Prije nego što pristupim pisanju ovog priloga za cijenjeni portal Bošnjaci.net hoću da odgovorim na tri pitanja koja mi se po ličnoj spoznaji postavljaju kao imperativ.
1. Zašto objava na stranici Bošnjaci.net?
2. Zašto objava sada u ovom turbolentnom vremenu za Državu BiH?
3. Zašto gornji naslov?

Odgovor na prvo pitanje bi bio jednostavan sa moguće složenim implikacijama. Portal Bosnjaci.net su medij s kojim imam relativno dug kontakt i koji izuzetno cijenim. Takođe ovaj medij ima naglašenu BiH državotvornu historiju ali i bošnjački pozitivni nacionalni naboj koji je nužan u ovom vremenu. U tom smislu i povremeni autorski izleti objavljivani na ovom portalu imaju šmek bošnjačkog nacionalizma i islamskog idealizma, što garantuje njegovu uređivačku, informativnu i demokratsku objektivnost.
Odgovor na drugo pitanje leži u tome što ovo teško vrijeme mora da iznjedri i autore koji će otvoreno progovoriti o ličnostima, likovima i politikama koje kreiraše sadašnji, usuđujem se reći, skoro pa kolaps Države Bosne i Hercegovine, (prefix država pišem sa početnim velikim slovom svjesno, jer žalim da BiH nije samo prostor za pljačku, nacionalističko divljanje, podmuklo rovarenje, održavanje švercerskih, lopovskih i narko dionica već Država), a država po definiciji mora imati teritoriju, stanovništvo i organizovanu državnu upravu, vlast štagod to značilo. Država BiH hiljadu godina to ima.
Treće je iz prostog razloga proizašlo iz potrebe da u našoj stvarnosti ukratko u okviru BiH slikovito predstavim likove i ličnosti koje su bile ili su i sadašnji nosioci i kreatori ustavne, državne i političke vlasti.

DRAGAN ČOVIĆ, aktuelni i dugogodišnji predsjednik HDZ-a BiH i utemeljitelj nekakve fantomske “nevladine” organizacije koja sebe imenuje kao Hrvatski narodni sabor ili ti HNS Bosne i Hercegovine. On je tvrdi hercegovački “seljak” koji je u bivšem komunističkom režimu stasao kao komunistički kadar koga je Partija obrazovala, vaspitala, umila, obukla i upristojila za funkcije u tom režimu. Radio je poslove koji nisu mogli da se završavaju bez iskrene i krajne odanosti i lojalnosti KOSU, UDBI i komunističkoj ideji. U tim vodama je naučio da “pliva” i sebe isprofilirao u solidnog, beskompromisnog i nemilosrdnog komunističkog i udbaškog aparatčika na teritoriju Zapadne Hercegovine koja je i u tom vremenu bila prononsirano ustaška i velikohrvatska. Desio se rat i sve ono što uz rat ide a Čović sve koristi za lični materijalni i politički probitak. U tim ratnim i neposrednim poratnim zbivanjima Čović je sasvim osnovano dospio i na optuženičku klupu i to za kriminal i pljačku u smutnim vremenima. Uz pomoć političke sabraće B predznaka uspio se iz svega izvaditi tako što se “izgubila” tužilačka, istražna, sudska i procesna dokumentacija u Sarajevu na relaciji dugoj 200-300 metara, između dvije pravosudne institucije. I to se dešava!!??
Poslije svega prethodnog Dragan velikim koracima poče koračati kroz BiH politiku. Pokrivao je sve najznačajnije funkcije pa i funkciju člana Predsjedništva BiH. Ali to mu nije dosta Hoće čovjek da bude doživotni član Predsjedništva BiH u ime bosanskih Hrvata a u najmanju ruku da njegov HDZ bude zauvijek baza iz koje bi dolazio član Predsjedništva BiH. Otud ovoliko mrcvarenje oko Izbornog zakona u BiH. To je Čovićevo poimanje demokratije u višepartiskim sistemima naučeno u komunizmu.
BAKIR IZETBEGOVIĆ je došao niotkud zdrav i čitav uz pomoć, Stranke za koju on reče da mu je miraz od babe. Kako došao tako i otišao nezna se kuda. Njegova biografija je ostala zatvorena u radnoj karijeri u nekakvim neuglednim prostorima gdje je prije rata radio kao neafirmisan arhitekta koji se pokušavao dokazati uz pivo u sarajevskim kafićima svirajući, za uže sebi ravno društvo, gitaru. Rat ga je zaslugom babe izbacio u BiH društvene vode a u tom vremenu je svo slobodno i opasno vrijeme provodio u trezoru Narodne banke, sadašnje Centralne banke BiH. Valjda to je kreativna sredina u kojoj se on “ostvarivao”. Međutim otac mu rahmetli Alija Izetbegović negdje reče da njegov Bakir nije za politiku, ali da bi se on mogao razviti u dobrog arhitektu. Pametnom dosta od babe kao amanet. Ali avaj, Bakir i supruga mu, koja u porodicu Izetbegović, dođe direktno iz vojno-porodičnog okruženja, čitaj KOS-a, ne misle tako. Misle da su pametniji od babe i svekr Alije, pa se ubaciše u politiku. Stadoše i na čelo SDA. Skoro da su 100% provjerenu državotvornu stranku sa svojim nerazumnim političkim djelovanjem doveli na političko-prosjački štap porodične interesne i političke falange iz koje pametni ljudi bježe glavom bez obzira. Na dušu im, ali ipak je SDA tekovina Bošnjaka i njihove pameti a njihova pljačka te tekovine će se njima razbiti o glavu. To je njihovo svatanje demokratije.

