Na samom početku ove godine obratio sam se Bosancima i Hercegovcima, a prije svega Bošnjacima, povodom 20. obljetnice postojanja informativnog glasila „Bošnjaci.net“. Znam da je do vas doprla moja misao, a do političara očigledno nije. Jer da jeste ne bi donijeli onakvu odluku u ranojutarnjim satima 29. maja i napravili nakon nje veliki propuh po hiljadugodišnjoj Bosni.

Ono što znamo danas je da ćemo nastaviti da gradimo Bosnu i Hercegovinu i istrajavamo na hiljadugodišnjoj ideji naše države, bez obzira na otpore koje imamo, često i među samim Bošnjacima, kojima neki savjetuju da mijenjaju ime u „Bosanac“ usred ovakve političke bure. Zamešateljstvo onih koji se kriju iza Dejtonskog sporazuma, a u stvari razvaljuje bošnjačko jedinstvo i bh. supstancu, mora nam biti opomena da borba za državu nije završena. Još će dosta mutne vode proteći dok ne dobijemo istinski slobodu za Bosnu i Hercegovinu u kojoj neće biti tijesno nikome. Ne pominjem „konstitutivne“ narode već slobodu za sve ljude, a još manje spominjem pojediniačne narode, jer se nikako ne zalažem za tzv. „legitimno“ predstavljanje naroda. Kao većina patriota BiH prosto ne trpim torove i ograde u koje nas uporno guraju hrvatski nacionalisti i srpski separatisti. Njihov krajnji cilj, posebno ovih zadnjih, je da razvale Bosnu i Hercegovinu. Ne dopustite da vam prodaju maglu, ni „naši“ ni „njihovi“. Pričam kao Bošnjak, pa ako Bošnjaci nisu radili dobro, a svi i nisu, kaznimo ih, smijenimo ili uradimo s njima štagod. Ali, cijeli bošnjački narod, koji se opredijelio za Bosnu i Hercegovinu, ne smije se kažnjavati, jer će ova kazna prouzrokovati naš poraz. Ne želite da se ovo dogodi? Dogodit će se ukoliko ne povučemo „ručnu“. Jer „njihovi“ se nisu promijenili ni za jotu. Naprotiv. Oni (centrale u Beogradu i Zagrebu) koriste bošnjačku neslogu i nejedinstvo, ispoljenu glad za vlašću, jednom riječju bošnjačku „kratku“ pamet.

Ne učestvuj u prodaji i izdaji Bosne!
Ne učestvuj u prodaji i izdaji Bosne! Ne dopusti da budeš izmanipuliran. Tragično je da su se aktuelni bošnjački pljuvači izlegli baš iz vodeće „muslimanske“ stranke u kojoj su dotad dobro hajrovali i koja im je do jučer bila bogata „muza“. Sada se na nju bacaju kamenjem, jer im je malo. Sutra, ko zna čime još ne. Zna se pozadina priče. To je pledoaje za njihovo lakše ulijetanje u ministarske fotelje i lijepe kabinete sa sekretaricama, vozačima... Oni već sada znaju da će na kraju četverogodišnjeg trajanja u vlasti, kada se bude povlačila crta, kazati da nisu mogli od „srpsko-hrvatskih nacionalista i reakcionara“ učiniti više za Bosnu i Hercegovinu. Onih istih koje međunarodna zajednica ne da nije kaznila nego je dobro i nagradila. Stoga se priberimo. Pobijedit ćemo, naravno, kao što smo i uvijek dosada. I nakon 419 godina turske vlasti i poslije 40 ljeta austrougarskog nametanja katoličanstva i forsiranja hrvatstva... Zanimljivo, repetitio u BiH traje sve do naših dana, sve podsjeća na već viđeno.


Pedeset godina nakon završetka oslobodilačkog rata živjeli smo u socijalizmu, u kojem smo „progledali“, bez obzira na sve mane sistema. U njemu smo i pored svega bili manje ravnopravni, ali u principu isti. I to nas je „zadovoljavalo“. Ali, ta lagodna situacije učinila nas je neotpornim i nespremnim za rat. Za ubistva i agresije se nismo pripremali. Niko nije očekivao toliku mjeru divljaštva četnika i ustaša (nikako naroda) čije je ratne zločine međunarodna zajednica bila prinuđena nazvati udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP). Prvima smo krivi što smo živi, a drugima što ne želimo biti njihovo kolonijalno „cvijeće“. U nametnutom ratu je očuvana Bosna i Hercegovina. To je trijumfalna pobjeda bh. ideje o građanskoj državi. Krajnji cilj velikosrba i velikohrvata bio je njena podjela, uništenje Bošnjaka i njihovo raseljavanje, pokušaj stvaranja Palestine na evropskom tlu (vidite li šta se dešava tamo). Još nam je pred očima pismo britanskog premijera Johna Majora upućeno 1993. njegovom sekretaru Douglasu Hoggu. Njegova preporuka je bila da se „nastavi sa prevarom Wanes-Owernovog plana sve dok BiH ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje.“ I tada je postojala unutarbošnjačka izdaja, koja je i danas živa.

I pored toga, nismo pobijeđeni. Niti ćemo biti. Govorio sam o tome na turskim univerzitetima, na koje sam pozvan krajem prošle godine da objasnim situaciju u mojoj Bosni i Hercegovini. Naš put je u jedinstvu i punoj bošnjačkoj mobilizaciji, nikako protiv drugih naroda, sa ciljem očuvanja cjelovite Bosne i Hercegovine. Nju nećemo dati ni po koju cijenu. Neka budu sigurni u to.
(Autor je bio savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića)