1. Isključivost vjernika kao povod za nesporazume
Holokaust je tragedija židovskog naroda. No nisu Židovi jedini narod koji je preživio takvu katastrofu. Milijuni Rusa stradali su od 'krivonosih komesara' nakon izvedene Oktobarske revolucije. Milijuni Afrikanaca ubijeni su kolonijalnim naporima Zapada da u Afriku 'dovedu civilizaciju'. Mongoli su milijune, ponajviše muslimana, pobili u svojim osvajanjima zapadnih 'provincija' Mongolije. Katari su doslovce istrijebljeni od strane istovjernika u križarskom ratu kršćana protiv kršćana. Duga bi bila lista koja se proteže sve do naših dana. U čemu je onda tajna holokausta?
Posebnost te tragedije povezana je sa (samo)osjećajem posebnosti židovskog naroda u njegovom hodu kroz povijest. Taj osjećaj posebnosti za Židove je potvrda odabranosti židovskog naroda od strane Boga. A zapravo, riječ je o vjerovanju koje se temelji na čitanju svetih spisa na način koji upravo taj osjećaj omogućuje. Slična se zabluda događa i s odobrenjem da se 'nebraća', odnosno 'neljudi' mogu lihvarski kamatariti. Isključivost je dakle proizvod čitanja i interpretiranja koji osjećaj posebnosti/odabranosti ustoličuje na pijedestal kolektivne svijesti zajednice. Proglašavanje pak ostalih ljudi nebraćom poradi mogućnosti bavljenja poslom u kojemu će novac raditi za njih a ne oni za novac – izvor je i nesreća i osuda na bogatstvo i bogatstva koje će stvoriti monstruozne kapitalističke igrače na svjetskoj razini.
Dvije su to glavne pretpostavke proizvodnje osjećaja posebnosti, odnosno isključivog ponašanja koje rezultira odbijanjem; dva su to zida koje je židovski narod postavio između sebe i ostatka (nežidovskoga) svijeta. Dva su to mjesta koja su krivo interpretirana i koja su odredila sudbinu Židova kao naroda i svih onih koji će Židove iskoristiti u svrhe povezane uz osobine isključivosti i lihvarskog kamatarenja.
Nijedan bog nikada nije odabrao jedan narod kao svoj. Svakom narodu ponudio je svoju milost ako prepozna milost u tom i drugim narodima. Svakom čovjeku ponudio je raj ukoliko se pojedinac svojim duhom i tijelom pripremi za taj raj. Bez obzira kako se pisale (i slagale) objave, nakana je uvijek ista – probuditi ono najbolje čovjeka u čovjeku (istina ponekad s formulacijama koje će u čovjeku buditi i ono suprotno od Dobra). No interpreti su često glasniji od originala. Religijske hijerarhije su uvijek proizvođači situacija u kojima će one doći do izražaja. One su važne, a ne neki stari spisi ili Bog.

2. Pravo na pojam genocida
Za insrumentalizatore holokausta, katastrofa poput Holokausta ne može se događati i drugima, i nikada do sada nije se dogodila nijednom narodu i nijednoj vjeri. Kako do sada tako i za sva vremena. Prema tome Al-Nakba je katastrofa, ali nije Holokaust. Genocid nad Palestincima u Gazi jest nova Al-Nakba ali nije Holokaust. Cionisti valjda ne mogu učiniti Genocid jer je nad njima učinjen genocid. Njihova armija je 'najmoralnija na svijetu'; ona brani 'jedinu demokratsku državu na Bliskom istoku'; njeni vojnici (plaćenici iz cijeloga svijeta) ne ubijaju žene i djecu, nego isključivo hamasovce; oni su natjerani na moralno istrebljenje palestinskog naroda jer taj narod nikako da shvati da su se doseljenici vratili u zemlju gdje su jednom davno već istrijebili sve živo i da će to učiniti opet ako 'kanaanci' to ne shvate na vrijeme i ne napuste svoju zemlju.
Holokaust je nesreća koja je propagandnom mašinerijom ustoličila u svijetu poziciju Židova kao svjetsko-povijesne žrtve, Opasna je to igra u kojoj se u pravilu ugnjetavani pretvara u agresora. Igra je to koja dovodi do situacija da Palestinci Netanyahuha uspoređuju sa Hitlerom, a cionizam s nacizmom. Igra je to koju su pročitale javnosti mnogih zemalja svijeta (vlade se rukovode nekim drugim načelima). Sve više je zemalja koje osuđuju svakodnevno istrebljenje Palestinaca, nepristajanje na dvije države, izigravanje rezolucija i kompletnog svjetskog prava. I u samom Izraelu (čiji su tvorci krivotvorili i samo ime države koju su im Britanci ponudili) raste bunt protiv pokušaja istrebljenja.

