Hoće li biti šireg rata na Bliskom i Srednjem istoku i da li su ovo nagovještaji da se nalazimo pred velikim sukobom koji bi mogao progutati milione žrtava na svim stranama svijeta? Posljednji izravni napadi teokratskog Irana na teokratsku državu Izrael su izazvali zebnju u mnogim svjetskim prijestolnicama, a reakcija administracije predsjednika Joe Bidena najbolje govori o tome. Nakon moćne more koju su doživjeli stanovnici Izraela, Amerikanci su zahtjevali od njih da obustave planove za osvetom što je za trenutak smirilo ratni kabinet jevrejske države, ali što ne znači da ga je zauvijek udaljilo od moguće odmazde. Ortodoksni desničarski članovi ratnog kabineta traže način da makar nečim i nekako odgovore na ovaj odlučni napad Iranaca koji su akcijom „Iskreno obećanje“ pokazali da su predani svojim namjerama da makar i simbolično natrljaju nos agresivnom režimu u Tel Avivu. Na ovaj način Iranci kojima je bačena rukavica u lice ubistvom njihovih gardista u Damasku, morali su reagirati prije svega zbog sebe ali i svojih saveznika, čime su pokazali svijetu da nisu „tigar od papira“ i da neće dozvoliti Izraelu da radi šta hoće i kako hoće. Ne znam šta su zapovjednici Islamske revolucionarne garde kazali svom političkom rukovodstvu u Teheranu i jesu li izgovorili onu čuvenu Cesarovu rečenicu (49. pr.Kr.) „Alea iacta est“ ili kocka je bačena, ali je polučen isti rezultat. Prekinuta je apsolutna dominacija Izraela na Srednjem istoku. U očima muslimanskog svijeta rejeting Teherana, koji je iz ovog ili onog razloga na strani Palestinaca koji su izdani od strane islamskog svijeta, naglo je skočio. Posebno u Gazi u kojoj rat sa daleko nadmoćnijim neprijateljem traje neprekidno 7 mjeseci i u kojoj je sve srušeno i ubijeno više od 33 hiljade Palestinaca.

Iranci su zapravo morali odgovoriti upravo ovako, dominantno vojnički, i čvrsto nakon nedavnog napada Izraelaca na ambasadu/konzulat Irana u Damasku (u Siriji) kada su likvidirani visoki iranski vojni dužnosnici. Teheran je dokazao da se mora respektirati ne samo kao nadolazeća snaga na Bliskom i Srednjem istoku već i u svijetu. Njihova ratna tehnika napredovala je korakom od „sedam milja“. Oni su danas postali snabdjevači oružjem čak i velikih sila, poput Rusije. Njihovi dronovi tipa „Shahed 136“, koji su unijeli paniku i strah na rusko-ukrajinskom ratištu, letjeli su i ka Izraelu.

Procjenjuje se da je oko 300 bespilotnih letjelica završilo nad Izraelom kada su bili oboreni ili koji su završili na tlu kada su pogodili neku metu. Kažu da je upotrijebljeno i 30 krstarećih i 120 balističkih projektila. Pretpostavlja se da je Teheran koristio i supersonične rakete, a riječ je o novom oružju koje se intenzivno razvija u Iranu. Zna se da su Iranci pogodili svojim balističkim projektilima bazu Ramon na jugu Izraela u pustinji Negev.

Izrael se, pak, služio svim sistemima koje je imao na raspolaganju. Za odbranu od raketa malog i vrlo malog dometa oslanjao se na raketni sistem Iron Dome (Željezna kupola). Iako nije pogođen skoro nijedan vojni cilj u Izraelu, Iranci su na ovaj način pokazali da su spremni frontalno se sukobiti sa jevrejskom vojskom koja, sada se uviđa, ima mnogo slabosti i da Izrael nije toliko snažan i vojno superioran kao što je godinama pokušavao uvjeriti svijet. Uostalom, Teheranu to i nije bio cilj, jer je nekoliko dana prije napada na Izrael upozorio Amerikance u vezi svojih namjera.

