosne i Hercegovine i drugih dijelova Balkana, bili predci Bošnjaka. Bošnjaci, kao i drugi narodi Balkana, nose određene tragove ovog ilirsko-balkanskog naslijeđa.

Bošnjaci, kao i svi drugi narodi, imaju svoje vrline i mane, pa da se zadržimo na nekim negtivnim, ma da oni posjeduju mnogo pozitivnosti, kao ni jedan narod na tim prostorima.
Kao prvo: Da bih Bošnjaci opstali, jedno pitanje ostaje uvijek otvoreno, a to je: Zašto u novijoj historiji Bošnjaci, kao narod, odbacuju svoje patriotske lidere i glasaju za političare koji ne prepoznaju ili ne podržavaju interese svoje države (RBiH), već svoje osobne ili stranačke ciljeve. Da bi se razumjela ova situacija, potrebno je razmotriti nekoliko faktora, koji uključuju političke, društvene, historijske i psihološke aspekte. Politička scena u Bosni i Hercegovini, posebno među Bošnjacima, vrlo je fragmentirana i podijeljena. Unutar bošnjačkog političkog spektra postoje različiti politički pravci i stranke, od onih koje se smatraju patriotskim i pro-bosanskim, do onih koje se često optužuju za vlastite interese ili etno-nacionalističke ciljeve. Ova podjela među Bošnjacima proizlazi iz nekoliko razloga, ato su, različite političke opcije koje se bave različitim temama, od integracija u EU, ekonomskih reformi, do kulturnih i vjerskih pitanja. To znači da neki političari, iako se predstavljaju kao zaštitnici Bosne i Hercegovine, mogu imati vlastite interese koji nisu nužno usklađeni s idejom očuvanja i jačanja jedinstvene i suverene Bosne i Hercegovine.
Neki političari pa i stranke u određenim trenucima stavljaju osobne ili stranačke interese ispred nacionalnih ciljeva, što je prisutno uvijek. Ovo uključuje borbu za vlast, kontrolu resursa ili političke funkcije, što črsto dovodi do političkih kompromisa koji nisu uvijek u interesu države. Odnos bošnjačkih političara prema vlastitoj državi i narodu je kroz povijest bio složen, raznolik i često predmet kritika, kako od strane samih Bošnjaka, tako i od međunarodne zajednice. Taj odnos se razvijao kroz različite političke, društvene i ekonomske kontekste, a ključne karakteristike mogu se pratiti kroz nekoliko važnih perioda: od osmanske vladavine, kroz jugoslavenske periode, pa sve do post-ratne BiH.

Nakon rata u Bosni i Hercegovini, uslijedilo je razdoblje postratne rekonstrukcije i političkih pregovora, što je često pritiskom međunarodne zajednice dovodilo do kompromia sa snagama koje su bile odgovorne za agresiju protiv BiH. Daytonski mirovni sporazum (1995.) osigurao je političku podjelu unutar države po etničkoj liniji, što je stvorilo situaciju u kojoj je politička dinamika bila ograničena na etničke interese, a ne nužno na nacionalni interes Bosne i Hercegovine u cjelini. Entiteti u Bosni i Hercegovini (federacija, RS i distrikt Brčko) često su podložni vanjskom političkom utjecaju. Interes zapada je tobožnja briga za stabilnost regiona, što po nihovom utiču na unutarnje političke odluke, čak i ako to nije u skladu s željama naroda. Ovi vanjski faktori mogu učiniti političare sklonima kompromisima koji nisu u najboljem interesu cijele države.
Mnogi Bošnjaci, kao i drugi narodi u BiH, suočavaju se s niskim nivoom političke pismenosti što je razlog, nedostatkom objektivnih informacija, zbog čega donose političke odluke koje nisu u skladu s njihovim stvarnim interesima.

Postoje brojni faktori koji doprinose ovoj situaciji a to su: Mediji i politička manipulacija: Mediji u Bosni i Hercegovini često su podložni političkom utjecaju i manipulaciji, bilo od strane vladajućih stranaka ili stranih interesa. U nekim slučajevima, političari koriste medije, da bih stvorili lažnu sliku o vlastitim političkim ciljevima, što često i u većini utiče na mišljenje birača.

Politički lideri često koriste etničke identitete kako bi osigurali glasove, a stranački i politički interesi pojedinaca ili stranaka su snažni i pretežu nad državotvornim idejama. Mnogi Bošnjaci, naročito u postratnim godinama, glasaju za stranke koje im obećavaju sigurnost, ekonomski oporavak i zaštitu identiteta, ali to nije uvijek povezano s najširim nacionalnim interesima.Nakon rata, mnogi Bošnjaci su se suočavali s teškom ekonomskom situacijom i problemima u svakodnevnom životu. Zbog toga se birači mogu okrenuti političarima koji obećavaju brzi ekonomski oporavak i popravak životnih uvjeta, čak i ako ti političari možda nisu nužno usmjereni na jačanje suverene države ili spajanje naroda. Kratkoročni politički ciljevi (kao što su ekonomske koristi, zapošljavanje ili infrastuktura) mogu biti veći prioritet za birače nego dugoročni ciljevi vezani za državnost i nacionalni suverenitet. To dovodi do toga, da birači ne glasaju za političare koji imaju dugoročnu viziju za BiH, već za one koji nude brza rješenja za njihove trenutne probleme.