MILORAD DODIK zvani Burle je od predratnog perioda pa do danas na političkoj sceni u Državi BiH. U komunizmu gorljivi komunista i lokalni politički šrafčić u Laktašima, u neposredno predratnim godinama presvučeni tzv. reformista, u ratu malo poslanik u odmetnutnom entitetu RS a više švercer cigareta i svega na čemu se može zaraditi u tim teškim vremenima. Njegova konstanta je uvijek bila švercerski i pijčarski manir da mu je sve na prodaji samo zavisno od toga koliko ko plati. Uglavnom u tom svom prometovanju je za drugu stranu tražio manje vješte, pa čak i naivne da bi bio u trgovini i prevari superioran. Tako i sada, vlada u RS-u. Dodik se uvijek znao uključiti u sigurne poslove u trgovini, švercu i politici. Tako je 1990. god. klizećim startom na Kozari tadašnjem saveznom premijeru SFRJ uletio u Savez reformskih snaga, ispotiha je djelovao u Karadžićevim strukturama. Udvorički je uletio kao američki igrač u razvaljivanje Karadžića, došao na vlast i omilo se Bošnjacima izjavom da je u Srebrenici bio genosid a onda i to odmah osporio kad je uvidio da samo srbovanjem i osporavanjem genocida moze opstati među nacionalistima koji vode srpski narod do i preko Drine. Sve je to u osnovi prodavanje ublehe narodu u RS-u, jer Milorad Dodik je Srbin, i srpski nacionalista, neprikosnoveni vođa Srba u RS-u samo onoliko koliko svi rečeni epiteti njemu Miloradu Dodiku mogu poslužiti kao moneta u općem švercu i političkoj trgovini za koje kategorija politički moral i etika su nepoznati pojmovi. Teška ali realna pretpostavka je da bi on u svojoj trgovini koja liči na nekadašnju trgovini švercera paprikama sa Lijevča polja, kada su, tako se priča, oni “pelcovane” paprika prodavali Zagrepčanima, a iste su da bi bile teže ranije medicinskim špicama punili vodom. A pošto je Dodik Lijevčanin možda u buduće pokuša Hrvatskoj prodati dio RS do Brčkog kao državu, uz nevjerovatno obrazloženje da su to “povijesne hrvatske teritorije”. Problem bi mu bila Bihaćka krajina koja pripada upravno i administrativno FBiH. Možda i to pokuša istrgovati, zavisi ko trguje sa bošnjačke strane. Pa evo i “mogućih trgovaca”.

NERMIN NIKŠIĆ Njiva, ELMEDIN Dino KONAKOVIĆ I EDIN FORTO su sadašnji a ne daj Bože da budu i budući trgovci sa Miloradom Dodikom kome bi u svakoj varijanti, ko pravi škutor, švercer i kalamar uz znatnu proviziju pritekao u pomoć Dragan Čović. Gora varijanta od ove bi bila samo ona u kojoj bi sa Dodikom, koji bi imao za pomoć kalamara Čovića, trgovao Bakir Izetbegović. Jer teško je spavati sa KOS-om a trgovati sa Dodikom i Čovićem.
Iz prethodnog ispada ona narodna da ima sve gore od goreg. Nermin Njiva bi u svom maniru čuvao državni integritet i suverenitet po cijenu da proda (preda) državnu imovini. On bi tu predaju definisao kao kompromis i ustupak. Upppss, gluposti!!! Elmedin Dino bi malo u trgovinu uključio i bivše policajce sadašnje narko bosove, uz obrazloženje das u oni “ugrađeni” kao policajci u narko lanac. Edin Forto i njegovi satrapi bi otišli tamo odakle su došli, NIOTKUD. Njihova trgovina može biti uspješna do nivoa održavanja Parade ponosa i podrške pripadnicima istopolne populacije, što je sada evropski pa i širi trend. Izgleda da je ovo sve što je kod ove trojice ostalo od demokratije.
Konačno na kraju oni koji pomisle da je ovaj prilog satiričan i crnohumoran, treba da znaju da nije, naprotiv ozbiljno sam pisao o neozbiljnim ljudima koji nam određuju život i uslove u kojima ćemo živjeti. A ovaj stil pisanja je u skladu sa narodnom: “Kakva glava takva kapa”.

P.S. Molim čitaoce da ne ponove grešku iz godine prvih višestranačkih izbora. Jer tad smo kao šalu, da ne kažem grublju riječ, pojavu nekih ljudi na političkoj sceni svatali ko šarlatanstvo i besperspektivnu epizodi, a eto i nakon 34 godine isti ti i njihovi sljedbenici nas kao narode jašu i mamuzaju u galopu prema provaliji. Mijenjajmo jahače koji čine slikovni sadržaj u okviru iz naslova ovog priloga. Sadašnji jači su Jahači apokalipse.