Pokušaj uvlačenja Amerikanaca u rat
U odbranu Izraela bili su uključeni ratni kapaciteti SAD, UK i Francuske. Zanimljivo je da su u „odbrani“ Izraela učestvovale neke islamske zemlje, poput Jordana i Saudijske Arabije. Ovo je svakako novost iako ne predstavlja iznenađenje, jer je Izrael posljednjih godina okrenuo strategiju na svoju stranu političkim neutralisanjem arapskih režima i značajnim približavanjem Egiptu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Jordanu, Maroku, Bahreinu i Sudanu. Iranci su u ovom ratu odnijeli izuzetno važnu stratešku pobjedu. Teheran je uspio istestirati Izrael i saznati njihovu čuvanu tajnu koju jevrejska država primjenjuje u svojoj odbrani. Iran je sigurno nadzirao i vojno djelovanje svog neprijatelja iz svojih baza u južnom Libanu, Siriji i Iraku preko sofisticiranih operacija elektronskog osmatranja i izviđanja. Sada je ta tajna postala dostupnom i Izrael će morati uložiti mnogo napora da izgradi novi sisteme odbrane.

Sada se postavlja pitanje, šta će uraditi izraelski premijer Benjamin "Bibi" Netanyahu, kao stvarni pokretač vojne ofanzive i militarističkog duha u Izraelu. Zna se da on ne stoji dobro u Izraelu, protiv njega su svakodnevne demonstracije, ljudi traže njegov odlazak. Nije ispunio zahtjeve većine stanovnika svoje države jer je „zaboravio“ više od stotinu talaca koje drži Hamas. Osim toga napravljeni su vojni propusti u posljednjem ratu, porastao je antisemitizam i pao je prestiž Izraela u svijetu. Ali, niko ne može tačno znati šta će uraditi ovaj dugovječni političar koji je upleten u niz korupcionaških skandala u svojoj zemlji. On je politički izolovan, zapravo bit će politički mrtvac kada se rat u Gazi završi. Mir sa Palestincima mu ne odgovora, jer se zna da mir dovodi do njegovog političkog pada i baš zbog toga on odugovlači rat. Vješto koristi neraspoloženje ultradesnice koja ga gura u još razorniji sukob. On je na drugoj strani pod pritiskom svijeta a prije svega Washingtona. Zna da ne može neprekidno voditi rat, jer Amerikanci koji podržavaju Izrael, traže da prekine ratna djejstva. Predsjednik Biden je suočen sa velikim brojem ubijenih stanovnika u Gazi, a cijeli svijet zna da Amerika učestvuje u snabdijevanju Izraela vojnom opremom. U odbrani svog stava Netanyahu je tvrdoglavo uporan. Zna dobro da Amerikanci ne mogu rizikovati da naruše strateško partnerstvo sa „Davidovom zemljom“, pa na sve načine pokušava uvući Amerikance u rat. Sukob sa Iranom mu je dobro došao jer ga je on izazvao napadom na iranski konzulat u Damasku. Ipak Amerikanci su čini se odlučni da ne dozvole takav rasplet događaja, da Netanyahu upravlja administracijom. Odbija pomisao o upletenosti SAD u novi sukob na Bliskom istoku već traži smirivanje situacije, a uz sve to opterećen je izborima u novembru ove godine. Netanyahu se nije oslobodio svog sna o napadu na iranska nuklearna postrojenja (Natans), u koji namjerava uvući Washington. Izrael je najavio da će izvršiti odmazdu unatoč pozivima saveznika na suzdržanost kako bi se izbjegli novi sukobi na Bliskom istoku. Iran koji je osokoljen historijskim naopadom na Izrael sada tvrdi da će Teheran odgovoriti u "roku nekoliko sekundi i da Iran neće čekati da reaguje" u slučaju izraelskog protivnapada. Čini se izvjesnijim da će se Izrael usredsrediti na atentate na rukovodioce Islamske revolucionarne garde kako bi se izvukli iz ove za njih ponižavajuće situacije. Nastavit će napade po iranskim proxy-ima uz stalne sajber napade. Male su šanse, pak, da će Izrael rizikovati napade po teritoriji Irana bez američke podrške. Ukoliko se to i desi neka onda čeka rojeve dronova i bombi nad Davidovom zemljom.