Zaista, narodu koji sebe naziva Srbima, a i Crnogorcima, niko sem Boga ne može pomoći. Ono što su oni učinili, prije svega Bošnjacima, u više od dva zadnja vijeka, mora doći na naplatu. Svaka kap krvi zaklanih, bespomoćnih žrtava, svaka suza ucviljene majke i silovane djevojke i žene, čak i muškaraca, nosi u sebi prokletstvo koje će, kad, tad, pronaći počinioce ili njihove potomke! U to sumnje nema. Ova dova, iz naslova kolumne, samo je napomena, jer zlo koje su oni nanijeli drugima, ne može proći nekažnjeno. Umjesto da se pokaju i traže oprosta od onih koje su ubijali, pljačkali i proganjali, oni lažima skrivaju istinu i uporno negiraju svoje dokazane zločine i počinjeni genocid! Da taj narod odavno ima problem sa kolektivnom svijesti, potvrđuje zaključak njihovog sunarodnika, člana Srpske akademije nauka i umjetnosti i Medicinske akademije znanosti Hrvatske, prvog Predsjednika takozvane Republike Srpske Krajine, a sada pokojnog, doktora Jovana Raškovića, koji je svojevremeno „najvećem“ u Hrvata, Franji Tuđmanu, u povjerenju, doslovno rekao da su Srbi, lud narod. Njegova dijagnoza je plod dugogodišnjeg naučnog istraživanja objavljenog 1990. godine i elaboriranog u knjizi naslova, „Luda zemlja“!


A, zaista, šta je konstantni uzrok ovom kolektivnom ludilu u kome se pomenuti narod nalazi? Šta je to što te, naizgled normalne, ljude u trenutku pretvara u maloumnike i krvoloke gore i od zvijeri? To je mit! A, šta je zaista „mit“? Mit, odnosno mitovi, su stvarni ili izmišljeni događaji koji se kroz vrijeme dorađuju, koriguju, uljepšavaju, iz generacije u generaciju da bi na kraju došli u fazu da u njima nema nikakve logike niti dodira sa stvarnošću. A, njegovi konzumenti, opijeni sadržajem koji im nudi, u rasponu od nepismenih ljudi pa do akademika, vole slušati pa onda i sami konstruisati priče o svojoj neprikosnovenoj drevnosti, čitati knjige iste tematike sačinjene od apsolutnih laži i logičkih apsurda i gledati glorifikovane, ciljano snimljenje filmove koji govore o njihovoj genetskoj superiornosti i navodnim žrtvama, svih vrsta, koje su morali podnijeti, kroz proteklo vrijeme, zbog toga što pripadaju tom nadnaravnom, odabranom, nebeskom narodu. Te izmišljotine vremenom postaju jako opasne jer su nadojene mržnjom šovinizma koji omalovažava, osporava, okrivljuje i blati sve druge narode u okruženju. Još veće je zlo što su se ti mitovi vremenom transformisali i postali vjera i historija tog naroda. Samo po sebi, to vjerovanje je, ustvari, paganstvo, a historija falsifikat, skrojena u skladu sa pustim željama onih koji su je izmišljali. Sve ostalo što proizilazi iz te nazovi vjere i nekakve historije, kao što su politika, kultura, umjetnost, sport i tako dalje, krije u sebi šizofrenu osobinu lažne nadmoći i superiornosti tog balkanskog, navodno pravoslavnog, življa nad svim ostalim narodima. Netrpeljivost koja se rađa iz mržnje, koja je plod mitomanije, sve ljude drugog vjerskog ubjeđenja tretira kao neprijatelje koje treba uništiti! Sam čin ubijanja, posebno klanja, njihovo vjerovanje, ekskluzivno „svetosavlje“ zagovara, odobrava, stimuliše i opravdava velikom nagradom koju će izvršitelji tog gnusnog čina, dobiti na drugom svijetu, od „samo njihovog“ Boga! Obavezno opijanje rakijom - brljom, koje je odavno postalo tradicionalno, pomaže pomućenju svijesti i smanjenoj uračunljivosti pri činjenju zločina kao i kasnijem efikasnom umirivanju savjesti ubica, palikuća i silovatelja . . .


Korite rijeke Drina je u zadnjih sto godina popođeno kostima poklanih Bošnjaka. Znaju to dobro Milorad Dodik i konvertit Nemanja Emir Kusturica kome je životni uzor izhavješteni i poput njega bezlični, Mehmed Meša Selimović. Vozajući se ovih dana čamcem, Dodik i Nemanja su javno i besramno pjevali četničke ratničke pjesme, veličajući ratne zločince, pozivajući na krvoprolića. Vjerovatno će i njih dvojica, za svoje velikosrpske „zasluge,“ nekada dobiti najveću nagradu manjeg BH entiteta, koju posjeduju presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, te državnici diktatori, poput Putina i Orbana! Ali, treba znati da je prvi dobitnik te nagrade bio psihijatar doktor Jovan Rašković, onaj visoko obrazovani čovjek koji svoje znanje nije sticao u Srbiji. On je nakon studiozne analize, Srbe nazvao, da ne kažemo ludacima, nego kolektivnim psihijatrijskim slučajem. Psihijatar zna kakav mu je narod! Ta njegova dijagnoza je u potpunosti potvrđena zlodjelima, koje su njegovi sunarodnici činili tokom posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.

Iskreno saosjećam sa onom zdravom, apsulutnom manjinom normalnih ljudi u Srbiji, koji po svaku cijenu i velike lične žrtve i doslovna stradanja pokušavaju osvijestiti svoj narod i spasiti ga od moralne katastrofe u koju srlja, vođen svećenicima i političarima koji su skoro pa doslovno slijepi u svojoj onosvjetskoj mitomaniji i ovosjetskoj pohlepi!