Bosna je oduvijek bila zemlja heretika, ali nikad nije bila zemlja samotnjaka. Uvijek je znala put do iskrenih prijatelja. Svi zavole bosanske „heretike“ – i oni sa istoka i oni sa zapada – kad ih upoznaju iznutra. Jer oni u sebi imaju nešto što niko nema – imaju duh Dobrih Bošnjana, duh koji osvaja srce i dušu došljaka - onih izbliza i onih izdaleka.

Niko nije dublje i bolje osjetio magični duh Dobrih Bošnjana kao Mark Harmon. Izdaleka je želio doći u Haag da sasluša otkucaje tog duha izbliza. Slušajući, Harmon je spojio svoju dušu s duhom Dobrih Bošnjana o kojima je postao ovisan u njihovom bolu od genocida. Harmon je primjer čovjeka koji je svoju profesiju pretvorio u sudbinu borbe za bosansku istinu i pravdu.

Skroman i predan svom poslu Harmon je prepoznao u duhu Dobrih Bošnjana sjeme ljudskosti, koja ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Dobrota tog duha se ne mjeri silom sablje, već dobrotom duše, koja je oštrija od sablje.

Tu ocjenu o Dobrim Bošnjanima čuo sam od Harmona prilikom njegove ne tako davne posjete mom domu sa bosanskim oficirom za vezu u Haagu Amirom Ahmićem.

Da, to je važno da kažem. Harmon je imao pouzdanog partnera u Amiru Ahmiću, koji mu je, prema njegovom vlastitom priznanju, svestrano pomagao u njegovoj povijesnoj misiji hvatanja i suđenja jednim od najgorih zločinaca na planeti. Harmonovo puno povjerenje u Amira Ahmića i njegov dosljedan rad bili su presudni za konačni uspjeh u donošenju presuda Karadžiću, Mladiću i drugim zločincima za genocid nad Bošnjacima.

To bi današnji Dobri Bošnjani trebali znati kao što su to dobro znali drevni Dobri Bošnjani, a to je da je Bosna uvjetovana dvjema načelima: 1) načelom znanja ili upućenosti u vrijeme i prostor; i 2) načelom prijateljstva ili duhom dobrog gostoprimstva svim ljudima dobre volje.

Prateći što se danas događa u svijetu, gdje je savjest čovječanstva pala na najnižu ljestvicu ljudskosti i moralnosti u Gazi, Dobri Bošnjani moraju biti zahvalni svim dobrim ljudima u svijetu, poput Marka Harmona, koji su bili na strani istine i pravde u Bosni. Mnogo ih ima u svijetu, kojima bi Bosna morala odati priznanje dok su još živi, a ne samo sjećati ih se patetično kad preminu.

Današnji Dobri Bošnjani moraju shvatiti da nema ništa novo za gotovo (there is nothing for nothing). Za sreću i uspjeh nacije i države mora se ustati i boriti, mora se dobre ljude pozivati i počastiti za dobro koje su nam učinili i koje danas čine. A nisu morali da to čine ni onda ni sada. Svake godine bi današnji Dobri Bošnjani morali pozvati i počastiti dvojicu ili trojicu dobrih ljudi, koji su zaslužili da im se kaže „hvala“ što su bili i ostali s nama i uz nas. Zar je to teško? Nije, pod uvjetom da među današnjim Dobrim Bošnjanima ima dovoljno duha od drevnih Dobrih Bošnjana, koje nikad niko nije prozvao da su fašisti osim Igora Stojanovića.

Pokojni Mark Harmon je u Haagu obranio čast i ugled današnjih Dobrih Bošnjana na način da je dokazao da oni nisu nikad bili niti će ikad biti fašisti samo zato što su postali svjesni svog etničkog, nacionalnog i državnog bića i prava na život, vjeru, slobodu imetak i čast pa o tome danas govore jasno i glasno da ih svi čuju, uključujući i Igora Stojanovića, kojem se to ne sviđa. Jazuk!

Hvala ti Mark!
I neka ti je lahka zemlja!