Među bošnjačkim političarima, unatoč zajedničkoj borbi za opstanak države BiH tokom rata, ne postoji uvijek jedinstvo u političkom djelovanju. Stranke se natječu za vlast i često se međusobno optužuju zbog nesposobnosti ili političkih pogrešaka. Rivalstvo među političarima dovodi do podjele i smanjenja političkog jedinstva koje bi moglo rezultirati boljim koordiniranim naporima za jačanje države.

Neki Bošnjaci, suočeni s političkom situacijom i prošlim iskustvima, mogu osjećati moralnu dilemu u vezi s tim koji političar zaista zastupa interese države. U nekim slučajevima, političari koji su tokom rata pokazali snažnu borbu za Bosnu i Hercegovinu su kasnije opruženi za korupciju ili ne-efikasnost u političkoj praksi. Takvi političari gube povjerenje birača, koji se okreću novim liderima, čak i ako oni nemaju jasnu ili patriotsku politiku.

Razlozi zašto Bošnjaci ponekad biraju političare koji ne podržavaju nihove interese pa i Republike Bosne i Hercegovine mogu biti vrlo kompleksni. Uključuju političku fragmentaciju, etno-nacionalne podjele, osobne i stranačke interese, kao i veliki utjecaj vanjskih faktora. Birači se često suočavaju s političkim dilema, u kojima kratkoročni interesi i obećanja mogu prevladati nad dugoročnim državotvornim ciljevima.

Sudbina Bošnjaka kroz historiju je bogata i složena, obilježena velikim promjenama, izazovima i tragedijama. Bošnjaci su narod koji je kroz povijest živio na Balkanu, a njihov identitet, jezik, kultura i religija bili su oblikovani kroz različite političke, društvene i kulturne faktore. Ovdje ćemo se osvrnuti na nekoliko ključnih perioda u historiji Bošnjaka.

Bošnjaci su poznati po svojoj gostoljubivosti i spremnosti da pomognu drugima, bez obzira na njihov etnički ili vjerski identitet. Gosti, čak i nepoznati, uvijek su dobrodošli u bošnjačke domove, a Bošnjaci su poznati po tome što će im ponuditi najbolje što imaju. Ova tradicija gostoljubivosti nije samo kulturni običaj, već je duboko ukorijenjena u svakodnevnom životu.

Tijekom dugih i teških razdoblja, mnogi su se borili za pravdu i slobodu, često u uvjetima kada su bili najslabiji. Unatoč povijesnim traumama, mnogi Bošnjaci zadržali su visoke moralne standarde i nastavili se zalagati za mir, toleranciju i poštivanje prava drugih, ali ti drugi su im sve vraćali suprotno.

Karakterizacija Bošnjaka kao jednog od "najpoštenijih naroda" na Balkanu može se temeljiti na njihovoj istorijskoj tradiciji, solidarnosti i toleranciji, koje su utemeljene u kulturi, vjeri i društvenim normama. Poštenje se ne odnosi samo na moralne osobine pojedinaca, već i na kolektivne vrijednosti zajednice, koje se temelje na uzajamnom poštovanju, borbi za pravdu i pomaganju onima u nevolji. Ipak, važno je napomenuti da poštenje, kao ljudska osobina, može varirati među pojedincima, i nije uvijek moguće generalizirati sve članove bilo kojeg naroda.

Kada je Šejh Arslan posetio Bosnu 1927. godine, njegova izjava bila je deo šireg konteksta u kojem je želeo da istakne visoke moralne i verske vrednosti Bošnjaka. Smatrao je da su Bošnjaci, koji su kroz istoriju očuvali islam i svoju tradiciju, primer čiste vere i poštenja. Njegova rečenica naglašava da su muslimani u Bosni, prema njegovom mišljenju, najbolji i najpošteniji jer su uspeli da sačuvaju svoju veru i kulturu kroz vekove, uprkos različitim političkim i društvenim izazovima.
Pod osmanskom vlašću, Bošnjaci nisu imali izražen politički suverenitet, jer je Bosna bila pod dominacijom Osmanskog Carstva. Iako su Bošnjaci uživali određeni nivo autonomije, politički su ovisili o osmanskim vlastima, koje su bile dominantne. U tom periodu, političari iz bošnjačkog društva uglavnom su se fokusirali na administrativne poslove, a rijetko su se bavili stvaranjem samostalne bošnjačke političke tradicije ili borbom za nezavisnost. Iako su bili dominantni u vjerskom i kulturnom životu, Bošnjaci nisu imali snažnu političku reprezentaciju koja bi se bavila pitanjima nacionalne samostalnosti.

