Upravo je mjesto i vrijeme da se potsjetimo na našeg velikog i dragog Aleksu Šantića i njegove pjesme „Preprazničko veče“ u kojoj se sudaraju sumorna sadašnjost i srećom ispunjena prošlost. Uz to, pjesmu prati i sudaranje pesimizma i tuge sa vraćanjem nade u život i sa smislom života. Lirski subjekat je usamljen i u praznini kućnog prostora, potonuo u duševnu bol izazvanu sjećanjem na one kojih više nema među živima.

Kao rođeni Sarajlija i Bosanac, u mladosti gimnazijalac naše realne gimnazije, u lektiri smo detaljno i veoma ozbiljno izučavli cjelovito književno djelo, našeg Alekse.

Istina je da tada nisam ni slutio, da ću nekada postati u poznim godinama i ovome čudnom i teškom vaktu mostarski Sarajlija, tako blizak Mostaru i njegovom rodnom mjestu i neposrednom stvaraocu velikih književnih djela, a naš Aleksa će postati književna „ikona“ većine našeg stanovništva u lijepoj, dobroj i zdravoj domovini.

Aleksa je bio naš, a nikako za svojatanje ni srpski, ni hrvatski, ni muslimanski, niti ostalih, već sviju nas.

Aleksa Šantić bio je naš pjesnik, rodom iz Mostara, gdje je proveo većinu života i pjesničkog stvaralaštva, rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru, a umro je 02. februara 1924. godine.
Lično se, kao vremešni čovjek u 86-toj godini, kao mostarski Sarajlija, u vremenskom period mjeseca maja i juna, uoči i velikog “predvečerskog praznika“ mojih vrlih i domoljubnih Bošnjaka i njihovog velikog praznika Kurban bajrama, kao srednjoškolac i gimnazijalac sarajevske realke, upravo se ovih dana u gradu Mostara, veoma rado, srećno i nostalgično prisjećam toga vremena i perioda, mjeseca maja i Đurđevdana 06.maja i Kurban bajrama evo, ovih dana 16.juna 2024. godine.


Kao građani i porodice sa Vratnika, moja hrišćanska porodica i naše komšije Muslimani (iz toga perioda) zajednički smo slavili i slavu Đurđevdan i kurban Bajram i sve ostale svečarske dane.
Naše avlije, sa starim tarabama i obilje jorgovana, dijelilo je naše susrete i poimanje zajedništva, ali su buketi jorgogvana na našim obilatim trpezama za ove praznične dane međusobno redovno ovim prilikama, spajali zajednički bogati mirisi, uz međusobnu ljubav i obostrano poštovanje.

U ovim svečarskim trenutcima, u tmurnom vremenu razno raznih neugodnih zbivanja u našem okruženju i diljem cijeloga svijeta, trenutno od Ukrajine do Palestine, ipak se moramo prisjećati i nekadašnjih nezaboravni trenutaka slavlja i prijateljstva i mnogih voljenih koji sun as poodavno napustili i otišli na bolji svijet’.

Svima njima za poštovanje i prisjećanje na njihov lik i dobra djela ljubavi i poštovanja i u onim teškim vremenima, koja su nam ostavili, nažalost tadašnji fašisti i nacisti.

Niti u današnjem vremenu nemamo mira niti zadovoljstva, pored naših domačih nacionalista u njihovim težnjama i nastojanjima stvaranja svoga sopstvenoga veliko srpsko-hrvatskoga svijeta, da nam osporavaju međusobno poštovanje i ljubav, te zajedničko radovanje u ovim slavljeničkim prilikama.
Zato, neka nam zajednički Gospodar naš, zvali ga Allah ili Bog, usliša naše molbe, neka nam na naš svijet ovozemaljski uputi svoje istinske, umne i pravedne izaslanike sa svojim željama i porukama, poradi našeg zajedničkog zadovoljstva i primjerenije sudbine.

Zato, kako smo u veselju i dobroti proslavili i naše brojne majske praznike, dočekajmo i naše kurbane na svim našim vratima i trpezama, sa zajedničkim dobrim iskrenim željama u dobroti i veselju.

Vjernicima muslimanske vjeroispovjesti, komšijama i prijateljima, ma gdje bili, upućujem iskrene čestitke povodom Kurban-bajrama, jednog od najvećih i najradosnijih praznika islama, sa željom da praznične dane provedete u lijepom raspoloženju i da radost Bajrama podijelite sa svojom rodbinom, komšijama i prijateljima.

„Bajram šerif mubarek olsun!"