3. Božje rezidencije danas su u Americi

Abraham (po nekima zapravo samo preimenovani vedski brahman slušao je Boga kada mu je Bog rekao da Ishaka treba žrtvovati. (Bila je to provjera vjernosti njegova vjernika, ali i prijelaz od barbarskog žrtvovanja ljudi prema boguugodnijim žrtvama.) Bog danas ima velike rezidencije u Sjedinjenim američkim državama i ponovno zahtijeva od Abrahamovih sljedbenika da žrtvuju ljude poradi snaženja njegovih moći - industrija (oružja, hrane, medija, farmaceutike…). Za žrtvu je ponovno odabran židovski narod koji, da bi ugodio Bogu, mora ubijati braću s kojom je nekada živio u miru.
Židovi su 'odabrani narod' koji je na sličan način žrtvovan u jednom trenutku povijesti. Agresivnost isključivosti i urušavanje svih vrijednosti bankarskim sustavima kamatarenja, kupovanja politike i kulture, utjecaja na svim razinama – proizveo je čudovišnu nakanu da se metode rada dijela jednog naroda kazne istrebljenjem cijelog naroda. Trebao je to biti potop ali samo za Židove. Organizirala ga je partija koja je željela ustoličiti übermenscha kao svoj oblik ekskluzivnosti.
Nacizam je slomljen. Veliku zaslugu u sprečavanju Nijemaca da postanu 'odabrani narod' imao je SSSR, dakle Rusija u kojoj je prije drugog svjetskog rata živjelo najviše Židova, koja je prihvatila najveći broj Židova koji su bježali od nacizma, i iz koje je najviše Cionista krenulo u Palestinu da realizira projekt pretvaranja vjere u naciju oduzimanjem zemlje narodu koji je u Palestini već živio.
Jedna od trajnih posljedica Drugog svjetskog rata je i otvaranje vrata Židovskim organizacijama da uz pomoć Zapada, zaigraju na ulogu žrtve. Holokaust (taj strašni neprihvatljivi neljudski genocid nad Židovima) iskorišten je i u nečasne svrhe. No povijest pokazuje da je to bila samo uvertira u dugo pripremanom filmu uživo biblijskih razmjera.
Žrtvovani se narod (to se nakon okretanja SAD-a protiv SSSR-a podrazumijevalo) ima pravo pozivati na svete spise i sebe smatrati odabranim narodom koje će Mesija vratiti u jednom već osvojenu zemlju, pa makar se pritom koristile metode istrebljenja Kanaanaca zabilježene u pripovijestima koje su postale svete. Amerika, koja je nakon drugog svjetskog rata zaigrala na kartu isključivosti vrhunaravnog arbitra za kojeg ne postoje zakoni Ujedinjenih nacija niti međunarodno pravo nego samo sila, pala je u igri globalnog kapitala, pretvaranja demokracije u mediokraciju, širenja demokracije svrgavanjima vladara nepoćudnih država, u igrama moći u kojima su počeli slijediti metode onih koje su 'štitili'.