Nakon Prvog svjetskog rata i osnivanja Kraljevine Jugoslavije, politički odnos Bošnjaka prema vlastitoj zemlji i narodu postao je složen. Bošnjaci su se u Jugoslaviji suočili s problemom političke neprepoznatljivosti. Iako su mnogi od njih željeli očuvati svoj identitet, u političkom životu su se često susretali s političkom marginalizacijom i nemogućnošću da se jasno identificiraju kao zaseban narod. Iako su imali svoje političke predstavnike, Bošnjaci nisu uspjeli u političkom smislu dobiti jasno definiran status unutar Kraljevine Jugoslavije.

Tijekom Drugog svjetskog rata, bošnjački političari bili su suočeni s izazovom opstanka, jer su se našli u sukobu između nacističkih snaga i komunističkog otpora. Nakon Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, pod vodstvom Tita, stekli određenu političku afirmaciju. Međutim, status Bošnjaka u ovoj političkoj zajednici bio je i dalje ne riješen. Iako su Bošnjaci postali priznati kao "Muslimani", tijekom ovog perioda, političari koji su predstavljali ovu grupu nisu se borili za izgradnju prepoznatljive bošnjačke nacionalne politike, već su bili više usmjereni na očuvanje socijalističkog režima i održavanje jugoslavenskog bratstva i jedinstva.

Rat u Bosni i Hercegovini bio je ključni trenutak u povijesti političkog odnosa Bošnjaka prema vlastitoj zemlji. Bosna i Hercegovina, koja je nakon raspada Jugoslavije proglasila svoju neovisnost, što je izazvalo ratnu reakciju od strane srpskih i hrvatskih nacionalista. U tom kontekstu, bošnjački političari, predvođeni Alijom Izetbegovićem, suočavali su se s velikim izazovima očuvanja suvereniteta Bosne i Hercegovine. Tijekom rata, bošnjački političari su uspjeli očuvati jedinstvo države, unatoč provođenja od strane višedržavnog agresora etničkog čišćenja, genocida i terora. Međunarodna zajednica, međutim, nije reagirala dovoljno brzo niti učinkovito, pa je rat trajao duže nego što je bilo potrebno. Srebrenica, simbol najveće tragedije, bila je dokaz nepravde koju je međunarodna zajednica napravila prema Bošnjacima.

Nakon rata, Bošnjaci su se suočili s novim političkim izazovima u Bosni i Hercegovini, uspostavljene su etničke podjele prema Daytonskom sporazumu (1995), odnosno učinjena je još jedna nepravda prema Bošnjacima kao većinskom narodu. Bošnjački političari su pod stalnim pritiskom međunarodne zajednice i domaćih izazova u procesu uspostave stabilnosti, vladavine prava, te integracije u euroatlantske institucije poput Europske unije i NATO-a. Iako su postigli određeni politički uspjeh, često se suočavaju s kritikama zbog neefikasnosti, korupcije i nesposobnosti da izađu iz etničkih podjela koje i dalje dominiraju političkom scenom Bosne i Hercegovine.

Iako su prošli više od dvije decenije od okončanja rata u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci se i danas suočavaju s izazovima, a međunarodna zajednica i dalje ne uspijeva pružiti odgovarajuću podršku u rješavanju političkih problema, kao što su etničke podjele unutar Bosne i Hercegovine i nefunkcionalnost političkog sistema temeljenog na etničkim principima. Iako je Bosna postigla značajan napredak u izgradnji mira, međunarodna zajednica često nije dovoljno proaktivna u rješavanju političkih i ekonomskih problema koji truju zemlju.

Odnos bošnjačkih političara prema vlastitoj državi i narodu kroz povijest bio je oblikovan mnogim vanjskim i unutrašnjim faktorima. Bošnjaci su kroz povijest morali balansirati između svojih političkih ambicija i vanjskih pritisaka, često se suočavajući s političkom marginalizacijom i neprepoznavanjem svog identiteta. Iako su postizali uspjehe u borbi za očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, politička scena bošnjačkog naroda i dalje je obilježena izazovima poput političke fragmentacije, korupcije i nesigurnosti, a Bošnjaci i dalje nastoje očuvati svoj identitet u kontekstu složene političke i društvene stvarnosti. Nepravda prema Bošnjacima, kako kroz povijest, tako i u ovom vremenu, pokazuje kontinuiran trend međunarodne indiferentnosti prema njihovim specifičnim potrebama i pravima. Od Osmanskog carstva do Današnjeg dana, međunarodna zajednica nije uvijek pružala adekvatnu zaštitu Bošnjacima, a često su morali podnositi nepravdu zbog svojih vjerskih, kulturnih i političkih karakteristika. Ovaj kontinuitet nepravde oblikovao je njihov identitet, ali i duboke rane koje su ostale u kolektivnoj memoriji.

Sudbina Bošnjaka kroz historiju bila je oblikovana mnogim političkim, vjerskim i kulturnim utjecajima. Iako su kroz stoljeća doživjeli mnoge promjene i tragedije, poput ratova, genocida i etničkog čišćenja, Bošnjaci su uspjeli očuvati svoj identitet i kulturnu baštinu. Danas, unatoč brojnim izazovima, Bošnjaci nastavljaju biti važan narod na Balkanu, s posebnim naglaskom na održavanju svog jezika, tradicije i vjere, dok se suočavaju s modernim političkim i društvenim pitanjima.