Od koga je mala je, ali kome je velika je mudrost bosanskog prijatelja Americi.

Zato nije pametno zanemariti „malu mudrost“, kao što nije pametno zanemariti ni „malog neprijatelja“, ni „malu vatru“, ni „malu bolest“.

Sve što je Izrael značio i znači za američku sigurnost na Bliskom istoku, to je mogao i može značiti arapski svijet pojedinačno i grupno. I to mnogo više i mnogo sigurnije.

Lažna je percepcija da je Izrael jedini garant američkom prisustvu i utjecaju na Bliskom isteku. Jer, sve više postaje jasno da je agresivni i ekspanzionistički Izrael jedina prijetnja američkom prisustvu i interesu na Bliskom istoku.

Do Gaze Izrael je bio samouvjeren u nepobjedivost svoje armije. Vojna sila je bila jedini izraelski argument protiv Palestinca, kojima se nudio samo strah a nikada nada. Tu svoju vojnu nepobjedivost i samouvjerenost Izrael je nametnuo Americi, kao jedinu soluciju za njenu političku, ekonomsku i resornu sigurnost.

Manje više Amerika je bezrezervno vjerovala Izraelu, kojem zbog toga nije padalo na pamet da se prilagodi većinskom okruženju arapskog svijeta. Umjesto toga Izrael je stalno provocirao svoje većinske susjede od Jordana, Egipta, Libanona, Sirije i Iraka, očekujući da se to većinsko okruženje njemu prilagodi, jer iza njega stoji velika sila, čije prisustvo i interes na Bliskom istoku jedino on štiti.

No, nakon Gaze, to jeste više od sto pedeset dana hladnokrvnog ubijanja palestinske djece u Gazi Izrael nije više onaj Izrael iz cionističkih snova od Nila do Eufrata. Ovaj Izrael, na čelu sa Benjaminom Natanjahuom, Međunarodni sud pravde u Haagu upisuje na listu počinitelja zločina protiv čovječnosti sve do genocida. Dakle, Armija ovoga Izraela je poražljiva u Gazi moralno, pravno i, dakako, vojno.

Moje iskustvo s Amerikom je da može napraviti grešku, ali tu svoju grešku Amerika čim prije ispravlja u korist mirne savjesti čovječanstva. Imajući na umu tu Ameriku, koju sa sjetom pamtim u Bosni, uvjeren sam da je Amerika, nakon Gaze, sve više bliža uvjerenju da Izrael ipak nije jedini garant američkog prisustva i interesa, već da tu ulogu na Bliskom istoku može odigrati svaka od miroljubivih arapskih država od Saudijske Arabije preko Katara do Jordana i Egipta, naročito sada kada se Bliskom istoku – arapskom svijetu nude drugi globalni igrači poput Rusije i Kine.

Zbog toga, poruka bosanskog prijatelja Americi je da stavi Izrael na njegovo realno mjesto tako da shvati i prihvati da se miroljubivo prilagodi većinskom okruženju svojih susjeda, a ne da bezobzirnom vojnom silom, koju osigurava Amerika, širi strah kod svojih susjeda, očekujući da se svi prilagode njegovoj sebičnoj kolonijalnoj ambiciji – fantaziji.

Nakon Gaze postalo je svima jasno da izraelska armija nije nepobjediva te da Izrael nije ni jedini garant ni istinski partner Americi u osiguranju američkog prisustva i interesa na Bliskom istoku. Amerika ima na raspolaganju mnogo odanijih i sigurnijih partnera od Izraela u situaciji kada se nameću druge globalne sile na Bliskom istoku.

POSTCRIPTUM
Iako ima pravo, volio bih da Iran odustane od odmazde zbog ubojstva Iranaca u Damasku. To bi bila druga poruka Iranu od bosanskog prijatelja. Razloga za to ima mnogo, ali jedan mi se čini najvažnijim, a to je da se Izraelu uskrati zadovoljstvo širenja sukoba na Bliskom istoku kako bi se Gaza zaboravila.