4. Urednici urediše sliku
Medijski plaćenici kreirali su sliku: Sveta zemlja pripada samo prvorođenom narodu, dakle narodu koji u svojim pripovijestima ima jasne upute o osvajanju zemlje koja je obećana. Židovski narod, koji je prošao Holokaust, ima pravo na zemlju koja pripada drugom narodu. Nije važno što mu to pravo daju narodi koji su ili izvršavali zločin Holokausta, ili kroz desetljeća određivali kvote mogućeg ulaska Židova na svoj teritorij.
To što je za 'obećanu zemlju' trebalo ubijati (premda je bila obećana) govori nam i o metodi realiziranja božjeg dara. Naime, ako se i za obećano od Boga mora se ubijati, onda ili nešto nije u redu s Bogom, ili je netko krivotvorio Objavu.
Pripreme za ubijanja neophodna za povratak u zemlju koja je jednom već ubijanjima bila osvojena, obavljane su u mnogim državama Zapada gdje su Židove raseljavali još od vremena Rimljana. Finaliziranje priprema obavljeno je u carskoj Rusiji gdje su Židovi pomogli Zapadu da se pod plaštem i u odjeći Revolucije - ukine istočna bojišnica. Oktobarska je revolucija, jasno nam je pokazao Solženjicin, mirisala na židovsku osvetu vršenu kroz institucije revolucije. Bila je to škola koja je inaugurirala dva moguća nastavka. Jedan je permanentna revolucija narodnog komesara za vojna pitanja Lava Davidoviča Bronsteina (koji je pobjegao u Meksiko gdje je ubijen od strane Staljinovog egzekutora), a drugo je boljševička metoda obračuna s neistomišljenicima odnosno onima koji su proglašeni takvima. Ova druga metoda realizirana je u dosluhu sa Zapadom u Palestini. Naime, rezultat oblačenja revolucionarnih kostima pokazao je židovskom biću da se u posjedovanje organizacijske i oružane moći žrtva može pretvoriti u osvetničkog osvajača.
Dodatno, onaj tko je vjerovao u riječi o 'povratku u obećanu zemlju' zasigurno je vjerovao i riječima o metodi povratka: ubiti sve što je živo a nije židovsko. Stoga sve 'sile' koje su zagovarale 'povratak' u jednom već etnički očišćenu zemlju, morale su znati da će ista metoda biti ponovno korištena. Ako netko svete spise koristi kao manual za uporabu onda taj priručnik treba shvatiti ozbiljno.

