Tokom velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. do 1995., u genocidu srpski zločinci u Prijedoru ubili su najmanje 3.176 civila Bošnjaka i Hrvata, 102 djece – najmlađe tri mjeseca, i 256 žena.

31.000 Bošnjaka i Hrvata zatvarani su u zloglasne srpske logore Keraterm, Omarska i Trnopolje te još 54 mjesta zatočenja u kojima su zlostavljani, prebijani, silovani, izgladnjivani, ubijani… s namjerom prikrivanja obima ratnih zločina, ističemo – genocida, tijela žrtava su bacana u masovnim grobnicama na različitim lokacijama.

Njihova imovina nakon hapšenja je popljačkana zatim kuće porušene. Sve džamije su popljačkane i do temelja porušene, ostaci materijala od džamija je bačen i sakrivan po deponijama. Sve u čuvenoj prijedorskoj čaršiji što podsjeća na Bosnu i Bošnjake zločinci su porušili. Pokušavaju posvetosaviti jedan lijep grad na obali rijeke Sane koji je odiše ljepotom Bosne, a koji zločinci ne mogu podnijeti!

Prema riječima svjedoka, par mjeseci do 30. maja 1992., kada su Srbi sa JNA nasilno istjerali nesrbe i preuzeli Gradsku upravu i sam grad; napadali su, zlostavljali i ubijali viđenije komšije, naravno nesrbe. Zatim, ta srpska okupatorska vlast 31. maja 1992. objavili su da na kućama okače bijele čaršafe a prilikom izlaska iz kuće na nadlaktici ruke da svežu bijelu traku. To su medote Hitlerovih nacista koje su srpski fašisti primjenjivali u Prijedoru sve u cilju obilježavanja nesprskog naroda, Bošnjaka, Hrvata i drugih, kako bi nacrtali metu za što jednostavniji način prepoznavanja, ubijanja, istrebljenja.

Srpski narod čiji su vođe-, političke, vojne, vjerske i njihovi sljedbenici i izvršioci naredbi zločina, iza sebe ostavili hiljade mrtvih, od tromjesečne bebe Velida, te Feridinog u Muharemovog jedinca Dede do Havinih šest sinova (Senad, Sejad, Nihad, Zilhad, Zijad i Nishad) i svih majki Prijedorčanki čiju su djecu oteli iz naručja, ubili na kućnom pragu, zlostavljali i kasapili u zloglasnim logorima smrti Keraterm, Omarska, Trnopolje… Korićanske stijene, Jakarina Kosa, Hrastova glavica, Tomašica ... ne mogu se pohvaliti da su nevini sve dok jasno i glasno ne upru prstom u svoje zločince i kažu im da ne prihvataju da su zločin počinili u njihovo ime. I naravno prijave ih državnim institucijama zaduženim za hapšenje i procesuiranje ratnih zločinaca; Tužilaštvo, Sud, policija...

Do sada je za ratne zločine osuđeno 60-tak srpskih zločinaca kojima je izrečeno blizu 800 godine zatvora. U Prijedoru su na stotinama i hiljade Srba učestvovali u zločinima genocida. Puno je veći broj sprskih zločinaca od kojih se moraju ograditi i biti pod hitno procesuirani.

Dodik i velikosrpska hunta, nakon rezolucije genocida u Srebrenici koja je 23. maja 2024. usvojena u Generalnoj skupštini UN-a, nakon hefte dana divljanja i slavljenja od Beograda do Banja Luke i proglešanja da su pobjednici kao Kosovskog boja, sada su nakon izglasane rezolucije najavili da planiraju mijenjaju naziv grada Srebrenica. Velikosrpski „pobjednici“ planiraju da mijenjaju naziv grada baš kao i ratnih godina iz namjere prikrvanja zločina u Bosni mijenjali su nazive gradova. To nije uspjelo, opet su hapšeni, osuđemi i sada tamniče po svjetskim kazamatima. Neka ne računaju da bi mijenjanjem naziva grada Srebrenica uspjeli prikriti planetarni zločin srpskog genocida nad Bošnjacima.

Čini se najlogičnije i najbezbolnije da se pokrene inicijativa o nestanku velikosrpske tvorevine koja je nastala na genocidu nad Bošnjacima u Bosni, vraćanja Ustava Republike Bosne i Hercegovine, kao i da budu smijenjeni svi srpski politički neonacisti koji su nastavili sa politikom ratnih zločinaca Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića...
O da i onog „100 za jednog“, Ace sa Jevrejskog groblja koji se zloglasnim srpskim teroristima četnicima zločinca Šešelja igrao rata sa košbranima.

Svima koji su činili zločine nad nevinim civilima Prijedora i Bosne, sjeme im se zatrlo. Amin!