5. Cionistički zakonik žrtve
Žrtva je uvijek u pravu, bilo da radi ispravno ili ne. To se ne odnosi samo na izravne žrtve nego na sve pojedince i institucije koje pravno, politički ili vojno žele realizirati pravo žrtve (onako kako ga institucije i pojedinci interpretiraju). Žrtva je u pravu jer joj je nanesena neizbrisiva, posebna, ni sa čime usporediva nepravda koja podrazumijeva adekvatnu količinu pravnog, političkog i/ili vojnog odgovora. Posebnost te nepravne analogna je posebnosti naroda koji je odabran od Boga da bi svijetu kao žrtva donio istinu odabranog naroda.
Žrtva je u pravu i kada ubija. To se naravno ne odnosi na neposredne žrtve holokausta, nego prvenstveno na institucije, svjetska židovska udruženja te državu koja je ponovno u procesu svetog osvajanja u ime Boga, njegove objave i obećanja da će ta zemlja biti na raspolaganju upravo tom narodu. Stoga se svijet ne treba čuditi desetinama tisuća mrtvih u Palestini, ubijanju djece, žena, škola, bolnica, crkava, džamija, maslina, plantaža voća, zgrada, ulica... Sve je to dio posla predviđen priručnikom u koji se vjeruje. Budući da je žrtva uvijek u pravu, ona za svoje čine ne može biti kažnjena. Otuda je jasno da žrtva ne može prihvatiti kojekakve ovozemaljske pravne institucije. Što su one prema božjim uputama?
Institucije koje zagovaraju prava žrtava holokausta i njihovih duhovnih i vojnih nasljednika imaju pravo širiti svoju istinu na sve načine. U tom smislu dopušteno je lobiranje kongresmena senatora i svih onih koji donose odluke (eufemizam za kupnju, trgovinu, za glasove ili glasnu šutnju ljudi koji su odabrani zato što su im birači vjerovali). Dopušteno je ucjenjivanje, jer sama činjenica da postoji povod za ucjenu znači da je ucijenjeni prešao granice ponašanja određene svetim spisima (bez obzira na nagovor i podsticanje institucija žrtve).
Istina o pravima žrtve na etničko čišćenje nekada davno jednom već etnički očišćene zemlje najbolje se postiže propagandnim ponavljanjem laži. Što su laži veće ostatak svijeta će ih lakše prihvatiti. Uspješnost laži izravno je proporcionalna umnošku broja i snazi medija, kupljenih političara, te kvadratu snage globalnog kapitala globalnih igrača i njihovih egzekutora.
Žrtva ima pravo pretvoriti svijet u svoju žrtvu. Univerzalnost žrtve u vrijeme holokausta daje institucijama koje zastupaju njihove interese pravo da svijet koji je dopustio holokaust osudi za šutnju i dopuštanje da se nešto takvo dogodi. Pravci pretvaranja svijeta u žrtvu su ekonomski, propagandni, vojni, religijski i spletkaroški. Svijet kao žrtva treba biti podignut na križ jer je dopustio kažnjavanje židovskog naroda kao naroda koji nije pristao na asimilaciju i koji je kroz tisućljeća zadržao svijest o posebnosti svoje misije.
Žrtva koja je bila u koncentracijskim logorima ima pravo osnivati svoje veće i ljepše logore. Iz estetskih razloga ti se logori mogu nazivati ljepšim imenima, ali činjenica da su ograđeni visokim zidovima, da su njihovi stanovnici danonoćno nadgledani, te da čvrsta ruka bdije nad sudbinama tih ljudi - daje na pravo da ne strahujemo da bi netko mogao i pomisliti da to nisu logori.
Za uništenje ljudi u svojim logorima žrtva ima pravo kupovati oružje, posebno od onih država koje su nekada uvodile kvote za useljavanje Židova u njihove države. Narodi tih država osjećaju grižnju savjesti i to se mora iskoristiti. Grižnja savjesti država koje su ubijale Židove za Drugog svjetskog rata mjenica je kojom se od tih zemalja kupuje oružje za ubijanje naroda stjeranog u logore koji su još uvijek u državi u koju su se žrtve doselile. Sveto pravo traži pokajanje grešnih država. Iskupljenje se ne postiže molitvom nego isporukama oružja.

6. Više nego ikada potrebno je glasno govoriti i pisati
Nitko nikada nikoga ničemu nije naučio ako nije bilo dobre volje da se nešto nauči. I ova analiza kao dio mozaika pokušava proniknuti u dublje slojeve problema u Palestini koji prijeti širenjem na sve strane. Ideja božjeg obećanja, kao navijački interpretiran poziv na milost i dobro, danas vodi prema Trećem svjetskom ratu. Ne pokušavati misliti o povezanosti linija globalnog kapitala, religijskih hijerarhija, medijskog okupiranja javnosti na globalnoj razini, medicinskih globalnih manipulacija, te povijesnih istina o oblikovanju kolektivne svijesti naroda iz kojeg je došao cionizam – znači prepuštanje svijeta ratu.

To je ono što nijedan intelektualac ne smije. Zato je potrebno glasno i snažno misliti i govoriti. A nesporazumi su tu da se o njima raspravlja.